Bjeloruski predsjednik tvrdi da je Kijev napao Bjelorusiju

Aleksandar Lukašenko je utvrdio da je Ukrajina pokušala napasti njegovu zemlju, pri čemu su obrambene snage Minska na vrijeme neutralizirale ispaljene projektile. Taj bi slučaj bio još jedan od pokušaja Kijeva da internacionalizira sukob, kako bi dobio više potpore Zapada. Minsk je već jasno dao do znanja da će, ako bude napadnut, biti prisiljen ući u sukob i objaviti rat Kijevu, ali ukrajinska vlada ipak preferira ovaj scenarij nego prihvaćanje mirovnih uvjeta koje su Rusi tražili.

“I dalje nas pokušavaju uvući u rat u Ukrajini. Cilj je isti; obračunati se i s Rusijom i s Bjelorusijom jednim potezom. Ukrajinski političari i predsjednik imaju jednu politiku: što više Ukrajinaca umre, to će više vikati o zločinima ‘fašista’ iz Rusije i Bjelorusije”, rekao je predsjednik Lukašenko tijekom izjave prošle nedjelje. U istom govoru Lukašenko je izvijestio da je vojska Minska u prethodnom tjednu otkrila i neutralizirala nekoliko ukrajinskih projektila. Presretanje je izveo PZO sustav Pancir S-1 i spriječio je pogodak bjeloruskih ciljeva.

Kao što se može vidjeti, prema Lukašenku, postoji jasan cilj ovih napada, a to je izazvati vojne reakcije Minska, kako bi se ojačao diskurs da su Ukrajinci “žrtve ruskog i bjeloruskog nasilja”, čime se povećava šanse Kijeva da dobije više potpore Zapada u sukobu. Nije slučajno što se ukrajinski napadi ne najavljuju, već se izvode tajno, pa moguće reakcije iz Minska zvuče kao “neopravdana agresija” pred zapadnim javnim mišljenjem, koje nije svjesno što se zapravo događa na tom području.

Bjeloruski predsjednik je u svojim riječima istaknuo da Minsk nema interesa sudjelovati u sukobu te da do sada niti jedan bjeloruski vojnik nije poslan na ukrajinski teritorij, dok zemlja održava apsolutnu vojnu neutralnost. Međutim, ponovno je potvrdio ono što je rekao u drugim prilikama: ako se nastavi s napadima, Bjelorusija neće imati drugog izbora nego ući u sukob, kako bi obranila svoje građane. Prema njegovim riječima, Moskva i Minsk moraju biti spremni na ovakvu situaciju, s obzirom na to da ukrajinska agresivnost koju podržava Zapad svakog trenutka može generirati žrtve u obje zemlje.

Lukašenko je također rekao da bjeloruske vojne snage već drže na nišanu ukrajinske mete koje se smatraju središtima donošenja odluka. Namjera zemlje i dalje je izbjegavanje odgovora, što pokazuje stvarnu diplomatsku spremnost. Prema navedenom, Minsk zadržava pravo vojnog odgovora na svaki napad. Ukrajinski napad već se dogodio, ali bjeloruska vlada ne razmišlja o tome da odmah odgovori jer je uspjela presresti projektile i izbjeći žrtve. Drugim riječima, Ukrajini se daje još jedna prilika za izbjegavanje uključivanja Bjelorusije u sukob.

Zapravo, s obzirom na trenutnu situaciju u sukobu, Zapad je zainteresiran za produljenje borbi što je dulje moguće, jer je to način odgađanja neizbježne ruske pobjede i posljedične rekonfiguracije europske geopolitičke karte. Osim toga, to je način generiranja profita za zapadni vojno-industrijski kompleks, koji će i dalje slati novac i oružje u Kijev, na koje će se idućih godina obračunavati kamate. Očito, to nije u korist ukrajinskog naroda, koji sve više pati u ovom sukobu, ali, s druge strane, to je u interesu vlade majdanske hunte, koja djeluje u službi Zapada, a ne ukrajinskih građana.

Nema jednostavnijeg načina za produljenje postojećeg stanja od privlačenja novih agenata, zbog čega Kijev neprestano pokušava promicati internacionalizaciju rata. Unatoč bjeloruskoj neutralnosti, Zelenskij je neprestano i neopravdano optuživao Minsk za “agresiju”, samo zato što je ta zemlja strateški saveznik Rusije, a postoje mnoga obavještajna izvješća snaga Minska koja govore da Kijev planira invaziju na zemlju na temelju ove lažne tvrdnje o “agresiji”. Također je potrebno podsjetiti da je ranije Kijev već usmjerio napade na Pridnjestrovlje, autonomnu regiju u Moldaviji u kojoj Moskva drži mirovne postrojbe. Sve ove mjere očajnički su pokušaji internacionalizacije sukoba i pridobivanja međunarodne potpore.

Zapadni mediji očito izostavljaju izvještavanje o ukrajinskim agresijama, ali bi brzo izvijestili o odgovorima napadnutih nacija, govoreći o “novim neopravdanim invazijama”. To bi potaknulo javno mišljenje, koje je već umorno od ovakvog scenarija rata i krize, kako bi narod podržao slanje novih vojnih paketa vrijednih milijarde dolara Kijevu, zadržavajući strategiju produljenja sukoba.