Bajke J. Stoltenberga: “Rusija ne može spriječiti ulazak Ukrajine i Gruzije u NATO”

“Odluka da se pridruži NATO paktu je samostalan izbor svake zemlje i nijedna druga država to ne može spriječiti, čak ni Rusija”, rekao glavni tajnik sjevernoatlantskog saveza Jens Stoltenberg u intervjuu za Le Figaro.

Prema njegovim riječima, “ovaj korak ovisi samo o jednoglasnosti u pristanku ostalih članica NATO pakta, kao i usklađenosti određene zemlje, u ovom slučaju Ukrajine ili Gruzije, s određenim kriterijima i standardima Sjevernoatlantskog saveza”.

“Vrata NATO-a su im uvijek otvorena“, rekao je Jens Stoltenberg u intervjuu za Le Figaro.

“Međutim, kako bi se uključile u savez, zemlje se moraju uskladiti sa standardima i zahtjevima za provedbu reformi, boriti se protiv korupcije i uspostaviti vladavinu prava”, odgovorio je Stoltenberg na pitanje o mogućnosti pridruživanja NATO-u Ukrajine i Gruzije.

Stoltenberg je rekao da bi se neka zemlja pridružila NATO-u, svi ostali članovi organizacije moraju biti suglasni.

“Nitko nema i neće imati pravo blokirati taj proces, pa ni Rusija”, rekao je Jens Stoltenberg.

Prema njegovim riječima, “svaka država ima pravo izabrati svoju sudbinu, a čak ni Rusija ne može učiniti ništa protiv tog izbora”.

“Također treba podsjetiti da se NATO ne širi na istok, nego istočne zemlje dolaze u NATO”, rekao je glavni tajnik.

Prema njegovim riječima, “Sjevernoatlantski savez je postao velika nada za bivše komunističke zemlje koje su živjele pod diktaturom, a sada žele postati demokracija”.

Stoltenberg je također izrazio uvjerenje kako će, bez obzira na proturječne izjave Donalda Trumpa, SAD poštovati svoje obveze prema NATO-u.

“Prvo, pružanje kolektivne obrane je temeljni princip NATO saveza. Drugo, SAD su potvrdile svoje namjere za raspoređivanje dodatnih jedinica u istočnoj Europi”, rekao je Stoltenberg i dodao “kako je nakon aneksije Krima 2014. američka prisutnost u Europi znatno poboljšana”.

“NATO je savez demokratskih zemalja i u tim zemljama na vlast mogu doći političari svih vrsta. Ipak, NATO savez je uvijek uspio pronaći dogovor na ključna pitanjima koja su u interesu svih zemalja”, rekao je Jens Stoltenberg, u intervjuu za Le Figaro.

Bajke Jensa Stoltenberga za utjehu Kijevu i Tbilisiju

Pokušajmo analizirati mogućnost ulaska Ukrajine i Gruzije u NATO pakt, a isto vrijedi za Moldaviju i Srbiju. Naime, sve ove zemlje, čak i ako dosegnu sve demokratske standarde, provedu reforme i usklade svoje vojske s onima NATO pakta, imaju jedan mali problem zbog kojega ne mogu ući u NATO. Odnosno, tehnički mogu, ali se moraju odreći dijela teritorija.

Iako je Stoltenberg govorio o Ukrajini i Gruziji, pođimo od Moldavije, gdje Rusija svojim vojnim prisustvom u Pridnjestrovlju, blokira ulazak zemlje u NATO. Ujedinjenjem s Krimom i ranijom vojnom kampanjom u Gruziji, odnosno osamostaljenjem Južne Osetije i Abhazije, Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju je Moskva dovela u situaciju da, ako žele ući u NATO savez, moraju povratiti teritorijalni integritet ili bi to bilo moguće jedino odricanjem dijela teritorija, što nijedna od tri zemlje, barem u srednjoročnom razdoblju, sigurno neće učiniti. Isto vrijedi i za Srbiju, koja bi za ulazak u NATO morala priznati neovisnost Kosova.

Dakle, intervju Stoltenberga za Le Figaro je bio pun izjava za dnevno političke svrhe, jer on sigurno poznaje “Ugovor Sjevernoatlantskog saveza“.

Ovim takozvanim zamrznutim sukobima je Rusija stratezima NATO pakta stvorila nepremostivu prepreku, jer u ovim okolnostima u sjedištu NATO saveza u Bruxellesu nitko nema odgovor kako Gruziju, Moldaviju i Ukrajinu primiti kao punopravne članice, a da istog trenutka prema članku 5. Sjevernoatlantskog ugovora ne uđe u rat s Ruskom Federacijom, jer on točno kaže:

“Potpisnice smatraju da se oružani napad na jednu ili više njih treba smatrati napadom na sve njih i zato se slažu da će u slučaju takvog oružanog napada svaka od njih pomoći potpisnici ili potpisnicama koje su napadnute, poduzimajući odmah, same i u skladu s drugim potpisnicama, korake koji se smatraju potrebnima, uključujući uporabu oružane sile, da bi povratile i održale sigurnost Sjevernoatlantskog područja“, između ostalog stoji u famoznom članku 5., koji također kaže „kako se svaki takav oružani napad i mjere poduzete kao rezultat tog napada moraju se odmah prijaviti Vijeću sigurnosti i moraju se zaustaviti kada Vijeće sigurnosti poduzme mjere potrebne za ponovnu uspostavu i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.”

Dakle, kada bi NATO kojim slučajem primio Ukrajinu, Gruziju i Moldaviju, pa čak i Srbiju, u punopravno članstvo i ostao pri stavu “kako ne priznaje posljedice ruske agresije na Krim, Pridnjestrovlje, Južnu Osetiju i Abhaziju, tada bi prema vlastitom statutu bio dužan i reagirati, ali pod puno jasnijim okolnostima nego što su bile prilikom napada na Al-Qaedu u Afganistanu 2001. godine, kada je jedini put u povijesti NATO pakta aktiviran članak 5.

NATO zna da prihvaćajući Gruziju, Ukrajinu pa i Moldaviju u članstvo preuzima obvezu da se suoči s Rusijom u obrani tih zemalja, tako da je vjerojatnije da će izbjeći Treći svjetski rat. Ne treba zaboraviti da unatoč velikom utjecaju Washingtona, NATO čine i zemlje poput Njemačke i Francuske, koje su prošle kroz dva svjetska rata i nikad neće popustiti takvim suludim zahtjevima.

Tony Rinna, istaknuti novinar i geopolitički analitičar, piše: “Ako NATO odluči prihvatiti Gruziju, mora biti spreman dokazati kako će braniti njenu teritorijalnu cjelovitost. Istina je da postoji želja proširenja, ali kada pritisak postane prevelik, NATO će u odluci o članstvu Gruzije na prvom mjestu u obzir uzeti tu prijetnju.”

Osim toga, neke zemlje to jasno kažu, kao Njemačka koja se među članicama NATO-a odlučno protivila davanju Akcijskog plana za članstvo Gruziji na summitu u Bukureštu u travnju 2008., koji se održao čak i prije gruzijsko-ruskog rata u kolovozu iste godine.

Naravno, osim gruzijskog i ukrajinskog političkog vodstva, postoje i neki političari na Balkanu koji teže ulasku u NATO, a to su Bosna i Hercegovina, koja s NATO savezom već surađuje u brojnim područjima, Crna Gora je već postala članica, te Makedonija. Srbija mora ostvariti sve potrebne standarde, ali i uspostaviti teritorijalni integritet, što je također preduvjet za ulazak.

Treba jasno reći da je nemoguće govoriti o punopravnom članstvu zemalja istočne Europe i barem dvije balkanske zemlje u NATO savezu, koje u Bosni i Hercegovini može biti blokirano vetom Banja Luke, što je naglasio i časopis Turkish Weekly, glasilo Međunarodne organizacije za strateške studije iz Turske (ISRO), koliko o činjenici da se zemljama koje nemaju nadzor nad cjelokupnim državnim teritorijem ne otvara ta perspektiva i NATO dužnosnici godinama izbjegavaju dati jasan i nedvosmislen odgovor o perspektivi za punopravno članstvo Gruziji, Ukrajine i Moldavije u savezu. Dakle, liderima istočnih i jugoistočnih europskih zemalja se samo daju lijepa obećanja, iako se dobro zna da ona neće nikada biti ispunjena.

Činjenica je da, povijesno gledano, organizacije poput NATO saveza ne traju dugo i ako ne poštuju svoja pravila njihovi članovi će im uskoro prestati vjerovati, čak i ako se sami ne pridržavaju tih istih pravila.

No, vraćajući se na temu ulaska Ukrajine, Gruzije i svih zemalja koje žele u NATO, kako tvrdi Stoltenberg, treba podsjetiti da su narodi u sve četiri odcijepljene regije, danas nepriznate republike, bile na meti rumunjskog, gruzijskog i ukrajinskog nacionalizama i da su sami tražili pomoć, a rusku vojsku dočekali kao osloboditelje. Sve ovo nije počelo u Ukrajini i na Krimu, jer Rusija zamrznutim sukobima opasnost sa svojih granica otklanja već više od 20 godina. Moguće je da su Moskvi uvjereni da će prije ili kasnije narodi u ove tri zemlje shvatiti da im Washington i visoki dužnosnici NATO pakta godinama dolaze s obećanjima koja nikad neće ispuniti, a kada se to dogodi moći će se pregovarati o mogućem “odmrzavanju” sukoba, ali onda NATO vjerojatno neće predstavljati nikakvu opasnost.

U suprotnom slučaju postoji opcija da se Gruzija, Moldavija i Ukrajina odreknu dijela de facto izgubljenog teritorija, provedu sve potrebne reforme i tada mogu postati članice NATO saveza, što vrijedi i za Srbiju. A druga mogućnost je da Washington “Obojenom revolucijom” u Kremlju postaviti marionetsku vlast, što trenutno zvuči kao znanstvena fantastika.