Budući da radari, detektori i štitovi ne rade, po Zagrebu padaju bombe!

Iznad nekoliko država smještenih ispod svemoćnog NATO kišobrana preletjela je neidentificirana letjelica i pala pored Studentskog doma. Okupili se u čudu naši političari i vrhunski vojni znalci, hvale Boga što je pala točno u rupu i da nije nikog ozlijedila.

Javnost se već naredno jutro zapitala je li Tu-141 dron stigao iz Rusije kao upozorenje ili su je poslali privatni ratnici s ukrajinskog područja. Je li možda cijelo vrijeme letjela u orbiti kugle zemaljske još od kasnih 70-ih godina kada je proizvedena pa je tek neki dan ostala bez goriva i pala usred Zagreba?!

Bilo kako bilo, problem je svakako u tome što je preletjela nekoliko država bez da je itko reagirao skoro sat vremena. Ali kad je već pala, neovisni mediji su u krupnom planu imali azbuku i uzvikivali – Ruska je! Rusi su naravno uzvratili diplomatskim notama i zasvirali onu poznatu o neiskazanoj ljubavi zapada i označili još jedno poglavlje zabijanja besmisli u ljudske glave.

S razlogom se ljuti naš premijer češkajući se po pravoj strani glave jer niti njemu ništa nema smisla. Zahtjeva odgovore zbog diletantskog propusta i bolju buduću zaštitu našeg kemikalijama išaranog neba. U duhu mira, prava i sloboda 21. stoljeća, odmah kreće u kupnju sofisticiranih sustava obrane jer evidentno je da NATO savez štedi u Europi. Umjesto da otvori kesu fiktivnog novca, stavi europski san pod Iron Dome pa da možemo mirno spavati.

Kako to obično biva, afera Dronogate podsjetila je na dramu iznad američkog neba 2001. godine i pronicljive među biračkim tijelom potaknula na pitanja zašto svjetski policajac nije ništa naučio iz vlastita iskustva? Je li uopće u stanju sačuvati naš zračni prostor?! Možda bi mu se moglo progledati kroz prste, jer ipak dron od 15 metara i 6 tona nije tako lako locirati, identificirati i neutralizirati. Podsjetimo se, otmičarima je pošlo za rukom na američkom nebu sakriti četiri leteća stadiona i nadmudriti sjevernoameričko zapovjedništvo za zračnu i svemirsku obranu (NORAD). U svakom drugom ranijem slučaju, kada neka letjelica ne bi odgovorila na upit kontrole leta unutar 60 sekundi, NORAD bi za maksimalno 10 minuta presreo letjelicu, otpratio je do prve zračne luke ili srušio. Na dan koji je označio prvi dan rata protiv terora, privatnosti i sloboda, trebalo im je sat i pol da podignu avione da bi stigli prekasno. Blizanci su bili srušeni, tisuće života tragično ugašeno i jedino što je na zgarištu ostalo, osim milijuna tona otopljenog željeza i betona, bila je savršeno očuvana putovnica jednog od terorista. Sasvim dovoljno za ljude u crnom. S takvim adutom u ruci otkrili su identitet ostalih otmičara i pratili tragove sve do pećine iz koje je akcijom upravljao bin Laden preko Playstationa.

Ali, nećemo se zamarati detaljima, zaigrat ćemo i mi tu igru! Sve ćemo oprostiti NATO-u jer su sumnje u njegovu superiornu tehnologiju i inteligenciju bile tek rezultat privremenog straha izazvanog incidentom na noćnom nebu Zagreba. Jedino bitno je kristalno jasno, tada pasoš, danas azbuka, tada bin Laden, danas Putin!

Iako niti jedno dijete na ovome svijetu ne bi povjerovalo u službene priče iz 2001. ili 2022., oba događaja postala su stvar neupitnih povijesnih činjenica upisanih na Wikipediji i kao takve služe ministarstvima istine u obaranju bilo kakvog pokušaja rušenja aksioma službene istine.

Uz neopisiv pijetet prema svim žrtvama unisonog globalističkog terora na ovome svijetu, pored zalutalih dronova, mi imamo daleko veći problem na koji moramo ukazati, a tiče se genetske modifikacije kliconoše zvane Schwab i virusa koji je zarazio većinu čovječanstva. Nalazimo se usred globalne pandemije, a slijepi smo bez PCR testa!

Kako je mutirao genetski modificiran virus Novog svjetskog poretka?

Glavna nit začeta je znatno ranije, ali radi lakšeg praćenja započet ćemo sa svježijim događajima koje je iznimno lako provjeriti i potom shvatiti kako ludi znanstveni pauk plete svoju mrežu.

U bijegu pred nacističkim režimom, obitelj Henry A. Kissingera prebjegla je u Ameriku 1938. godine zajedno s mnogim drugim židovskim obiteljima. Na drugoj godini fakulteta unovačen je u američku vojsku i ubrzo postao dio specijalne vojno-obavještajne jedinice. Nakon rata predvodio je tim u potjeri za oficirima Gestapa i ostalim nacističkim glavešinama te tako dobio priliku pravedno osvetiti svoju obitelj i narod. Pred poštenim ovozemaljskim sudom! Tijekom 50-ih godina studirao je na Harvardu pod mentorskom palicom teškaša Williama Yandella Elliotta, političkog savjetnika šest američkih predsjednika i mentora Zbigniewa Brezezinskog i Peirre Trudeaua (Justinovog oca). Elliott je bio jedna od ključnih figura na američkoj strani i most koji je povezivao američko Vijeće za vanjske odnose (CFR) osnovano 1921. godine s prekooceanskim Chatham Houseom – glavnim operativnim tijelom imperijalističkog pokreta „Okrugli stol“ u Velikoj Britaniji. CFR je dakle klon Chatham Housea osnovanog godinu dana ranije.

Kissinger je svoje majstorstvo nastavio razvijati u američkoj vojsci gdje je prošao niz treninga za psihološko ratovanje. Stečeno znanje primijenio je tijekom 60-ih godina kada je postao član CFR-a i voditelj studijske grupe fokusirane na nuklearno oružje, stvaranje straha holivudskim i medijskim psihološkim operacijama te podizanje tenzija između istočnih i zapadnih nuklearnih sila. U istom periodu, 1966. godine formiran je panel od 22 člana čiji je zadatak bio oblikovati i ispratiti demokratski razvoj Europe jer, prema Kissingeru, glavni uzrok stoljeća rata leži u političkom previranju i balavosti europskih političara. Iz takvog stava jasno slijedi potreba za stvaranje političke škole iz koje će izaći odani vazali i oblikovati europsku politiku na sliku anglo-saksonskih bogova demokracije.

Kao opravdano sredstvo do cilja formiran je „Internacionalni seminar“ s Kissingerom kao operativnim direktorom.  Prema službenom i marginaliziranom navodu harvardskih novina od 15. travnja 1967. novac za projekt uplatila je CIA-a. Dvije godine ranije na Harvard je stigao i Klaus Schwab. Kissinger ga je ubrzo stavio u svoj talon i podvrgao prvoj genetskoj modifikaciji. Tim znanstvenika je u Klausov genom ugradio „demokratski gen“ kopiran od Kissingera kako bi Klaus mogao zasjesti na čelo modernizirane verzije „Internacionalnog seminara“ poznatijeg kao „Svjetski ekonomski forum“. Tijekom Nixonove ere i sam Kissinger  prolazi kroz gain of function transformaciju imidža te nakon dva desetljeća postavljanja požara straha počinje javno istupati kao svjetski mirotvorac između nuklearnih sila. U Rusiju je nosio „Ugovor protiv balističkih raketa“ i vratio se s potpisom i pozdravom iz Moskve. Tijekom drugog Nixonovog mandata, Kissinger se ponovno fokusirao na Europu i širenje NATO saveza te zadovoljan postignutim, 1980. u Davosu izjavio: „Po prvi puta u povijesti, vanjska politika postala je istinski globalna.“ Elite su klicale, a jeke su do širih masa stigle tek nakon 39 godina kada je u Schwabovoj knjizi najavljen Veliki reset.

Druga harvardska glavešina čije otiske na leđima nose ljudi diljem svijeta zove se John Kenneth Galbraith. Jedan od njegovih prvih učenika bio je Joseph P. Kennedy Jr., a od 1937. i budući predsjednik John F. Kennedy. Nije nevažna ni informacija da je oženio Catherine Merriam Atwater čija je cimerica na minhenskom Sveučilištu bila britanka Unity Mitford, djevojka Adolfa Hitlera. Galbraith je proputovao cijelu istočnu Europu, Skandinaviju, Francusku, Poljsku, Jugoslaviju, Sovjetski savez i proučavao socijalističke sisteme posebice njemački pod Hitlerovim režimom te nakon rata bio izniman poznavatelj globalnih ekonomskih sfera i vrhunski arhitekt ureda novog svjetskog poretka. Tijekom 1945. godine postavljen je na mjesto direktora „Istraživanja strateškog bombardiranja Sjedinjenih Država“ zbog čega je morao otputovati u Njemačku kako bi podnio izvještaj o ekonomskom utjecaju ratnog bombardiranja i posljedičnim kretanjima tržišnih vrijednosti robe. Međutim rat je taman završio i njegov se inicijalni zadatak promijenio. Popust svakog specijalnog agenta, skinuo je ekonomsku uniformu, obukao vojnu i u trenu postao član tima zaduženog za ispitivanje Alberta Speera, njemačkog ministra naoružanja i ratne proizvodnje bez kojeg ne bi bilo ni Wermachta. Potom je obišao Hirošimu i Nagasaki te se vratio na Harvard. S vremenom je revitalizirao svoje veze s učenikom JFK-om, postao njegov predsjednički savjetnik i izaslanik u Indiji te Vijetnamu, zaslužan za povlačenje američke vojske i okončanje tog besmislenog rata. Tijekom vremena Galbraith je razrađivao planove za još svjetliju budućnost svijeta i uz Kissingerovo rame oblikovao američku i europsku vanjsku politiku. Kissinger je Galbraithu predstavio svog pitomca Schwaba tijekom šezdesetih i lijepi Ken je ubrzo u Schwaba ugradio svoj „ekonomski gen“ pretvorivši Klausa u najvećeg ekonomskog stručnjaka svih vremena spremnog iznijeti četvrtu industrijsku revoluciju na svojim leđima!

Schwabov treći genski donator rođen je i odgojen u židovskoj obitelji da bi tijekom života iz praktičnih razloga postao ateist, njegovo ime je Herman Kahn. Tijekom 1950-ih dobio je priliku podići hladnoratovsku histeriju do usijanja pišući na desetke članaka i knjiga o mogućim posljedicama termo-nuklearnog rata unutar multi-polarnog svijeta. Podvig mu je priskrbio titulu pravog doktora Strangelovea. Njegov pogled na svijet i derivirane teorije postali su temelj američke vojne doktrine. Gotovo nevjerojatno, ali poanta svih njegovih ateističkih misaonih akrobacija svodi se na ne profitabilnost termo-nuklearnog rata, gotovo u potpunosti izostavljajući potencijalne žrtve mimo onih bankovnih. U širem smislu, Kahn je zaslužan za činjenicu da do termo-nuklearnog rata nikada neće doći bez obzira što psihopati imaju pristup lansirnim šiframa jer je takav rat siguran gubitak za sve strane. Nuklearna bomba osim toga nije efikasna prema standardima modernih tehnologija, ostavlja previše tragova i privlači previše pozornosti.

Ljepšu stranu svojeg svjetonazora opisao je 1966. godine u eseju „Naše alternative u Europi“ posvećenom CFR-u. „Neki su ujedinjenje [zapadne Europe] vidjeli kao korak prema političkom jedinstvu Zapada u cjelini, pa čak i svijeta. Stoga se postizanje kvalificiranijeg oblika integracije ili federacije Europe, te integracije Europe s Amerikom, također smatralo suštinski poželjnim ciljem, pogotovo zato što su nacionalna rivalstva u Europi viđena kao temeljno remetilačka sila u modernoj povijesti; stoga je njihovo potiskivanje, ili smještaj u širi politički okvir, neophodno za buduću stabilnost svijeta.” (naglasak dodan). Bio je futurist i sve njegove projekcije budućnosti obuhvaćale su i ovisile o tehnološkom napretku poput nečujne HAARP tehnologije. Metodološka osnova ostvarenja ciljeva opisana je u drugom dokumentu „Posebne obrazovne potrebe donositelja odluka“ gdje stoji ključan odlomak: „Poželjnost eksplicitno educiranih donositelja odluka kako bi oni zapravo bili sposobniji planirati sudbinu nacije ili provoditi planove formulirane kroz demokratskiji proces, treba vrlo ozbiljno razmotriti. Jedan aspekt ovog postupka bio bi stvaranje zajedničkog skupa koncepata, zajedničkog jezika, zajedničkih analogija, zajedničkih referenci… Univerzalno poučavanje u duhu humanističke tradicije Europe – barem za svoju sveobuhvatnu upravljačku skupinu – moglo bi biti korisno na mnogo načina.” (naglasak dodan).

U tri poteza velemajstora zapada, europska kulturno-duhovna vrijednost bila je u matu. Pretvorena je u izvor svega zla dvadesetog stoljeća zahvaljujući teškoj artiljeriji CFR-a i njihovom pohodu tijekom dvadesetog stoljeća. Kahnove teorije, konvergentne Kissingerovim, jednoznačno pokazuju da su za sve ratove kriva „nacionalna rivalstva“ između europskih naroda. Poput ostalih apologeta laži, Kahn je majstorski izostavljao ključnu bitnost, a ona jest da narodi nikada nisu bili ti koji su samoinicijativno kretali u ratne pohode već su uvijek bili vođeni od strane više ili manje „eksplicitno educiranih“ bolesnih vođa kakve imamo i danas. Oduvijek su takvi bili povezani u kojekakva javna i tajna društva, narodi su tek povremeno vidjeli njihove tragove na svojim životima, nikada istinski posumnjali da je kroz vrijeme sve bilo instruirano i plaćeno iz istih centara moći. U Njemačkoj je to bio Hitler, u Rusiji Lenjin, danas su to Biden i Putin, igra je ista, samo što uloge nose drugi glumci.

Bilo kako bilo, Kahnov „tehnokratski gen“ i terminator gen za sve oblike demokracije završio je u Schwabu tijekom 60-godina. Potom su ga Kahn i Galbraith odveli nazad u Europu te na inauguracijskom okupljanju Svjetskog ekonomskog foruma 1971. godine ukrcali lokalne elite na njihovu trans-humanističku arku. Male su šanse da će netko povjerovati na prvu, ali termin „trans-humanizam“ smišljen je samo radi mazanja očiju jer realizacija istog nikada neće zaživjeti u najavljenom obliku. Ali valja priznati, ipak zvuči ljepše nego „tehno-autoplutokratski-komunizam“ kako bi se zaista trebao zvati, zar ne? Kada bi se za agende koristila prava imena vjerojatno bi i gostujući geo-politički analitičari posumnjali da nešto ne štima.

Osnovnu matricu za kasnije genetske modifikacije dobio je Klaus u nasljeđe od svog biološkog oca Eugena Schwaba. Kao direktor tvrtke Escher Wyss, Eugen je tijekom drugog svjetskog rata bio upleten u njemački tajni program proizvodnje nuklearne bombe. Nakon rata, operacije Spajalica i njegove smrti, kompaniju je kupila Sulzer Group. Klaus Schwab je nakon povratka sa školovanja u Americi bio zadužen za njeno spajanje u novu kompaniju, sada imena Sulzer AG. Bio je rođeni vođa, genetski modificiran do transhumanističkog savršenstva i nije mu dugo trebalo da prekrši međunarodni zakon i pokuša pomoći južnoafričkom aparthejdskom režimu u njihovoj nakani pokretanja termonuklearnog programa. Takvu informaciju ne nalazimo u njegovom CV-u, ipak točnija ne može biti. Nakon nepotrebne eskapade, u kojoj se odražava Schwabova frustracija činjenicom da nije ništa drugo nego umjetna lutkica i intelektualni redar američkog trojca Kissinger, Galbraith & Kahn, dobio je po prstima i pokunjeno nastavio djelovati sukladno njihovom kodu i nalogu. Svjetsku slavu stekao je provođenjem tuđe ideje Svjetskog ekonomskog foruma financiranog novcem privatnih bankara i tajnih službi. Cijeli ludi proces genetske modifikacije trajao je 60 godina, a nastali virus zahvatio je cijeli lažni svijet.

Napad na Europu i Rusiju iz Rusije, Europe i SAD-a

Jače figure uvijek su u drugom redu, moć nikada nije u pijunu zvao li se on Schwab, Marx, Hitler, Staljin, Biden ili Putin. Logično pitanje bilo bi tko uopće postavlja figure na ploču i kako to da se svako malo usred krvave igre iz vedra neba na ploči javljaju novi topovi, lovci, skakači? Međutim, kako smo se uvjerili u protekle dvije godine, logika je zadnje čime se koriste naivni ljudi željni kruha i igara, a pogotovo pametnjakovići koji sve znaju. Kada to ne bi bilo tako, nikada ne bismo birali vlastite krvnike po principu manjeg zla i zagovarali interese istoka ili zapada. Da, doista će se dogoditi čudo počnu li ljudi na vrijeme zbrajati jednostavne činjenice. Nekoliko takvih svakako je dobro znati kako se ne bi razmišljalo ili biralo između crnog i bijelog jer je takav binarni način razmišljanja zapravo kruna uspješnih psiholoških operacija, sistemski u primjeni od prvog razreda osnovne škole. Zato vidite, ludim znanstvenicima i arhitektima nikada nije, niti će im ikada trebati čip u ljudskim glavama jer pedagoški sistem koji programira buduće binarne radilice i simpatizere već postoji.

Mega-popularni Schwab pojavio se na radaru opće javnosti zapravo tek nedugo. Za jednu grupu je postao omiljeni zlikovac poput Gatesa i krivac za sve probleme zbog najava o uvođenju univerzalnog digitalnog identiteta i komunističkih parola poput „nećete imati ništa i bit ćete sretni“. Za druge je bio i ostao heroj, vizionar i osloboditelj, od čega točno, nije jasno. Iza scene je zapravo nebitna figura, zamjenjiv fizikalac na skelama novog svjetskog poretka. Ali, njegove nacističke veze u kombinaciji s njegovim tutorima svakako bacaju nešto drugačije svjetlo na pozadinsku pripremu drugog, a onda i prvog svjetskog rata.

Naime, isto kao što ne bi bilo Schwaba bez trisa Kissinger, Galbraith & Kahn, ne bi bilo ni Hitlera bez njihovih njemačkih pandana Dietricha Eckarta i generala Haushoffera. Potonji dvojac je vrbovao, odgojio i uvjerio malog Hitlera u sijaset dijaboličkih vrijednosti i iskoristio ga za urušavanje Europe. Haushoffer je prvenstveno bio učitelj Rudolfa Hessa, Hitlerove desne ruke koji je često letio u London po instrukcije, međutim još od suđenja u Nürnbergu postoje navodi kako je baš on napisao Mein Kampf. Kasnije se ustanovilo, i taj dio je ključan, da je doktrina inspirirana iz Engleske, točnije radom ekonomista Halforda J. MacKondera.

Korak unazad, nakon Prvog svjetskog rata Njemačku je zahvatio val inflacije od 1000 % zbog nametnutih reparacija i moralno-ekonomska tabula rasa trebala je biti iznova ispisana  dlijetom i čekićem. Godine 1920. osnovan je Chatman House (dlijeto), a 1921. američki ogranak Vijeće za vanjske poslove – CFR (čekić) i u narednih desetak godina Njemačka doživljava gospodarsko-vojnu renesansu zbog financijsko-intelektualne injekcije zapada. Inicijativa je došla iz Okruglog stola, nekada tajne organizacije koja javno djeluje posredstvom Chatman Housea još od Versajske konferencije. Članovi te organizacije prijateljevali su s Hitlerom i širili vijesti o nevjerojatnom uspjehu njemačkog naroda i svi su željeli biti dio njemačkog sna. Tijekom Anschlussa 1938. godine, austrijski narod dočekao je svoj ulazak u vrli novi svijet s oduševljenjem i smiješkom na licu, pozdravljajući Hitlera pljeskom i ružama. Međutim, kada je bilo procijenjeno da je Njemačka dovoljno ojačala, okrenuli su priču i pretvorili Hitlera u najveću prijetnju. Nagla promjena stava karakteristična je zapadnoj politici i prijeko potrebni materijal za povjesničare i geo-političke analitičare koji potom mogu odraditi PR i utvrditi da je krajem 30-ih godina, zapad u šoku shvatio da se Hitler sprema na rat. Molim ponovimo, prvo su mu omogućili sve potrebno, poslali u izvidnicu spletkaroše poput Galbraitha, propustili mnoge prilike za mirna rješenja da bi odjednom shvatili da Hitler boluje od niza psihičkih bolesti te da će krenuti u sukobe. Doista čudno, zar ne? Hitler je paralelno stvarao savez sa Staljinom, ali obojica su zapravo bila iskorištena za uništavanje europskih i slavenskih naroda.

Komunizam, poput izvrnutog socijalizma, također ima korijen na zapadu. Tijekom 1917. u Švedskoj je organiziran sastanak privatnih bankara iz Njemačke, Rusije, Velike Britanije, SAD-a i Francuske. Dogovoreno je da će Kuhn, Loeb & Co položiti 50 milijuna američkih dolara na raspolaganju Lenjinu i Trockom. Dio potvrde navoda moguće je pronaći u članku objavljenom u New York Timesu 3. veljače 1949. godine, gdje se je unuk njemačko-američkog bankara Jacoba Shiffa (Kuhn, Loeb & Co) hvalio da je njegov djed dvojici lokalnih revolucionara platio dvadeset milijuna američkih dolara. Sama komunistička ideologija također je djelo zapadnih mislioca. Komunistički manifest prepravljeno je djelo Clintona Roosevelta, u izvornom obliku izdanog 1841. godine u New Yorku pod naslovom „Znanost upravljanja utemeljena na prirodnom zakonu“. Karl Marx je bio najbolesniji kandidat za provođenje planiranih nečovječnih djela, u bolesno napetoj konkurenciji s Lenjinom i Trockim. Dodajmo k tome još i da su Rothschildovi bili domaćini Versajske konferencije, a glavnu riječ je vodila ekipa Okruglog stola, Mandel House i Bernard Baruch, ujedno i savjetnici predsjednika Woodrowa Wilsona. I gle, baš je on dobio čast po prvi puta reći „novi svjetski poredak“ na kojem javno rade svi lideri svijeta već stotinu godina fingirajući neslaganja, ideološke ili religijske netrpeljivosti isključivo na štetu naroda i pojedinaca. O teroru boljševizma i komunizma nije potrebno govoriti, ali zapitajmo se kolike su šanse da se komunizam povukao iz Rusije (ili Ukrajine) zajedno sa svim bankarima i planovima nakon Drugog svjetskog rata kada su Staljin, Churchill i Roosevelt pozirali na Jalti? Je li Rusija nekim čudom bila oslobođena iznutra, a da je to ostala tajna? I od tada teži novom svjetskom poretku čija se ideologija razlikuje od zapadne, ali se slaže sa svim njihovim održivim ciljevima? Ma to je nemoguće i u najnaivnijem filmu na svijetu! Pa tko normalan sjedi za stolom s masovnim ubojicama ili posluje s njihovim nasljednicima i pritom može zadržati čist obraz?!

Do sada je ukazano na činjenice da su svi globalni lideri odabrani i priučeni izvršavanju jedinstvenog zadatka te da je sve dirigirano i plaćeno sa zapada kroz različite kanale. S ovim informacijama u pozadini, postaje i jasno da je Herman Kahn u novo pakiranje ubacio stari komunizam i prilagodio terminologiju novim generacijama. Međutim, Kahn je tek odradio svoju dionicu i nastavio promovirati temeljne vrijednosti komunističkog NWO-a koje uključuju formiranje privatne centralne svjetske banke i vladajuću elitnu kastu (navedena dva aspekta su već globalno implementirana), dok svi oni ispod čizme „ne posjeduju ništa i još su k tome sretni“. Poput plagijatora Marxa i plagijator Kahn naravno uzrok svih problema svijeta vidi u klasnoj netrpeljivosti, stoga se automatski nameće i jedino logično rješenje za mir u svijetu, a to jest stvoriti jednu globalnu kastu robova koji se neće moći međusobno natjecati tko je veći rob. Zamislite slučajnosti, točno kao što to zagovara Schwab, odnosno Kissinger ili kako realno imamo svugdje u svijetu prividne slobode i demokracije. Pored sveprisutne proizvodnje straha koja muti razum, osnovno sredstvo do NWO cilja jest ekonomsko ropstvo. Radeći po cijele dane čovjek ne stigne podignuti glavu i vidjeti čizmu povrh svoje glave. U tom kontekstu, nije nikakva tajna da privatne banke kontroliraju vrijednost novca i zlata i da sutra mogu opet srušiti burze kao što su to napravili u nekoliko navrata do sada. Osim ekonomskih sredstava, omiljeni elitni alati su dirigirane revolucije, ratovi i genocidi, dok u konačnici svi mi ljudi jednostavno ne pristanemo na sve što gazde kažu i zaljubimo se u čizmu kao da je cijeli svijet jedan veliki Stockholm. I to je doista ljepši scenarij jer isključuje reprize Holodomora ili gulaga itd., koji će u slučaju prevelikog otpora elita nastojati izvesti tehnološkim sredstvima tihog ratovanja. Da, baš tome služe tragovi na nebu i razne antene.

Za kraj je potrebno povezati novija događanja između vječnih neprijatelja Rockya i Ivana Drage, kako bi se i s te strane ukazalo na moguću pripadnost globalnih lidera istoj mreži. Pritom se treba podsjetiti da je zapad, osim što je u posljednja dva stoljeća domislio nečovječne ideje i u dogovoru s partnerima na istoku izazvao najgore noćne more, krvoprolića i genocide, uz pomoć genijalaca sa starog kontinenta uspio proizvesti i nuklearnu bombu. Tehnologija je prikladno podijeljena s braćom po globalističkoj ideji ustoličenoj na istoku i već je 1949. stvoren dostojan protivnik u liku Rusije, baš što je trebalo glavnim komesarima nuklearne tehnologije Kissingeru i Kahnu. Tijekom hladnoratnih 60-ih, zahvaljujući mnogim psihološkim operacijama, propagandi i filmovima više nije bilo dvojbe o vječnom rivalstvu sila koje su prethodno, u dva navrata tijekom dvadesetog stoljeća, nakon velikih svjetskih ratova među sobom dijelile bogatstva i krojile mape krvlju natopljenih zemalja. Možda sve ovo podsjeća na način kako su stvoreni Hitler, bin Laden, ISIL i ostali nužni zlikovci, ali svaka sličnost sa stvarnim likovima je naravno slučajna.

Naglu zamjenu vanjske politike odradio je Kissinger u trenutku kada je Rusija postala dovoljno jaka, ali s drugačijim raspletom u odnosu na 40-te jer do svjetskog termonuklearnog rata nije smjelo doći. Nadalje se manipuliralo uglavnom s iracionalnim strahom, znači umjesto svjetskog rata cilj je bio nešto drugo. Tijekom 80-ih i 90-ih, Kissinger je bio fokusiran na jačanje i širenje NATO saveza unatoč službenom obećanju o zaustavljanju širenja saveza prema istoku kojeg je Gorbačovu u veljači 1990. godine dao američki državni tajnik James Baker. Putin je skrenuo pozornost na nepoštivanje dogovora u obraćanju javnosti 21. veljače 2022. kada je prepričao i svoju ponudu Billu Clintonu o ulasku Rusije u NATO pakt. Odgovor zapada stigao je u ratama tijekom narednih desetljeća. Pakt je proširen  Poljskom, Češkom, Mađarskom, Bugarskom, Estonijom, Litvom, Latvijom, Bugarskom, Rumunjskom, Slovačkom, Slovenijom, Albanijom, Hrvatskom, Crnom Gorom i Sjevernom Makedonijom. Ali, ne i Rusijom jer inače sve pada u vodu.

Jedan od kandidata za Guinnessovu knjigu najnaivnijih tvrdnji glasi ovako –  Rusija je 30 godina pokušavala izbjeći sukob diplomatskim putem, no bila je dovedena pred zid i morala napasti Ukrajinu. Putin je stoga početkom 2022. zaključio da je Rusiji dosta čekanja u rovovima i krenuo u napad na Ukrajinu, nepripremljen. Druga natjecateljska misao za istu knjigu rekorda tumači da je Ukrajina isprovocirala Rusiju tako da je osam godina bacala bombe na Rusofone u Donbasu. Pored te dvije misli ipak postoji i pitanje. Po čemu je baš ukrajinska kap prelila čašu i po čemu je Ukrajina ključna država za sigurnost Rusije, nakon što ju je NATO opkolio sa svih strana?

Naravno da je Rusija sve vrijeme znala što znači širenje NATO saveza i treba naglas reći da su njene elite dopustile i aktivno sudjelovale u podizanju giljotine nad europskim i slavenskim narodima i da to traje već jako dugo, a njihove koordinirane poteze moguće je pronaći na svakom koraku. Brutalan i bezosjećajan je elitni modus operandi i nije ga teško shvatiti, samo za početak treba smoći snage i priznati si vlastitu naivnost i vjeru u političke vazale, lažnu, iskrivljenu povijest ispisanu krvlju nevinih i serviranu propagandu za što su svi elitni kotačići pripremani od pelena.

Otpor nikada neće doći s vrha

Gore citirane Kahnove riječi „eksplicitno educirani donositelji odluka“ ili kako ih je Schwab parafrazirao „mladi globalni lideri“, kristalno jasno ukazuju na figure koje, kada djeluju unutar svojih državnih granica imaju različite zadatke, demagogije, svjetonazore pa čak i kripto-religije, ali kada rade zajednički globalni korak naprijed prema Novom svjetskom poretku, postaju jednolični i bez razlika. Stoga se nitko ne bi trebao čuditi da danas svi „lideri“ koriste uniformirane parole i politike, bez obzira je li to „rat protiv terora“ ili „build back better“ ili „novi svjetski poredak“ ili „budimo odgovorni“ ili „održivi razvoj“ jer za njih je važno biti na pravoj strani laži, a iz njihovog ugla, za nas je najvažnije baviti se na vjetrometini prebrojavanjem krvnih zrnaca, mrziti i trpjeti udarce bičem, metcima, bombama. Kako to da ne uviđamo da, bez obzira puše li ledeni vjetar iz Washingtona, Kremlja ili Londona do naših ušiju dolaze identične poruke. „Kako bi se ubrzala provedba UN-ove Agende za održivi razvoj 2030, [Rusija i Kina] pozivaju međunarodnu zajednicu da poduzme praktične korake u ključnim područjima suradnje kao što su smanjenje siromaštva, sigurnost hrane, cjepiva i kontrola epidemija, financiranje razvoja, klimatske promjene, održivi razvoj, uključujući zeleni razvoj, industrijalizaciju, digitalnu ekonomiju i infrastrukturnu povezanost.” (Izvor) Eliti se žuri, pitam se zašto, jesmo li konačno čuli što nam govore i pokazuju?

Objektivnim sagledavanjem elitnih doktrina vidimo točan napredak od zavjere stare više od dvije stotina godina do prakse današnjice. Na primjeru Europe, indoktrinirani vazali su uvukli svoje države u Uniju i lišili sjene suverenosti lokalne sabore i vlade koji trenutno postoje samo zbog privida demokracije i igara za široke mase, a kruha je sve manje i košta sve više. Kada je to postignuto, članice per se bez realne autonomije te cijela EU automatski je potpala pod globalni vršni kamen koji se u međuvremenu brexitirao. Time je, u svakom mogućem obliku tumačenja, demokracija bila ukinuta jer se na pozicije moći dovodio samo probrani, podobni ljudski šljam, čije su više ili manje popularne dvolične figure bile pripremane i raspoređene, ne samo u Europi, već i na cijeloj globalnoj ploči.

Gubljenjem vremena na nebitnosti, svi mi previđamo da se najveća bitka za budućnost vodi upravo u srcu Europe. Jedino ovdje još ima kakvog-takvog života i prkosa. A tako se teško probijamo kroz trnje shvaćanja da europski narodi biraju ropstvo ili slobodu za cijeli svijet koji u mnogočemu izgleda moralno mrtav. Ali to moramo napraviti kroz prihvaćanje postojanja elitnih planova, a ne podilaženjem njihovom vodstvu ili reflektiranjem njihovih demagogija jer njihova vizija budućnosti zasigurno nije nešto s čime bi se iole normalan čovjek trebao poistovjetiti nakon što je prozre.

I za kraj, mnogi glasovi traže globalna rješenja, a ne vide iluzornost svojeg traženja. Savršen sistem ne postoji. Kada bi ga netko i domislio, već sutra bi izgubio sav svoj sjaj. Društveni sistemi nisu kristali vječna oblika, već fluktuirajući živi organizmi u stalnoj mjeni. Ipak, razlika je modelira li se i prilagođava iz pozicije dobra ili zla. Prvi i jedini mogući otklon prema bilo kakvom pa i krnjem rješenju iz pozicije dobra jest prihvatiti neospornu činjenicu o postojanju plana nepoznate skupine ljudi koja plete svijet po vlastitoj shemi. To znači stajati s obje noge na zemlji, vidjeti i prihvatiti stvarnost. Svaki drugi pristup garantirano odvodi tragača u zamku jer ne vidi da sam nije dorastao zadatku. Tada biva zapleten u mrežu bezbrojnih javnih i tajnih niti, psiholoških operacija i tisuće vazala, tada tek naivno slijedi podmetnute tragove i svrstava se među izmanipulirane najbrže glave i prstiće.

Naravno da netko naivno lako može tvrditi da su za sve krivi ovi ili oni. Posebice s naslova jer su kroz sve moguće digitalne kanale plasirani profesionalno pripremljeni materijali majstora obmane, prepuni poluistina koji upiru prst u Schwaba ili Gatesa ili bankare ili židove ili hazare ili masone ili jezuite itd. Svaki uradak izdvaja jednog i jedinog krivca ovisno o temi promotivnog materijala, drugima dajući tek potpornu funkciju. To naravno nije i ne može biti cijela istina! Jer, druga strana također zna da mora improvizirati i prilagođavati se. Poput lignje ispušta crnilo i bježi dalje od pogleda. Iluzorno je misliti da će se pojaviti istraživač ili tim koji je proniknuo stoljetne planove i svima objasniti što su zlotvori isplanirali odavno. Koliko bi trebao trajati takav video, koliko bi stranica trebala imati ta knjiga koja bi opisala sve finese i niti mreže? Čitatelju, pa mi ne znamo niti točnu povijest dvadesetog stoljeća i toleriramo da nas psihopati vode žedne preko vode!

Na najvišim instancama se ionako nitko ne opterećuje je li netko komunist, kripto-židov, cionist, nacist, rasist ili kapitalist jer vrška elite u svojoj biti ima sve elemente iskonskog zla. I već duže vrijeme djeluje iznad takvih podjela povremeno trgujući živim ljudskim mesom na svojim nižim razinama. Osim toga, identitet tih ljudi s vrha trenutno uopće nije bitan jer postoje na tisuće javno poznatih kriminalaca, pedofila i sociopata u njihovoj službi. Svi ti likovi slobodno šetaju ulicama i sjede u kojekakvim organizacijama, firmama, sinodama, kongresima ili saborima, služe jedinstvenom planu uspostave novog svjetskog poretka u tisuću imena. A zato jer su na pravoj strani, imaju dozvolu za ubojstvo nagrađenu Nobelovom nagradom i promoviranu holivudskim spektaklom „prema istinitim događajima.“

Ključna je dakle svijest o postojanju zajedničkog elitnog sna i unisonom globalnom djelovanju umreženih elita. Njihov cilj je jedan, stvaranje vodeće kaste na vrhu i služeće kaste bezličnih sretnih ljudi. I blizu su ostvarenja, zato više niti ne paze na pogreške i ne sakrivaju da je glavna meta iscrtana na leđima zadnje prepreke, na leđima naroda Europe kako je opisano u prošlom tekstu. Proširi li se taj „virus“ svijesti svijetom, tada i s tom spoznajom prelazi se iz svjetonazora služenja zlu u svjetonazor životno aktivnog sudjelovanja u društvu. U malim koracima i do stvaranja svijeta koji neće biti obješen o elitne konce već do svijeta koji će njegovati istinske kulturno-duhovne vrijednosti i graditi moralne mostove prema istoku i zapadu iz srca, iz središnje Europe.