Čak i da je NATO „klinički mrtav“, Poljaci će ga održavati u životu do posljednjeg daha

Odavno je jasno da će mjesto Velike Britanije u Europskoj uniji zauzeti Poljaci, koji će na štetu interesa ostalih europskih naroda, neovisno o EU, podržavati politike Washingtona na Starom kontinentu. To tvrdi njemački Die Zeit, što ne čudi, obzirom da je Poljska jedina zemlja koja se s Berlinom sukobljava u ovom području. Njemačku kao hegemona dobro ne prihvaćaju ni Italija ni Grčka, na primjer, ali s potpuno drugačijim argumentima, kao što su ovisnost u monetarnoj politici ili mjerama koje Berlin „siromašnom jugu“ uspijeva nametnuti kroz odredbe Europske komisije ili Europske središnje banke. Ali Poljaci su poseban slučaj.

U pitanjima nacionalne sigurnosti, Poljska se ne fokusira na svoje europske partnere, već na Amerikance, piše Die Zeit. Varšava ne podržava planove Njemačke i Francuske za stvaranje jedinstvene vojske Europe, već inzistira na poštivanju financijskih obveza prema Sjevernoatlantskom savezu. Poljska se pridržavala takve strategije od kraja Hladnog rata i to traje do danas, navodi njemački list.

Čak i da je mozak NATO pakta stvarno mrtav, kako je rekao francuski predsjednik Emmanuel Macron, Poljska još uvijek ne bi dozvolila da se savezu isključi aparat za umjetno disanje, piše Die Zeit.

Poljski premijer Mateusz Morawiecki je naglasio: “NATO je bio i ostao najvažniji savez na Zemlji koji pomaže u održavanju slobode i mira.”

“Sumnje koje je izrazio Macron prisiljavaju ostale članove saveza da se zapitaju  je li Francuska uopće zainteresirana za očuvanje NATO-a“, rekao je poljski premijer u kritikama upućenim Elizejskoj palači.

Mateusz Morawiecki je uvjeren da za probleme saveza nije kriv stanar Bijele kuće Donald Trump, već neke europske zemlje koje zanemaruju svoje financijske obveze i ne žele povećati izdatke za obranu na čak 2,5% BDP-a.

„SAD su uvijek podržavale Europu. Bez američke pomoći Europa nikad ne bi bila oslobođena od nacista, a danas imamo posla s vrlo agresivnom Rusijom”, naglasio je poljski premijer.

“NATO ili smrt”, ove su riječi strategija Varšave. Ali ona se nije pojavila kada je na vlast došla konzervativna stranka Pravo i pravda. Pristupanje savezu bio je prioritetni cilj Varšave od kraja Hladnog rata. Nije slučajno što je Poljska postala članica NATO pakta 1999. godine, uoči širenja EU na istok za samo pet godina.

Posjeta poljskog predsjednika Andrzeja Dude Washingtonu jasno pokazuje koliko su Poljaci posvećeni savezu i Sjedinjenim Državama. Poljski predsjednik je došao tamo kako bi s Trumpom dogovorio izgradnju nove stalne vojne baze u svojoj zemlji.

Iako je prema „Osnivačkom aktu Rusija- NATO“ iz 1997. to je zabranjeno, ali nakon “aneksije” Krima Varšava se nadala da će se Washington predomisliti.

Andrzej Duda je laskanjem pokušao iskušati svog američkog kolegu, nudeći mu da će bazu nazvati njegovim imenom, ali ni to nije pomoglo. Trump ne samo da je odbio ovaj zahtjev, već je kasnije otkazao putovanje u Poljsku kako bi sudjelovao obilježavanju 70. obljetnice početka Drugog svjetskog rata.

Varšava je bila jako razočarana neuspjehom. No, to nije spriječilo vlasti zemlje da za nekoliko dana s “američkim prijateljima” dogovore kupnju 32 zrakoplova F-35.

Poljska je jedan od najpouzdanijih kupaca američke vojne industrije. Lista nabave je vrlo dugačka. Poljska vojska je od Sjedinjenih Država kupila satelite, mornaričke helikoptere i sustave protuzračne obrane.

No, to uopće nije sporno, ako je zemlji potrebna učinkovita obrana. Problem je što Varšava ima potpuno drugačiji odnos prema europskim partnerima u NATO paktu, posebno Francuskoj i Njemačkoj, kojima se suprotstavlja, dok na inicijative Mađarske i drugih partnera iz Višegradske skupine, koje vode ka popuštanju napetosti s Rusijom, reagira mlako ili s primjetnim negodovanjem.

Varšava je, bez da je ikoga upozorila, odbila kupiti 50 francuskih helikoptera, što je izazvalo skandal. Direktor Airbusa Tom Enders je rekao da se osjećao prevarenim i bio je vrlo bijesan. François Hollande, tadašnji francuski predsjednik, otkazao je planirani posjet Varšavi. No poljske vlasti ostale su nepokolebljive i čak su počele voditi intenzivnije pregovore s Amerikancima o svim pitanjima koja se tiču obrane, kupnje oružje, izdvajanja novca koliko zaželi Washington i ustupanja suvereniteta Sjedinjenim Državama, jer se pounda za izgradnju trajnog objekta za kontingent američke vojske s poljskim novcem i kojeg bi plaćali poljski porezni obveznici ne može zvati „suverenističkim pristupom“. Riječ je o podaničkom mentalitetu u kojem se prepoznaju povijesne frustracije zbog ruske i njemačke nadmoći i okupacije.

Ali ne završava sve ovdje. Kad se njemačka kancelarka Angela Merkel 2018. godine zalagala za stvaranje ujedinjene europske vojske, Mateusz Morawiecki se brzo i glasno distancirao od tih planova.

Općenito je podržao tu ideju, ali je napomenuo: „Da bismo stvorili snažnu europsku vojsku, prvo moramo povećati svoju vojnu potrošnju. Nijemci troše samo 1,23 posto svog BDP-a na obranu.“

Drugim riječima, sve dok Njemačka i ostale zemlje EU odgađaju pitanje povećanja vojne potrošnje, ujedinjena europska vojska za Varšavu ostaje “obična fantazija”. Dakle, kada se govori o nacionalnoj sigurnosti, Poljaci će se i dalje oslanjati na NATO i ostat će pod vodstvom američkih generala u NATO paktu.

Oni to čine neovisno o trendu koji prevladava u Pentagonu ili administraciji u Washingtonu. Štoviše, Donald Trump puno manje koristi njihove usluge i ne želi biti partner Varšave u svemu, kao što je to činio Barack Obama. Pod upravom bivšeg predsjednika je Poljska uspjela pomoći realizaciju državnog udara u Kijevu u veljači 2014.

Čak i „Inicijativa tri mora“, koju hrvatska predsjednica Kolinda Grabnar-Kitarović uporno promovira kao svoju, zapravo je ideja State Departmenta i Varšave koju je Obama u glavnom gradu Poljske predstavio u lipnju 2014.

“Rusija ne smije prijeći osovinu koja se sada proteže od Baltičkog do Jadranskog mora. Američka politika će se čvrsto boriti protiv europske ovisnosti o ruskom plinu, te protiv širenja ruskih plinskih i naftnih kompanija po Europi”, rekao je tada Barack Obama i dodao „kako je američki cilj jasan – Rusima se ne smije dopustiti izlazak na Jadransko more“.

Ovo je zapravo stara geostrateška inicijativa poljskog diktatora s početka XX stoljeća Józefa Piłsudskog, koju su oživjeli Barack Obama i bivši premijer Donald Tusk, a od ostalih zemalja su je podržale samo baltičke zemlje, djelomično Rumunjska i Hrvatska, koja nema nikakvog razloga da bude u toj inicijativi, jer je Jadransko more miran i gotovo demilitarizirani akvatorij, za razliku od Baltičkog i Crnog mora koji su pretvoreni u područje potencijalnog sukoba dvije najmoćnije vojske svijeta.

U tom smislu, ako Poljaci do posljednjeg daha žele živjeti za SAD i NATO, a čini se da je tako, to je njihov izbor. Međutim, isto tako jasno treba reći da je to zemlja koja se dragovoljno odriče svog suvereniteta i ostatak Europe nepotrebno uvlači u sukob koji nikome ne može donijeti ništa dobro. Stoga su Nijemci, kojima se može zamjeriti puno toga, potpuno upravu kada osuđuju takvu politiku svoj istočnog susjeda.