Autori lažnog izvješća OPCW-a o „kemijskom napadu“ u Siriji mogu mirno spavati

Prošlog tjedna je WikiLeaks objavio kako je OPCW krivotvorio izvješće o napadima klorinom u sirijskom gradu Dumi 2018 godine. Nakon objave ovog lažnog izvješća, SAD, Velika Britanija i Francuska su proveli udare na navodno „tri sumnjiva postrojenja za kemijsko oružje režima predsjednika Bashara Al-Assada“, što je bio otvoreni čin agresije na suverenu zemlju.

“Priroda je svake temeljite istrage ja da pojedinci koji u njoj sudjeluju izražavaju subjektivne stavove”, rekao je generalni direktor OPCW-a Fernando Arias u govoru na godišnjem sastanku organizacije održanom u Haagu.

“Iako neki od tih različitih stavova i dalje kruže na nekim forumima za javnu raspravu, želio bih ponoviti da stojim pri neovisnom, profesionalnom zaključku istrage”, rekao je

Međutim, tijekom prve istrage Dume, koja je dala „opravdanje“ zapadnim silama da napadnu Siriju, OPCW je imao samo mandat reći je li korišteno otrovno oružje ili ne, a ne imenovati počinitelje.

Ostatak priče koju prenose zapadni mediji je ponavljanje istih članaka iz vremena navodnog napada i medijske hajke koja je nakon toga uslijedila protiv sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada, njegove vlade i vojske.

Sada se vratimo u 2019. i podsjetimo što se dogodilo prije nekoliko tjedana. Naime, govorimo o smrti vođe takozvane „Islamske države“ Abu Bakra Al-Bagdadija u Idlibu i misterioznom samoubojstvu utemeljitelja „Bijelih kaciga“ Jamesa Le Mesuriera.

Danima nakon što su Sjedinjene Države objavile likvidaciju vođe terorističke organizacije ISIL Abu Bakra Al-Bagdadija, zapadni mediji objavili su smrt osnivača takozvanih “Bijelih kaciga”, bivšeg britanskog obavještajca Jamesa Le Mesuriera, koji je pronađem mrtav u blizini njegova stana u Istanbulu pod sumnjivim okolnostima.

Vijest o smrti Le Mesuriera o kojoj je izvijestio list “The Independent” uopće nije bila čudna, jer je stigla nekoliko dana nakon što je rusko ministarstvo vanjskih poslova objavilo dokaze o njegovim vezama s terorističkom organizacijom Al-Qaida i pozvalo britansku vladu da objasniti sumnjivu vezu svog „bivšeg“ agenta s terorističkom skupinom.

Neki analitičari opisali su smrt Jamesa Le Mesuriera kao dio sustavne kampanje likvidacije zapadnih terorističkih opunomoćenika, obzirom da je njihova teroristička uloga u Siriji završena.

“Bijele kacige”, skupina za proizvodnju lažnih dokaza i kovanje zavjere protiv Sirije, osnovana je u Turskoj 2013. godine uz financiranje Velike Britanije i Sjedinjenih Država. Skupina je uživala široku podršku zapadnih medija, putem kojih su sponzori i pristaše terorizma u Siriji „Bijele kacige“ pokušali opisati kao “humanitarnu skupinu“. Međutim, dokazi, činjenice i slike s terena su ih natjerali da se predomisle i priznaju, iako nevoljko, verziju da je ta skupina teroristička platforma koja podržava aktivnosti drugih terorističkih skupina s različitim imenima.

Od svoje pojave u Siriji su “Bijele kacige” ograničile svoje aktivnosti na područja koja drže teroristi i pod izgovorom „humanitarnog rada“ su podržavale njihove zločinačke aktivnosti. Zapadna propaganda promovirala je “Bijele kacige” kao humanitarnu skupinu i tako u zabludu dovela dobar dio svjetskog javnog mnijenja.

Videozapisi koje su proizvodili pripadnici “Bijelih kaciga” su pomogli teroristima da prevare svjetsko javno mnijenje, što je lako dokazati. Međutim, jednako tako je lako dokazati da su svi ključni materijali, koji su predstavljeni kao „dokazi o Assadovim zločinima“, uključujući na početku spomenuti napad na Dumu, bili isfabricirani i dio šire „false flag“ operacije u kojoj žrtve više puta korištene u nesrećama na različitim mjestima. Vraćajući se smrti Le Mesuriera, sada imamo jasniju sliku događaja. Osim toga, ključna osoba koja je mogla biti pozvana da nešto kaže o spornom izvješću OPCW-a je mrtva. A mrtva usta, kao što znamo, ne govore.

Potom imamo Al-Bagdadija i završetka njegove uloge u Sirji i Iraku gdje je obavljao poslove važne za strategiju Washingtona na Bliskom istoku.

Početak operacije za uklanjanje osoba koji su mogli otkriti bliske veze terorista i njihovog propagandnog krila inkarniranog u „Bijelim kacigama“ se čini logičnim. Analitičari su naveli različite razloge zbog kojih je Le Mesurier trebao umrijeti. Ali ova sumnjiva smrt je bila korisna najviše onima koji su promovirali Le Mesuriera, jer se, prije svega, čini da je njegova uloga završena, baš kao i Al-Bagdadijeva, njegovog partnera u terorizmu.

Drugo, njegovom smrću pokopane su tajne o njegovim bliskim vezama s Washingtonom i nekoliko terorističkih organizacija. Treće, uklonjeni su dokazi koji dokazuju zločine Sjedinjenih Država  i njihovih saveznika u Siriji. Osim toga, smrt Le Mesuriera dogodila se dok se Trumpova administracija pretvarala da se bori protiv terorizma u čisto političke svrhe, prateći postupak njegova opoziva i predstojeće predsjedničke izbore u Sjedinjenim Državama 2020.

Ubojstvo dvojice međunarodnih terorista, Le Mesuriera i Al-Bagdadija ni na koji način ne ukazuju na okončanje intervencionističkih težnji Washingtona i promjenu politike u regiji. Umjesto toga, ove smrti bi mogle označiti početak nove ere za postizanje ovih ciljeva, ali i s novim alatima. Američke i druge zapadne obavještajne agencije bez problema mogu stvoriti druge alate ili marionete s različitim imenima korisnim za provedbu svojih agendi.

U međuvremenu je najviše laknulo onima koji su sebi uzeli za pravo da „subjektivne stavove uvrste u službeno izvješće OPCWA-a“, što je potvrdio generalni direktor organizacije Fernando Arias na sastanku u Haagu, a upravo su ti „prirodno subjektivni stavovi“ bili „opravdanje“ za bombardiranje Sirije.

Što se tiče Al-Bagdadija, tu je nepotrebno širiti priču. Dovoljno je pročitati njegov životopis i kako je od „seoskog hodže“ postao vođa „kalifata“, dobivši sve potrebne instrukcije tijekom njegovog, kako kažu svjedoci, prilično privilegiranog zatočeništva u američkom zatočeničkom kampu Bucca u Iraku. Nakon izlaska iz američkog zatočeništva, bivši „seoski hodža“ Ibrahim Al-Badri Al-Samarai, kasnije utjecajna osoba u Al-Qaedi Iraka, potom „kalif Islamske države“ Abu Bakr Al-Bagdadi počinje svoj silovit uspon, potom dolazi do pada, „kalifata“ i njegovog osobnog.

Sada ključni svjedoci nestaju, a sve što svjetska javnost može saznati su izvješća Rusije, kojima se ne vjeruje, ali i dokumenti koje je objavio WikiLeaks, koji su u gotovo 99,99% slučajeva istiniti, međutim nikada nikoga nisu izveli pred lice pravde. I tako je sve u najboljem redu, kao da se ništa nije dogodilo.