Britanska zabrana kineske globalne televizijske mreže neprijateljski je i pogrešno vođen potez koji će dovesti do osvetničkog poteza Pekinga

Velika Britanija pogriješila je izvođenjem ove osvetoljubive akcije, koja pokazuje kako Britanija namjerava slijediti američku protukinesku vanjsku politiku. Kad dođe do uzvrata, on će biti ozbiljniji od uzimanja BBC-a ”na zub.”

Britanski regulator za komunikacije Ofcom opozvao je licencu China Global Television Network (CGTN), zabranivši joj emitiranje u zemlji. Kanal, koji je trebao postaviti svoje novo europsko sjedište u Londonu, optužen je da ga urednički kontrolira vladajuća Komunistička partija u zemlji i da je time prekršila pravila emitiranja.

Potez je, međutim, očito politički, i nesumnjivo ogromna provokacija u vezama Britanije i Kine, i ona koja će morati imati ogromne posljedice, posebno za BBC-ov sadržaj i izvještavanje u samoj Kini. Najava dolazi upadljivo samo tjedan dana nakon što je Peking proglasio nepriznavanje putovnica British National Overseas (BNO) zbog kontroverze oko plana migracije za stanovnike Hong Konga.

Nekoliko minuta nakon što je provedena zabrana Ofcoma, kinesko Ministarstvo vanjskih poslova zatražilo je od BBC-a ispriku zbog izvještaja koji se odnosi na Covid-19. Ovo je pokazatelj stvari koje dolaze. Zapravo, odražava isti obrazac događaja od prije godinu dana kada je Mike Pompeo, tada američki državni tajnik, najavio ograničenja za kineske medije koji djeluju u Sjedinjenim Državama. To je rezultiralo protjerivanjem američkih novinara, nakon što se od objavljivača Wall Street Journala tražila isprika.

I evo onoga što Britanija izgleda da ne shvaća. Iako je istina da je medijsko okruženje u Kini strogo kontrolirano, uzajamnost je ipak važna. BBC i dalje djeluje i emitira u Kini, čak i ako su njegovi izvještaji podložni određenoj cenzuri. Kao rezultat toga, gotovo je zajamčeno da će Peking poduzeti neki oblik uzajamne akcije, a s obzirom na kasno nevjerojatno politizirano BBC-ovo izvještavanje o Kini, to se čini vrlo izvjesnim.

Pompeo je prošle godine pokrenuo napad na kineske medije koji djeluju u Sjedinjenim Državama. Primijenio je vizna ograničenja, zahtijevao smanjenje njihovog broja i natjerao ih na registriranje kao diplomatske prekomorske misije. Ono što čak ni on nije učinio, unatoč svom fanatičnom pristupu Pekingu, bilo je njihovo potpuno izbacivanje ili uskraćivanje prisutnosti u Americi. Shvatio je u najmanju ruku da je sloboda govora osnovna američka vrijednost i da je, bez obzira na razlike između političkih sustava, način na koji se tretiraju mediji u zemlji medij diplomacije. Stoga je bitna uzajamnost, zamisao ”milo za drago.” Pompeo je znao, ako bude previše forsirao američko novinarstvo u Kini, koje se već nalazilo na skliskom terenu, da će sve biti gotovo.

Nije iznenađujuće što je Kina uzvratila. Međutim, njegov diplomatski stil bio je neizravan, za razliku od eksplicitnog. Nedugo nakon Pompeove najave, Peking se parničio s Wall Street Journalom, zbog naslova koji je zemlju opisao kao “bolesnika iz Azije,” što je Kina smatrala pogrdnim, nakon čega je zatražena isprika. Journal se ispričao nije, pa je Peking za kaznu protjerao brojne njihove novinare.

Povijest se već ponavlja.

Vrijeme u kojem se ovi događaju odvijaju nije slučajno. Peking je već frustriran zbog djelovanja BBC-a iza kulisa, ali je zbog diplomatskih razloga odlučio ne poduzeti ništa o tom pitanju. Kao što gore navedeno ilustrira, nacija ne može jednostavno protjerati novinare bez opravdanja, čak i Kina to zna. Učiniti to znači prekršiti normu. Međutim, Peking je sve nezadovoljniji BBC-jem. Medij je ustrajan u unapređivanju narativa o pitanjima poput Xinjianga, uključujući naručivanje izvještaja o navodima prisilnog rada koji su doveli do američkih sankcija protiv sektora pamuka, nakon čega je BBC jučer proizveo grafički niz intervjua kojima su kineske vlasti optužene za sustavno seksualno zlostavljanje ujgurske manjine. Zbog odnosa s Londonom, Peking se do danas ponašao suzdržano. Sada, međutim, budući da je Velika Britanija učinila prvi korak, Kina ima politički casus belli za poduzimanje osvete na novinare koji neprestano emitiraju za njih nepovoljne ili lažne prikaze o kineskim, unutarnjim poslovima. BBC je neupitno na vrhu tog popisa, a zahtjev Pekinga za isprikom samo je demonstracija onoga što slijedi.

BBC će neizbježno odbiti i inzistirati na tome da je izvještavanje točno i nepristrano, kao i uvijek. Tako će, poput onoga što se dogodilo s Wall Street Journalom prije godinu dana, Peking na neki način zatvoriti vrata BBC-u, uzvraćajući na britanski postupak zabrane CGTN-a. To može uključivati protjerivanje dopisnika ili ukidanje prava BBC-a na nastupanje na kineskoj televiziji.

Vjerojatno će ići puno šire od mjera osvete na medijima. Ovo postavlja odnose Britanije i Kine u silaznu putanju, potvrđujući sve veće stajalište u Pekingu da je Velika Britanija sada neprijateljska zemlja, koja namjerava slijediti američku politiku protiv Kine. To će neizbježno uključivati i postupke Kine, koja će podvrgnuti Britaniju istom oštrom postupanju kojeg je primijenila prema Australiji i Kanadi, uključujući sankcije za robu i slično. S obzirom na to da su prije zabrane postojale i druge mogućnosti, Velika Britanija je ovime definitivno prevršila mjeru. Čak je i Pompeo od svih ljudi znao bolje nego da u potpunosti zabrani CGTN.