Balkanski gambit – Mogherini i Johnson protiv Rusije

Balkan je europska regija kojoj sudbina baš i nije bila naklonjena. Toliko puta je bio osvajan, mijenjane su granice, politike, pa čak i demografska struktura ovih područja. Najteže je bilo XX stoljeće, ali se ni u XXI stoljeću ništa nije promijenilo.

Prvo je Zapad uništio napore koji su ulagani za opstanak ili barem mirnu transformaciju Jugoslavije u labavu konfederaciju ili zajednicu nezavisnih država. Rata je moralo biti i koliko god se neki trudili da ga opišu kao “neminovni sukob vječno suprotstavljenih balkanskih plemena”, što je apsolutna laž, on je odlučen izvan naših granica.

Sada se Balkan pokušava prisiliti da pleše po muzici Bruxellesa. No, postoji jedna novost. Ranije je za nestabilnosti na Balkanu Rusija optuživala Zapad, a sad je obrnuti i Zapad za sve optužuje Rusiju.

Federica Mogherini, specijalna predstavnica EU za vanjsku politiku, zabrinuta zbog situacije na zapadnom Balkanu, kao i britanski ministar vanjskih poslova, Boris Johnson, optužuju Moskvu da spletkari i stvara napetosti. Prilično je čudno čuti ovakve izjave, pogotovo ako se sjetimo da su za etničke napetosti i političke nestabilnosti na Balkanu prije svega zaslužne velike sile Zapada, koje su financirale i surađivale sa svim skupinama koja su na kraju bivšu državu podijelili “ognjem i mačem“. Bilo je ustavnih mehanizama za mirno razdruživanje, ali bi proces trajao godinama i ne bi se s uspjehom stvorila dimna zavjesa za maestralno provedenu “pretvorbu i privatizaciju“.

“Da budem jasan, Rusija na planira ništa dobro. Osim što provodi kibernetičke napade, Moskva podriva stabilnost na Balkanu, upliće se u izbore u Crnoj Gori, što podsjeća na situaciju u Ukrajini”, rekao je britanski ministar vanjskih poslova Boris Johnson.

Iako nitko ne tvrdi da Moskva ne želi ojačati utjecaj na ovim prostorima, dokaze o učincima ruskog uplitanja nitko ne može predočiti. Međutim, Zapad se miješao u unutarnje poslove balkanskih država, izazivao sukobe, sijao smrt, kršio suverenitete i iza sebe ostavio gomilu neriješenih teritorijalnih i svih drugih mogućih sporova.

Kako bi riješio nacionalne sukobe u multinacionalnoj državi, odlučeno je da se ona mora raspasti. Što prije, tim bolje. Mrtvi i raseljeni? Kao da je važno. 100 ili 200 000 “kolateralnih žrtava” i “milijunčić- dva raseljenih” baš i nisu pitanje koja bi zadavala glavobolje State Departmentu i Bruxellesu. I na kraju? Podijelili su i Srbiju i Kosovo. No, je li problem riješen? Nipošto, jer rat u Makedoniji, zamrznut Ohridskim sporazumom 2001. godine, tek treba “dovršiti”.

Sada Federica Mogherini licemjerno plače “kako regija može postati šahovska ploča na kojoj će se velike države igrati malima”. Ovu je izjavu dala u Bruxellesu na sastanku ministara vanjskih poslova i obrane zemalja članica EU. Izravno je optužila Rusiju, a nakon nje je to učinio Boris Johnson.

Njih dvoje Rusiju i “nevidljivu ruku Kremlja” vide posvuda. Ono što smeta mnogima je što Federica Mogherini sabi uzima za pravo da određuje neminovnost europske perspektive zapadnog Balkana. Slično su činili s Jugoslavijom i znamo kako je završilo.

U Makedoniji je na pomolu novi etnički sukob, Kosovo je sve samo ne mirno, a u Republici Srpskoj u BiH otvoreno iskazuju statusom tog entiteta u zemlji. Zapad jest razbio Balkana zbog vlastitih interesa. Kakva nas budućnost čeka?

Prije svega treba u svim segmentima protjerati Rusiju iz balkanske regije. To je željeni cilj NATO pakta, ali ni EU ne zaostaje u projektima u njegovom ostvarenju. Najveći problem za Bruxelles je riješiti se otpora u Srbiji i Republici Srpskoj.

Krajem prošle godine ministar vanjskih poslova Srbije zamjerio Zapadu što od Beograda traži da uvede sankcije Rusiji. Ove godine je Banja Luka poručila da vlasti EU sada vrše pritisak na njih, zahtijevajući da se pridruže sankcijama. Balkan i dalje ostaje u fokusu Zapada. Problem je što narodi nemaju slobodu izbora, nego slijepo moraju slijediti politiku EU, i to je ono što to znači “europska perspektiva Balkana“.

Osim u vanjskopolitičkim pitanjima, Balkan prolazi kroz teška vremena u gospodarstvu. Tako je, prema stručnjaku berlinske “Zaklade za znanost i politiku” Dušanu Reljiću, stanje gospodarstava Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije, Srbije i Crne Gore jednostavno katastrofalno. Po njegovom mišljenju, ove zemlje samostalno ne mogu postići značajan gospodarski rast.

Uzimajući u obzir ovaj faktor u Europskoj uniji, nudi li se balkanskim zemljama da slijede svijetli primjer Bruxellesa?

Problem u ekonomiji svake od ovih zemalja je situacija u samoj zemlji, odnosno političke nestabilnosti i vjerojatni rast društvenih napetosti.

To je jedini i glavni problem koji oči gospodarski rast, što pametni ljudi razumiju, a Mogherini i Johnson su iznimka. Dakle, želja da se Moskva okrivi za probleme na Balkanu je prevladala nad zdravim razumom?

Jednom prilikom mi je poznanik ispričao šalu o Afganistanu. Kako su tamo trenutno na vlasti nesposobni političari u Kabulu, talibani i američke trupe, Afganistancima je jedna svjetska sila ponudila “kako će ih ona osloboditi”.

Nemojte nas više oslobađati, molimo Vas!

Ranije im je “pomagao” Zapad, pa su ih “oslobodili” Sovjeti, pa ih je opet “oslobodio” Zapad, pa su ih od zapadnih vrijednosti “oslobodili” talibani. Onda ih je još jednom “oslobodio” Zapad, pa im se sada, uvjetno rečeno, nudi pomoć da se “oslobode” i Amerikanca i talibana i vlade u Kabulu. Nakon stotina tisuća, možda i milijuna žrtava u nekoliko posljednjih ratova, odgovor Afganistanaca je bio: “Nemojte nas više oslobađati, molimo Vas!”

Možda bi isto trebalo reći Federici Mogherini i Borisu Johnsonu, ali i svima onima koji podmuklo i isključivo u ostvarivanju vlastitih interesa siju razdor na ovom nesretnom Balkanu.

“Nemojte nam više pomagati, niti brinuti o nama, molimo Vas!”

Jednom kada nas ostave na miru i kada sami budemo rješavali pitanja važna za našu budućnosti, sigurno će biti bolje. Puno bolje…

NYT: Podjele na Balkanu – ruka Kremlja ugrožava krhki mir kojeg nam jamči NATO