Čečeni u Siriji – Ramzanu Kadirovu su se ostvarile želje (Video)

Tijekom svog boravka u sirijskom gradu Aleppu sredinom siječnja, talijanski reporter Fulvio Scaglione piše “kako je čudno koliko je ljudi vidio”.

“Do istočnog dijela grada, gdje se borilo kuću po kuću, morali smo proći kontrolne punktove kurdskih YPG snaga. Vani, na ulicama, bili su položaji šiitskih dobrovoljaca koji su stigli Afganistana. Međutim, u zapadnom Aleppu se mogu primijetiti Iranci, koji su izuzetno oprezni da se ne ističu previše. Na kraju, tamo su i skupine Kineza, koji nisu vojnici, nego kažu da su “biznismeni”. Ma,… tko će to znati”, piše Scaglione.

“I na kraju, naravno, tu su i Rusi. Iako se to mnogima ne sviđa, Rusi su izuzetno popularni na Bliskom istoku. Za većinu stanovnika Aleppa su oni heroji, vjerna velika braća koja je stigla u trenutku kada je bilo najpotrebnije. 1945. nisam postojao, ali mi se čini da stanovnici Aleppa ruske vojnike gledaju kao mi Talijani u to vrijeme američke, koji su protjerali naciste. Uistinu, kao što je Guccini rekao: “Svi su heroji mladi i lijepi”. Dakle, za prosječnog stanovnika zapadnog Aleppa su svi Rusi visoki, plavokosi i plavooki. Pravi sibirski mužici. Mitološka bića. Ali to baš i nije tako. Omer, narednik koji kruži sa svojom patrolom, dolazi iz Groznog, glavnog grada Čečenije. Objašnjava:

“Svi ovdje smo Čečeni. Dvije bojne koje se rotiraju svaki mjesec.” Čečeni su opasni, rođeni borci, ali zapravo nisu ni visoki, ni plavokosi. Osim toga, većinom su muslimani, na što su posebno računali u ruskom Glavnom stožeru pri odabiru koga poslati na Bliski istok”, nastavlja talijanski novinar i pita kako im je tamo?

https://www.youtube.com/watch?v=HXTDd4F0pE0

“Pa, bolje je kod kuće, ali na kraju nije loše. Ljudi nas vole, nije ih teško razumjeti, iako u većini slučajeva komuniciramo gestama. Naravno, posao koji obavljamo je ogroman”, kaže čečenski časnik Omer.

“Pravi cijeli jedan krug i sada smo u istočnom Aleppu. Uništenja su zastrašujuća. Teroristi i pobunjenici su si bili napravili štit od velikih stambenih zgrada i njihovih stanovnika. Rusi i vladine snage su ih slijedili posvuda, ne štedeći ih nimalo. Rezultat je bio neizbježan. Dok smo razgovarali, čula se eksplozija, zatresao zrak i crni oblak dima se prijeteći iza ruševina. Onda još jedna, bliža i jača nego prethodna. “Ne boj se”, rekao je čečenski narednik uz smijeh, “to su naši.” U kojem smislu, “naši”?”, pitao je Scaglione.

“Naši,… pirotehničari. Oni drugi, kada su se povukli, ostavili su puno toga iza sebe. U domovima, u ruševinama, na ulicama … Dakle, prije nego učinite bilo što drugo, često čak i prije pomoći ljudima, morate sve očistiti. Pokupiti mine, bombe i eksploziv i uništiti ih. Naravno, imali su puno tih stvari”, rekao je Omar.

Je li bilo teško u borbama? “U početku da, jer su se zabarikadirali u tržišnoj četvrti, pravi labirint. Bili su tamo godinama i imali vremena za organiziranje obrane, izgraditi infrastrukturu, uskladištiti materijal. Glavnina otpora je bila tamo. Potom, kada su počeli gubiti teren, stvari su se ubrzale i sve se završilo. Ali su se povukli u redu. Nikada se nisu stvarno raspali, unatoč gubicima”, rekao je narednik Omar

A sada? “Idem kući. Moj mjesec je završio i jedva čekam da se vratim obitelji. Za ove ljude, međutim, čak i ako je najgore prošlo, nije gotovo. Nekoliko kilometara odavde još uvijek postoje oružane skupine koje mogu pokrenuti raketni napad na grad. Nadam se da ćemo uskoro moći početi obnavljati Aleppo”, završio je svoju ispovijest narednik čečenske bojne u Aleppu.

Čečenska brigada u Siriji

Kada su prvi ruski vojnici prešli granicu između Libanona i Sirije, zadaća im je bila pomoći snagama Damaska da održe red u zemlji, a ponekad su bili u pratnji međunarodnih političkih izaslanstava. U urbanim područjima se ne koriste vojnim vozilima, samo blindiranim terencima, koji manje privlače pozornost.

Onda je Vladimir Putin u Siriju odlučio poslati Siriji “čečensku brigadu“, kojoj je zadaća obnoviti Aleppo. To je oko 400 ljudi, vrhunski obučenih za gerilsko ratovanje. Za sada, barem službeno, imaju samo ulogu u obnovi grada. Ne toliko infrastrukture, jer je od dijelova Aleppa ostalo malo ili ništa, nego, prije svega, društvenog tkiva.

Ukratko, Čečeni su osvojili “srca i umove” Sirijaca i to je bila dobra odluka Putina. Čečenski vojska je u odnosu na rusku vojsku u velikoj prednosti. Oni su muslimani i suniti, zbog čega ih lokalno stanovništvo ne gleda kao “neprijatelje”, niti imalo sumnja u njihove dobre namjere.

Čečenske specijalne snage su u područje istočnog Aleppa zapravo poslane sredinom prosinca, ali s policijskim dužnostima.

Nedavno je čečenski vođa Ramzan Kadirov otkrio javnu tajnu, rekavši da su u Siriji prisutni njegovi ljudi, koji imaju različite zadaće. Između ostalog, morati obnoviti i Umayad džamiju u Aleppu, napola uništenu bombama.

Američki The Wall Street Journal tvrdi da je njihova vojna prisutnost usmjerena na očuvanje određene razine civilnog mira, ili barem pokušaj da se umanji neprijateljsko raspoloženje lokalnog stanovništva Aleppa prema stranim vojnicima. Kao što smo rekli, Čečeni su idealni za ovu zadaću, jer su muslimani i suniti, baš kao i većina stanovništva ovog sirijskog grada.

Nakon dramatičnih borbi još uvijek proživljava krizu i pod svaku cijenu je potrebno izbjeći mogućnost nasilja šiitskih milicija. Čečeni imaju vrlo važnu ulogu za stabilnost područja, ali snage odane Kadirovu služe i u druge svrhe.

Provode obavještajne aktivnosti, obzirom da ih je mnogo infiltrirano u redove takozvane “Islamske države”, a također im je zadaća blokirati moguće pobune.

“Ramzan Kadirov je napokon dobio priliku da radi što je uvijek želio”

Ramzan Kadirov je još u ožujku 2016. priznao da su njegovi borci i obavještajci u Siriji, ali ne u ovolikom broji kao sada.

Elitni čečenski komandosi su prije odlaska u Siriju prošli posebnu obuku za specijalne snage u bazi “Centaroem” u Čečeniji.

“Oni se i sada bore protiv ISIL-a i vrijeme je da se barem nakratko govori o nekima od tih heroja koji će osigurati uspjeh akcija ruskog borbenog zrakoplovstva, često po cijenu vlastitog života. Ne mogu govoriti o imenima, jer je to strogo povjerljivo. Na žalost, imali smo i gubitaka, ali je to nužno da bi u budućnosti na području Čečenije živjeli u miru”, rekao je Ramzan Kadirov u intervjuu za televiziju Rusija-1.

Otkrio je također da je na samom početku sukoba Siriji, čak i kada nije bilo ISIL-a, on imao informacije o zemljama Bliskog istoka u kojima postoje posebni kampovi za obuku terorista s radikalnim pseudo-islamskim stavovima.

“Instruktori tamo su bili iz zemalja NATO saveza. Mi smo u te kampove ubacili agente naših, čečenskih sigurnosnih službi. To je još uvijek nije bilo poznato u Rusiji, ali sam već tada znao da će biti stvoren ISIL. Ja sam upravo za to poslao moje ljude, da vidim je li to istina, a naši dečki su tamo došlo preko NATO baza”, rekao je Kadirov.

Rekao da je tijekom svog rada uspio stvoriti veliku mrežu agenata u samom srcu terorističkog pseudo-kalifata “Islamske države”.

“U srce barbarskog pseudo-kalifata su poslani najbolji čečenski borci, od kojih neki i dalje prikupljaju podatke o strukturi, veličini i planovima militanata i drugih, kako bi pomogli zrakoplovstvu Rusije da identificira ciljeve za zračne udare i ostvari željene rezultate”, rekao je Ramzan Kadirov.

Ovo su neki detalji koji sada imaju službeni potvrdu, iako je Ramzan Kadirov odavno nestrpljiv da iz uredskog posla kao predsjednik Čečenije čini stvari za koje on osobno smatra da imaju posebnu svrhu. Čečenski borci, kako na frontu, u bazama, ali i iza neprijateljskih linija, vjerojatno su najbolji izbor za Siriju.

No, postoji i jedan drugi važan detalj. Naime, Kadirov je početkom prošle godine  izjavio “kako se povlači iz politike i da će se posvetiti obitelji, fakultetu i izučavanju islama”, što je malo tko povjerovao.

Mnogi analitičari, čak i oni bliski Kremlju, za Kadirova tvrde da je čovjek ogromne energije i željan borbe, ali mu Vladimir Putin nikada nije dao priliku, kao, na primjer, kada je u siječnju 2015. na stadionu u Groznom postrojio 20 000 čečenskih vojnika i pripadnika elitnih snaga i od predsjednika tražio priliku da ide u Donbas. Putin nije udovoljio njegovom zahtjevu, jer se bojao da bi Kadirov sukob mogao “odvesti u neželjenom smjeru” i svoje vojnike “poslati dublje u teritorij Ukrajine”, ma što to značilo.

“U zraku se osjeti da je Kadirovu već duže vrijeme dosadno. On je odrastao u borbama, pravim oružanim sukobima koje je vodio čak i protiv Rusije. Očito mu je dosta monotonije isključivo administrativnih poslova. Neprijatelj je uništen, republika obnovljena i vrijeme da se živi stari život, koji nije za slabiće. Jedan od problema je što u Rusiji ne postoji takvo mjesto gdje bi se Kadirov mogao dokazati na taj način. Ne bude li mu se dala prilika, Kadirov će biti prisiljen sam pronaći mjesto gdje će se boriti. Tada se pojavio švicarski pustinjak Mihail Hodorkovski, koji je uspio doliti ulje na vatru potrebom da se izruguje poslaniku Muhamedu, a rezultat je bio da je Kadirov krenuo u ratni pohod protiv liberala“, komentirajući želje Kadirova da ide u Donbas je rekao ruski novinar Sergej Aksenov.

U Donbasu mu nije bilo dopušteno boriti se, a gdje onda? Da pokrene ofenzivu protiv Radija “Eho Moskve” i novinara koji prenose nebuloze Hodorkovskog, Ilje Jašina i drugih? Ni to nije moguće, a za Rusiju bi to bilo čak i opasno.

Aksenov je predložio da se Ramzana Kadirova i njegove ljude pošalje u Nikaragvu, gdje će štititi interese Rusije i Kine, koje potpisale sporazum s vojnoj zaštiti projekta.

Bila je potrebna samo Putinova naredba, ali on to nije učinio. Prema mišljenju analitičara, ruskom je predsjedniku Kadirov potreban kao čvrst mostobran protiv ključnih neprijatelja. “Divlja divizija” u akciji, kao što se već dogodilo mnogo puta u ruskoj povijesti. No, koji su ključni neprijatelji Rusije? Na kraju je svima jasno da je to islamski ekstremizam u Siriji i Iraku i njegovi sponzori. Sirija je, naravno, ključno bojno polje svjetskih i regionalnih sila, upravo onakvo kakvo Ramzan Kadirov već traži godinama, a ranije ga nije ga dobio od svog vrhovnog zapovjednika.

Da će se Kadirov i njegovi borci posvetiti uzgajanju cvijeća i kućnih ljubimaca, malo tko je vjerovao. To se vidjelo i iz njegove najave o povlačenju iz politike.

“Moje vrijeme je prošlo. Svaki čovjek ima granicu. Vjerujem da je Kadirov dosegao vrh. Obitelj, osobni život, islamske studije – to su mjesta gdje se vidim. Ako me budu trebali i da u ruke uzmem lopatu, pušku ili ranac, ja to mogu”, rekao je Kadirov, što je bilo vrlo znakovito.

Sada stvari polako postaju jasnije. Nažalost Čečenija, ima bogato iskustvo u borbi protiv terorizma i suzbijanju ekstremizma. Za čečensku brigadu u Aleppu postoji službena potvrda, zapovijed predsjednika i upute Glavnog stožera ruske vojske gdje, što i kako činiti. Postoje li čečenski borci i na drugim frontovima, ne računajući infiltrirane obavještajce u redovima Islamske države, teško je reći.

No, sigurno je da dvadeset tisuća Čečena, postrojenih 2015. na stadionu u Groznom u punoj ratnoj opremi, moćna sila koja se tog dana zaklela na vjernost Rusiji sada u Siriji provodi zadaće za koje su obučeni.