BBC podmornička drama je anti-ruska propagandna mašina na djelu

Scena: britanska nuklearna podmornica. Poslat je detektiv da istraži smrt mornara. Na pitanje zapovjednika mornarice zašto je potrebno toliko tajnovitosti, jer Britanija nije u ratu, on odgovara: “To je iluzija. Uvijek smo u ratu“.

Serija pod nazivom ”Vigil” (Bdjenje) najgledanija je BBC drama ove godine i dobro je prihvaćena, privukavši 10,2 miliona gledalaca u prvoj sedmici. Prikazuje borbu s iluzornim, nemilosrdnim protivnikom koji se uspješno infiltrirao u britansku podmornicu kako bi ”nokautirao britansko nuklearno odvraćanje”, ubijajući pritom britanske građane. Oružje ubistva po izboru je nervni agens; možete li pogoditi ko je neprijatelj?

Naravno da je to Rusija. Nuklearne podmornice, nervni agens, izdajnički protivnik; iz uvodne sekvence sa video zapisima Vladimira Putina i Dmitrija Medvedeva projektovanim na podmornicu, publika nema iluzije o tome ko je ovaj protivnik. U današnje vrijeme britanska javnost gotovo očekuje da to bude Rusija.

Već godinama se britansko stanovništvo školuje o ”zloj Rusiji” na svim medijskim platformama – od vijesti preko TV drama do filmova – a granica između fikcije i stvarnosti postaje sve zamagljenija. Jedno od najguglanijih pitanja o dramskoj seriji ”Vigil” je ”da li je to stvarno?” To ne čudi s obzirom na ogromnu količinu antiruskog sadržaja, gdje film često dramatizira događaje iz stvarnog života i obrnuto.

Uzmimo za primjer slučaj Skripalj. Očigledno trovanje “Novičokom” bivšeg špijuna Sergeja Skripalja i njegove kćeri dogodilo se samo nekoliko mjeseci nakon što je objavljena britansko/američka TV serija “Uzvratni udarac”, u kojoj je “zli biohemičar” radio na supstanci istog imena. To je vjerovatno bio prvi put da je zapadna publika čula riječ ”Novičok”, a ipak se, izuzetnom slučajnošću, pojavio na našim TV ekranima samo nekoliko mjeseci kasnije, u vijestima. Prst krivice odmah je uperen u Moskvu, baš u vrijeme priprema  Rusije da bude domaćin Svjetskog prvenstva 2018. godine. Vrijeme nije moglo biti gore za Kremlj, a ipak je značajno pomoglo Velikoj Britaniji u pokušaju da diskreditira Rusiju u njenom domaćinstvu sportskog događaja.

TV i kino koje vlade koriste kao instrumente za poticanje i stvaranje javnog mnjenja nije ništa novo. U knjizi ”Propaganda i carstvo: manipulacija britanskim javnim mnjenjem, 1880.-1960.” John M MacKenzie istražuje mnoštvo načina na koje je britanska vlada promicala imperijalizam tokom cijelog postojanja carstva, ne samo kroz kino, već koristeći sve, od cigareta do školskih udžbenika. Tokom rata, britansko Ministarstvo informacija također je puštalo filmove s poučnim vladinim porukama pod vodstvom Humphreya Jenningsa. Ovi dokumentarni filmovi više su govorili o tome šta treba raditi, a šta ne, promovišući slogane poput ”uzgajaj svoje” i ”snađi se i popravi” kako bi pomogli ratne napore na unutrašnjem planu.

Nacisti su, pod vodstvom Josepha Goebbelsa, bili još stručniji u propagandnoj mašini. Prije izbijanja Drugog svjetskog rata, Njemci su nastojali učiniti buduću vojnu ofenzivu jačom za javnost, naručivši produkciju nekoliko igranih filmova osmišljenih da pobude anti-britansko raspoloženje. “Izdajica” iz 1936. godine, bio je jedan poseban primjer za to, koji prikazuje infiltraciju stranih agenata u njemačku tvornicu oružja. Takvi anti-britanski filmovi nastavili su se proizvoditi tokom cijelog rata, a ”Germanin” je objavljen 1943., pokazujući Britaniju kao bešćudnu i oportunističku kolonijalnu silu.

Zloslutno, što se više analizira trenutna antiruska propagandna kampanja u zapadnim medijima, to se više paralela može povući s njemačkim naporima uoči Drugog svjetskog rata. Sjeme da je “Rus neprijatelj” čvrsto se usađuje u svijest britanske i američke javnosti već godinama, posebno u posljednjoj deceniji, kako su se odnosi između Rusije i Zapada počeli pogoršavati. Kampanja je neumoljiva, poput opsesije, i vjerovatno je čak nadmašila nivoe antisovjetske propagande koju smo gledali tokom 20. vijeka. Kako je  nedavno na Twitteru napisao Dmitrij Polyanskiy, zamjenik Rusije u UN :

That’s serious illness…Russophobius Vulgaris. Treated by isolation from Western media at least for a week. But may be recurring as the brain damage is already considerable! #KeepCalmAndBlameRussia https://t.co/Is3ldIcS7e

— Dmitry Polyanskiy (@Dpol_un) September 18, 2021

Moglo bi se reći da britanska vlada nema veze s produkcijom TV drama. No, ne zaboravimo da je BBC državna televizija, sa uređivačkom linijom, koja nadmašuje vladinu liniju kada je u pitanju vanjska politika. Znamo od nekih uzbunjivača da emisije odobravaju ljudi na vrhu, a uprava ima ovlaštenje da odobri ili ”ubije” programe. Bivši novinar BBC John Sweeney – iako je i sam zauzimao snažnu antirusku poziciju – pisao je o tome kako je ”direktna intervencija” menadžmenta spriječila emitovanje nekih njegovih dokumentarnih filmova, a u pismu za Ofcom  naznačio je da postoji politizacija programa. On je sugerisao da tadašnje BBC rukovodstvo, pod Tonyjem Hallom, nije bilo zainteresovano za antiruske programe. Jasno je da se stav promijenio otkako je Hall napustio svoju poziciju u augustu prošle godine.

Drama “Vigil” očigledno je imala znatan budžet. Njena politička funkcija je dvostruka; naglašava ”prijetnju” od strane Rusije i pitanje budućnosti Tridenta u nezavisnoj Škotskoj. Prikazujući ideju o stvarnoj, neposrednoj opasnosti od Rusije, gledaoce ubjeđuje u važnost očuvanja britanskog nuklearnog odvraćanja. Kako tenzije rastu između Istoka i Zapada, a Boris Johnson slijedi svoju strategiju „globalne Britanije“, bez sumnje ćemo gledati još programa koji naglašavaju britansku vojnu snagu koja se suprotstavlja Rusiji, a ne zaboravimo ni Kinu. Nažalost, takva manipulacija stanovništvom ne potiče razumijevanje među ljudima, već potiče podjele i diskriminaciju. U najboljem slučaju Britanija koristi Rusiju kao žrtvenog jarca za jačanje osjećaja nacionalnog ponosa; u najgorem slučaju, stvara teren za budući sukob sa Rusijom.

Autor: Johanna Ross