BiH je „tempirana bomba“, ali su je aktivirali inozemni akteri

Francuski predsjednik Emmanuel Macron je gotovo izazvao diplomatski incident s Bosnom i Hercegovinom početkom studenog, kada je tijekom intervjua za magazin The Economist  balkansku zemlju nazvao “tempiranom bombom”, s jasnim osvrtom na problem povratka islamističkih militanata džihadista iz ratova u Siriji i Iraku.

Izjava je razljutila političare u BiH uputila, a francuski veleposlanik je od strane aktualnog člana Predsjedništva Željka Komšića i glasnogovornika Islamske zajednice Bosne i Hercegovine Muhameda Jusića upozorili da je iz Bosne na Bliski istok otišlo “samo” 300 militanata, dok je iz Francuske otišlo  više od 1900.

Nasuprot njima, zadovoljan Macronovim riječima je srpski predstavnik u Predsjedništvu BiH, Milorad Dodik, koji je rekao da je u Bosni onaj tko se usudi progovoriti o problemu „džihadista“ odmah optužen da želi stvoriti podjele u zemlji. Ali ovdje imamo paradoks, jer je ono štio je rekao ranije kasnije potvrdio  predstavnika Bošnjaka u Predsjedništvu, Šefik Džaferović.

„Glavni problem Bosne i Hercegovine jesu snage koje žele podjelu Bosne i gospodin Macron to dobro zna. Dio krivnje za to leži na međunarodnoj zajednici“, rekao je Džaferović.

Iz ovog pitanja proizlaze dva zanimljiva elementa. Prije svega, jasno je da su podjele u zemlji karakteristika BiH, također na institucionalnoj razini, jer ni predstavnici Predsjedništva ne uspijevaju dijeliti zajedničku viziju oko problema islamističkih militanata državljana Bosne i Hercegovine.

Drugo, ne može se zanemariti usporedba koju je dao glasnogovornik Islamske zajednice Muhamed Jusić. Istina je da je između 300 i 350 militanata otišlo iz BiH, a više od 1900 iz Francuske, ali jednako je istina i da Bosna ima 3,5 milijuna stanovnika, dok Francuska ima 66 milijuna. Stoga je ova usporedba apsolutno neprimjerena.

Situacija u BiH

“Izvještaj o terorizmu u BiH” za 2018. godinu, kojeg je objavio američki State Department, naglašava prilično problematičnu sliku Bosne i Hercegovine,  kako pravnom tako i u istražnom smislu.

Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) imala je na raspolaganju samo 25 ljudi koji su radili na istragama  vezanim za terorizam, stoga je ministarstvo sigurnosti 2017. predložilo povećanje broja na 50 ljudi. Međutim, ta odluka još nije provedena zbog sporosti u formiranju nove izvršne vlasti nakon izbora u listopadu 2018. Osim toga, u Bosni i Hercegovini, kao i u ostalim zemljama ovog područja, postoji problem loše suradnje između agencija i policijskih snaga, a sve je pogoršano trajnim etničkim napetostima.

Na pravnoj razini, usprkos činjenici da je najmanja kazna za one koji su počinili teroristička kaznena djela povećana s pet na osam godina, suci i dalje mogu smanjiti zatvorske kazne, uz sve povezane sigurnosne rizike, uzimajući u obzir i mali napredak postignut u pogledu deradikalizacije.

Međutim, čak i ako ostavimo po strani problem izrečenih kazni, zemlja se suočava s problemom islamističke radikalizacije, odnosno vehabijskom i selafijskom ideologijom rasprostranjenom u enklavama u kojima su apsolutni gospodari ljudi prepoznatljivi po karakterističnoj odjeći i dugim bradama.

Raste broj islamskih kulturnih centara, medresa i džamija koje uglavnom financiraju Saudijska Arabija i Turska.

“Mi nismo u stanju graditi crkve, dok je posljednjih godina više od 70 muslimanskih centara izgrađeno samo u Sarajevu”, rekao je sarajevski nadbiskup Vinko Puljić, koji se žali na  neravnopravan odnos prema katolicima.

Ovakve primjedbe ćete čuti sa sve tri strane i svi su dijelom u pravu, a dijelom potaknuti međđuetničkim napetostima koje se najviše potiču izvana.

Ali jedno je sigurno, Bosna i Hercegovina  je postala područje snažnog utjecaja Saudijaca, uz postupni porast ulaganja Rijada koja su na kraju 2017. dosegla 22 milijuna američkih dolara, barem prema onome što je objavila Agencija za promocija stranih ulaganja u BiH.

Saudijska Arabija je ujedno i najveći kupac naoružanja iz Bosne i Hercegovine. 2018. je Rijad kupio oružja i municija za lijepih 42 milijuna dolara. Ovdje se opet mora otvoriti pitanje što  je Kraljevini Saudijskoj Arabiji oružje i municija koje ne koriste njene oružane snage, naoružane isključivo američkih oružjem. To je isto potanje kao ono koje je otvorio bivši dozapovjednik najveće rumunjske vojne baze „Otopeni“, Valentin Vasilescu, kada se zapitao kako je moguće da je Jordan destinacija 3000 tona starog oružja iz Domovinskog rata iz skladišta Hrvatske vojske, a jordanska vojska nema nijednu pušku i nijedno artiljerijsko oruđe za municiju te vrste i kalibra. Naravno, kasnije je postalo poznato da su krajnji korisnici ove isporuke bili islamistički militanti u Siriji. Iako ovdje ne govorimo o krajnjem korisniku vojne opreme, oružja municije vrijedne 42 milijuna dolara, koje je BiH 2018. izvezla u Saudijsku Arabiju, ova se priča uklapa u veći mozaik.

Tome dodajmo i turizam iz koji je samo 2019. doveo više od 40 000 Saudijaca u BiH, direktnih letova između Sarajeva i Rijada s kompanijom FlyBosnia.

Ekonomski „poticaj“ nije beznačajan za  institucionalno krhku i ekonomski ugroženu zemlju, sa stopom nezaposlenosti od 55,5% i stopom nezaposlenosti mladih od oko 48%.

Međutim, ova ulaganja imaju uvjete, a ona je da se slobodno provodi ideološki i vjerski utjecaj na lokalni islam, kako piše Leila Bičakčić iz Centra za istraživačko novinarstvo u Sarajevu.

Ekonomska pomoć u zamjenu za dovođenje „pravog islama“ u BiH

Ovo je najveći problem, jer se tradicionalni hanefijski islam u BiH kontaminira vehabijsko-selafijskim radikalnim učenjem, kojeg lokalno muslimansko stanovništvo ranije nije poznavalo.

O tome je prošle godine za francuski L’Express pisao Arnaud Lefebvre, koji je rekao kako je BiH postala centar saudijskog utjecaja u Europi.

„Bosna i Hercegovina ima dobre odnose sa Saudijskom Arabijom i dobiva značajnu ekonomsku pomoć. Međutim, sve veći utjecaj Saudijske Arabije u Bosni izaziva zabrinutost zbog sposobnosti Rijada da BiH pretvori u  europski laboratorij za vehabizam“, piše politički analitičar Dariusz Kalan, stručnjak za poslove srednje Europe.

“Bosna i Hercegovina slijedi liberalni islam, ali mnogi strahuju da Saudijska Arabija, uz svoju ekonomsku potporu, pokušava zamijeniti tradicionalni liberalni islam vlastitom ultrakonzervativnom vehabijskom verzijom”, rekao je Dariusz Kalan za časopis OZY.

U prošlosti se Saudijska Arabija s takvim optužbama već suočila u Aziji i Africi. Podsjetimo da su klerici koji su radikalizirali dio muslimana u Indiji i Šri lanci glavni krivci za nastajanje militantnog krila skupine National Thowheed Jama’a koja je prošle godine izvršila niz terorističkih napada u Šri lanci, nakon kojih su lokalne vlasti protjerale sve strane imame iz zemlje. Isti slučaj je u Mianmaru, gdje je skupina Harakah Al-Yakin, povezana sa Saudijskom Arabijom, 2017. provela koordinirane napade na više desetina pograničnih postaja na granici Mianmara i Bangladeša, nakon čega je uslijedila represija vojske, a račun za bezumne napade su ni krivi ni dužni platili muslimani etničke skupine Rohingya, koji su pred akcijala lokalne vojske protiv militanata Harakah Al-Yakina napustili svoje domove i pobjegli u susjedni Bangladeš, gdje i danas žive u neljudskim uvjetima. Brojni su primjeri da je saudijsku pomoć bolje ne primati, ali je situacija u BiH takva da vlasti dijela zemlje prihvaćaju i takvu „pomoć“, koja se uvjetuje dopuštenjem za širenje radikalnog islama ranije nepoznatog bosanskim muslimanima.

Prema nekim stručnjacima, Bosna i Hercegovina može biti lak plijen saudijskim vjerskim ambicijama, kako zbog slabih državnih institucija, tako i ekonomskih problema i duge povijesti stranog utjecaja.

Agencija za promociju stranih ulaganja BiH navodi kako se od 2007. godine udio u investiranju Saudijske Arabije utrostručio. Rijad je u 2017. uložio 22 milijuna dolara u BiH, što je značajna brojka za zemlju s bruto domaćim proizvodom od 20 milijardi dolara.

Saudijska Arabija je izgradila dva trgovačka centra u Sarajevu. Oba centra imaju stroga pravila i ne prodaju niti poslužuju alkohol ili svinjske proizvode. Kao što smo rekli, Saudijska Arabija je također glavni kupac bosanskog oružja.

Mnogi su u BiH zabrinuti zbog saudijske nazočnosti, uključujući lokalne muslimane. Prema studiji iz 2018. godine, 27% građana negativno gleda na ulogu Saudijske Arabije u svojoj zemlji, a samo 10% ih ima pozitivno mišljenje.

“Općepoznato da je njihov novac uvjetovan vjerskim obrazovanjem”, rekla je Leila Bičakčić.

Međutim, tim tvrdnjama se snažno suprotstavljaju oni koji rade u tim institucijama.

„Saudijski građani imaju sve organskiji interes. Saudijci smatraju Bosnu jeftinom, kulturno bliskom i ne previše dalekom od mora. Reći da Saudijci tijekom svog dolaska ovdje šire radikalni islam je smiješno“, kaže Harun Karčić, sarajevski istraživač i pisac, što je vjerojatno točno, ali samo ako govorimo o saudijskim turistima, koji u BiH dođu na odmor.

Strah od saudijskih vjerskih aktivnosti u Bosni također je povezan s prošlošću. U Bosni 50% stanovništva čine muslimani. U Europi samo Albanija i Kosovo imaju veći postotak. Tijekom ratova na Balkanu devedesetih je stotine, ako ne i tisuće stranih mudžahedina došlo u Bosnu boriti se protiv snaga koje su podržavale Hrvatska i Srbija. Određen broj bosanskih muslimana je otišlo na studije u Saudijsku Arabiju. Sve to sugerira da muslimani u BiH gube veze sa svojim izvornim učenjem islama, kakvog su poznavali stoljećima.

Terorizam

Rasprava o saudijskom utjecaju trenutno je posebno osjetljiva u BiH. Uzmimo službenu brojku i recimo da se oko 300 radikaliziranih muškaraca iz BiH pridružilo „Islamskoj državi“ u Siriji i Iraku, što je vrlo visoka stopa po glavi stanovnika u odnosu na druge narode. Sada su neki „bivši“ teroristi najavili da se žele vratiti u Bosnu.

“Nije jasno je li radikalizacija povezana sa saudijskim utjecajem. Među bosanskim muslimanima očito se dogodio konzervativan zaokret, ali to je više povezano s lošom ekonomskom situacijom i ratnim traumama, nego s Bliskim istokom”, tvrdi Jasmin Mujanović, bosanski politolog.

Većina bosanskih muslimana podržava liberalne i svjetovne tradicije. 2018. Je samo 2,5% podržalo svoje sunarodnjake koji su se otišli boriti na Bliski istok. Mnogi obični bosanski muslimani smatraju da je njihov način života potpuno oprečan razvratnom bogatstvu saudijskih turista, koje se često optužuje da prema lokalnim stanovnicima postupaju nepošteno.

Prema nekim lokalnim stručnjacima, bosanski Srbi i hrvatski nacionalisti, te srpski i hrvatski političari u BiH, mogli bi iskoristiti strahove od islamističke prijetnje da se ponovo miješaju u poslove zemlje.

“Istina je negdje između. Bosna nije europski bastion terorizma. Međutim, zemlja pati od ozbiljnih ekonomskih problema. Ako se ništa ne promijeni, akteri poput Saudijske Arabije dovoljno su ukorijenjeni i znaju kako iskoristiti situaciju”, rekao je zapadni diplomat za francuski L’Express.

Muhamed Stulanović, dekan Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, ustanove izgrađene novcem iz Saudijske Arabije i s plaketom zahvale saudijskom suverenu  Salmanu bin Abdulazizu al-Saudu, nije takvog mišljenja.

„U Bosni nema saudijskog uplitanja i mnogo kritizirani vehabizam nije ništa drugo do neprijateljska propaganda koju nad Bosancima provode Zapad i šiiti“, rekao je Muhamed Stulanović.

Kao što ste primijetili, ono što je očigledno Sultanović naziva „propagandom Zapada i šiita“, vjerojatno Teherana, koji je puno pomogao bosanskim muslimanima tijekom ’90-ih, a danas šiitske zajednice u zemlji žive i djeluju u strahu, gotovo kao prvi kršćani u katakombama Rimskog carstva. No, situacije se s vremenom razvila u tom smjeru i Iran je u BiH danas za radikalne zajednice jednak „ruskim križarima“ ili “Assadovim kafirima“, odnosno hereticima.

Ne zaboravite Tursku

Saudijska Arabija nije jedina koja ima ekspanzionističke ciljeve u Bosni, jer je duga ruka Recepa Tayyipa Erdogana posebno aktivna u politici kroz bliske odnose sa strankom SDA koju je vodio Bakir Izetbegović, sin bivšeg predsjednika Alije Izetbegovića (1990.-1996.) Nije tajna da je vrh stranke blizak Muslimanskom bratstvu. Upravo je Alija Izetbegović za vrijeme sukoba omogućio ulazak u BiH zloglasne arapske jedinice “El-Mudžahid”, koju su činili veterani islamističkih snaga iz Afganistana, a drugi su bili povezani s egipatskim, tuniskim, alžirskim terorističkim skupinama, ali i Al-Qaedom. U toj se skupini posebno isticala prisutnost terorista skupine Al-Jama’a al-Islamiyya, izvorno egipatske frakcije koja se raširila po cijelom Magrebu.

Nažalost, vehabizam se ukorijenio u Bosni kao popratna pojava rata sa Srbima i Hrvatima između 1992. i 1995. tijekom rata se računa da je kroz BiH prošlo oko 3000 stranih dobrovoljaca, među kojima je bilo mnogo vehabija. Oni su u BiH kako bi pomogli muslimanima u njihovoj borbi, a islamske su države osigurale financijsku pomoć podrška putem dobrotvornih organizacija.

Svi su bili uključeni u jedinicu „El Mudžahid“, koja je bila dio 7. brigade sa sjedištem u centralnim gradovima Tuzli, Zenici i Maglaju. No uskoro strani borci i službe koje osiguravaju sredstva uvele u BiH su salafizam, točnije saudijsku verziju – vehabizam.

Prema unutarnjoj pluralizaciji muslimanske zajednice Bosne i Hercegovine u okviru sunitskog islama postoje četiri glavne islamske škole. To su hanefijski, hanbelijski, maliki i šafi’i pravci.

Većina selafija je sklono slijediti hanbelijsku islamsku školu. Ali većina bosanskih muslimana su bili suniti koji su slijedili umjerenu hanefijsku školu islama i njihov način života se brzo  sukobio s mnogo konzervativnijim svjetonazorom stranih vehabijskih boraca.

Nasir Ahmad Nasir Abdallah Al-Bahri, poznatiji kao “Abu-Jandal”, osobni predstavnik i tjelohranitelj Osame Bin Ladena četiri godine, koji se pridružio brigadi „El-Mudžahid“ u Bosni, rekao je sljedeće: „Komunistička ideologija je izbrisala sve značajke islamske religije i razumijevanja islama. Vidjeli smo neke muslimanske mladiće kako nose križ oko vrata bez da znaju što to znači, iako su pripadali muslimanskim porodicama, a neki od njih imali su arapska i muslimanska imena. Oni su bili potpuno neuki po pitanju islama. Stoga smo vidjeli da je odgovornost koju smo trebali preuzeti u Bosni bila šira i sveobuhvatnija od borbene misije, zbog koje smo i došli. Pa smo od nositelja oružja istovremeno postali  i nositelji poziva, knjige, poruke.”

Saudijska Arabija je prikupila više od 373 milijuna dolara za  “bosanski džihad”. Strani dragovoljci koji su ostali u zemlji nakon rata su postali osoblje koje je osiguravalo sredstva i upućivali su lokalne muslimane da se pridruže propovijedima vehabija.

Kasnije je problem ovih boraca riješen tako da je većini oduzeto državljanstvo i morali su napustiti zemlju, ali su u godinama dok su boravili u BiH posijali sjeme radikalnog islama.

Iako je ovo primarno ostavština Saudijske Arabije, ne zaboravimo Tursku, koja od kada je Erdogan na vlasti na BiH gleda kao područje tradicionalnog utjecaja.

Prošlog srpnja je Erdogan otputovao u Sarajevo na Summit o procesu suradnje zemalja jugoistočne Europe (SEECP), nakon što je prethodne godine organizirao mega miting u glavnom gradu BiH za predsjedničke izbore održane u Turskoj u lipnju 2018. godine.

Jasno je da Erdogan pokušava upotrijebiti sve elemente „soft powera“, čak i više od toga, što uključuje ulaganja, politiku, kulturne aktivnosti i sve to u islamsko-osmanskom umaku.

Povratak terorista iz Sirije i Iraka

Tako dolazimo do problema povezanog sa stranim borcima iz BiH koji se vraćaju u domovinu. 20. prosinca je SIPA je dočekala grupu od 25 ljudi, sedam muškaraca, šest žena i dvanaest djece,  koji su na aerodrom u Sarajevu stigli letom iz Sirije, iz područja pod kontrolom Sjedinjenih Država i lokalnih Kurda.

Sedam osoba identificirani su kao Emir Ališić, Sead Kasupović, Miralem Berbić, Jasmin Keserović, Hamza Labidi, Armen Dželko i Muharem Dunjić. Prvih pet je odmah pritvoreno a posljednju dvojicu SIPA drži na daljnjoj istrazi. Žene i djeca su prošli niz medicinskih i psiholoških pretraga i bit će uključeni u vrlo upitni program deradikalizacije.

Prošlog studenog su izvori ministarstva sigurnosti BiH nagađali da je u kampovima u Siriji zatvoreno oko 260 njihovih državljana, te da će svi građani BiH biti vraćeni u domovinu.

Ovo je ozbiljan rizik za zemlju s obzirom na manjkavosti na području Balkana, ali i cijele Europe općenito, kada govorimo o procesu deradikalizacije i  društvene reintegracije.

Za ono što su ovi „ljudi“ činili u Siriji i Iraku, sudovi u BiH izriči vrlo malo kazne, stoga i ne čudi njihova želja za što bržim povratkom u domovinu, umjesto da čame u pustinjskim kampovima sjeverne Sirije.

Trenutno su bosanski sudovi osudili 25 osoba na ukupno 47 godina i dva mjeseca zatvora zbog odlaska u borbu u Siriju ili zbog regrutiranja militanata u zemlji. To znači da u prosjeku nisu dobili ni dvije godine zatvora za svoje zločine. Ako tome dodamo skraćenja kazne zbog dobrog ponašanja, što nije problem pretrpjeti za što brži izlazak na slobodu, svi oni su uskoro u svojim zajednicama, istim onima koje su se odrekle bosanskog hanefijskog islama da bi prigrlile selafijsko ili vehabijsko učenje, kojeg na Balkanu nije bilo za cijelo vrijeme osmanske vladavine.

Međutim, treba vidjeti hoće li institucije BiH moći upravljati povratkom stranih boraca, njihovom reintegracijom, ali i suzbijati fenomen islamističke radikalizacije koji se odvija u nekim džamijama i medresama i na internetu.

To je bez pomoći i aktivne uloge mešihata i Islamske zajednice BiH nemoguća misija. Ali ovdje opet imamo problem, jer sve dok Islamska zajednica prima bilo kakvu pomoć Rijada ili Turske i Katara, dvije zemlje koje neslužbeno predstavljaju Muslimansko bratstvo u svijetu, nadati se pomoći najvećeg autoriteta u muslimanskoj zajednici BiH je iluzorno.

Dakle, težak zadatak u zemlji koju još uvijek karakteriziraju snažne međuetničke napetosti i gdje se riskira da religija postane dodatni povod za nasilnu eskalaciju.

Ukratko, možda ovaj put Macron nije sasvim u krivu kada je Bosnu definirao kao “tempiranu bombu”, iako su je aktivirali inozemni akteri.

L’Express / Salafist/Wahhabite Financial Support In Europe