Bruxelles stvara novi „exit“: Italija je u tamnici naroda sve nervoznija

Dogovor o spašavanju zbog koronavirusne krize Europske unije je samo povećanje duga u iznosu od 500 milijardi eura što bi u konačnici moglo “pogoršati problem”, izjavio je za RT bivši posrednik na američkoj burzi Max Keiser.

EU se u četvrtak složila oko probojnog paketa spašavanja u iznosu od 500 milijardi eura za zemlje koje su najviše pogođene epidemijom Covid-19, iako ranije tijekom dana nisu postigle dogovor.

Dogovoren je iznos od 500 milijardi eura, znatno je manje od 1500 milijardi eura za koje je Europska središnja banka rekla da će se možda trebati izdvojiti za saniranje štete od pandemije.

“Međutim, ovaj dodani dug će u konačnici pogoršati problem. Dug je primarni problem, tako da dodavanje više duga neće riješiti problem”, rekao je Keiser, domaćin emisije Kaiser report, koji emitira RT.

EU je rekla da će novac biti utrošen za “domaće financiranje izravnih i neizravnih troškova zdravstvene zaštite, liječenja i prevencije Covida-19.

Ali što je s troškovima koji nisu povezani sa zdravljem, poput izgubljenih poslova i zatvorenih tvornica i usluga? Kada vlade pokušaju izabrati pobjednike, umjesto slobodnog tržišta rezultat je uvijek nesretan nered”, rekao je Keiser, dodavši da vlade prvo trebaju riješiti problem povećanja duga.

Sporazum nije podržao apel Italije i Francuske da se puste takozvane “koronaobveznice”, zajednički instrument zaduživanja kojim bi cijele EU podnijela dug  pojedinih država članica.

Njemačka, najjača ekonomija bloka, odbila je taj prijedlog, što ukazuje na to da se bogatije zemlje, koji bi bolje mogle podnijeti krizu, udaljavaju od ideje podupiranja siromašnijih.

Odbacujući prijedlog zajedničkog duga, kancelarka Angela Merkel rekla je da “postoji mnogo drugih načina da se pokaže solidarnost s europskim susjedima” .

„Koncept zasebnog instrumenta zaduživanja za podršku zemljama koje najteže trpe samo bi bio još jedan slučaj da vlade dodaju više duga i pokušaju “nadmašiti tržište” izborom pobjednika, što je dvostruko gore“, rekao je Keiser.

Europski ugovor o financijskom spašavanju uslijedio je nakon što se predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izvinIla najteže pogođenoj Italijom prošlog tjedna zbog nedostatka “zajedničkog europskog odgovora”, jer je virus opustošio kontinent i osakatio ekonomije.

Doista, odluka Bruxellesa da prvotno napusti zemlje poput Italije potaknula je nagađanja da bi sam blok na kraju mogao biti žrtva pandemije.

Italija u tom smisli vodi glavnu riječ i sve se češće čuje riječ „Italexit“. Dovoljan je samo letimičan pogled na talijanski tisak za shvatiti ogorčenost Talijana zbog nedostatka „europske solidarnosti“, ako je takvo što ikada postojalo. Odluka u četvrtak je samo jedna od udaraca koje je pretrpjela Italija. Sve je počelo još u vrijeme nakon prošle krize i kada je Rim prihvatio oštre mjere štednje, koje su uključivale rezove u javnom sektoru i privatizacije, a dug im se u međuvremenu povećao, baš kao i Grčkoj.

Nakon toga je uslijedila migrantska kriza u kojoj je Italija prepuštena sama sebi, obzirom da su sve zemlje na sjeveru „blindirale“ svoje granice, zbog čega su migranti koji su se dokopali Italije bili prisiljeni tamo i ostati. Paketi pomoći i slične inicijative nisu bile dovoljne da se Rim nosi s migrantskom krizom, što je na kraju bivšeg ministra unutarnjih poslova Mattea Salvinija natjeralo da donese odluku o odbijanju prihvata migranata, čak i onih koji su, kako su tvrdili, dolazili iz „ratom pogođenih područja“.

Na kraju dolazi možda najveći udarac za Rim, koji će se teško nositi s krizom ako propadne turistička sezona i dođe do većeg pada gospodarskih aktivnosti.

Sve navedeno je razlog da se u talijanskom tisku sve više govori o ideji napuštanja EU, ili barem eurozone, obzirom da je bivša vlada Lega-M5S imala spreman plan zamjene eura nekom vrstom nacionalne prijelazne valute, koji na kraju nije realiziran.

Međutim, ovdje govorimo o talijanskom tisku, ne o političarima, od kojih je ovih dana najomraženiji u  zemlji premijer Conte koji je tjednima tvrdio „MES ne, koronaobveznice da“, da bi u četvrtak potpisao plan kojeg je predstavila Europska komisija na čelu s Njemicom, što nije zanemarivo, Ursulom von der Leyen.

„Conte je kapitulirao. Njegova vlada, zarobljenica svoje proeuropske retorike, nije imala potrebnu drskost da kritizira EU. Je li to tako zbog njezine neaktivnosti ili manjka političkog kapitala za provođenje široko utemeljenih strategija poput onih koje je vodila Macronova Francuska, manje je važno.

Njemačka ostaje pri stavu da se u osnovnoj strategiji može naći minimalni zajednički nazivnik u traženju alata za postizanje dogovora oko duga , po bilo koju cijenu, samo u euroobveznicama. Oživljavanje bitke na život ili smrt je rizik rušenja političkog kapitala izvršne vlasti premijera Contea, ali je to u suprotnosti s mišljenjem ogromne većine Talijana, čak i medijskog mainstreama. Osjećaj nemoći da u raspravi o euroskupini da Italija, ako nije poražena, na kraju je kao zemlja irelevantna sve tjera samo na jednu pomisao – kako se izvući iz tamnice naroda zvane EU. Druge su zemlje pokazale veći cinizam i planiranje.  Europska unija nikada nije bila gala večera, ali naivnost i retorički tonovi koji nisu podržani konkretnim akcijama stvaraju samo kaos i razočaranje. Italiji predstoje teška vremena u Europi, a taj osjećaj na kraju može slomiti proeuropsko opredjeljenje političkih elita, koje će se morati ili pozicionirati kao odlučujući faktor u Bruxellesu ili će poslušati volju naroda, jer će u suprotnom slučaju na sljedećim izborima nestati s političke scene.