Cirkoni za zapadnu financijsku hegemonju – Spremni!

Šesti paket EU sankcija Ruskoj federaciji je trebao europskoj javnosti pokazati moć Unije, moć veličanstva kojem se netko usudio prkositi i zato mora biti kažnjen. Covidiotizirana javnost je trebala samo izaći na balkone i pljeskati božanski nadahnutoj vlasti koja postoji samo radi zaštite stanovništva i brige o njegovom prosperitetu, a Rusija je trebala biti na koljenima, u ekonomskom rastrojstvu, financijski osakaćena, s izglednim unutarnjim nemirima koji će svrgnuti tiranijsku Putinovu vlast. Sve to dodatno osnaženo s isporukama oružja Ukrajincima, koji će Rusiji nametnuti vojni poraz, kapitulaciju, povratak Krima, Donbasa i Donjecka pod NATO kontrolu.

Ništa od toga se nije dogodilo. Pogledamo li tko su stratezi EU politike, barem oni koji se takvima predstavljaju u javnosti, vidjet ćemo likove poput neuspješne bivše njemačke ministrice obrane na čelu EK, kao članicu EK Dubravku Šuicu, polupismenu pohlepnu sluškinju sustava u zamjenu za vlastite materijalne koristi i zaštitu od kaznenog progona i druge, kao jaje jajetu nalik otpadnike od ideje Dobra.

Nameće se samo od sebe pitanje – zar to europsko veličanstvo nije imalo analitičkih sposobnosti, think-tankova, fakulteta, profesora, instituta sposobnih predvidjeti učinke političkih odluka tipa ”šesti krug sankcija”? Poput pitanja izranja i odgovor – sustav u kojemu se jedna Dubravka Šuica može popeti do članice vlade superdržave u nastajanju EU, koji na svim nižim razinama honorira poslušnost politici koju nameću financijske oligarhije takve analitičke sposobnosti na svom platnom spisku nema.

Kao što nije imala ni jednog znanstvenika koji bi se suprotstavio covid politici, a da automatizmom reakcija u plaćeničkom i poslušničkom sustavu ne nastrada.

Rusija nije pala na koljena (što ne znači da se ratovi u kojima NATOidi imaju iskustva ne nastavljaju paralelno i dalje), zato koljena EU klecaju – u travnju je EU deficit u razmjeni s inozemstvom iznosio 43,6 milijardi eura, u travnju 2021. su imali suficit od 12,6 milijarda eura. Kolo sreće se okreće, ovisno o plinskoj Siemensovoj turbini na remontu u Kanadi i njenom povratu u Njemačku, daljem transportu u Rusiju, uz jednokratno poništavanje EU sankcija kad to Njemačkoj treba. Sama ta vijest o remontu plinske turbine govori o moralu natoida koji ne postoji izvan pohlepe, sebičnosti i brige o daljem pumpanju oligarhijskih profita koji dolaze u opasnost.

Oligarhijska filozofija koja pod svojom čizmom drži Zapad i nameće istu čizmu cijelom svijetu nije ušla u proxy rat s Rusijom isključivo zbog razjapljenih usta za ruskim energentima i sirovinama, iako je to konačni cilj, već zbog toga što se tresu temelji njenog opstanka. Ugrožena joj egzistencija. Ne poraze li Putina, narod kojem su dovoljno desetljeća osiguravali potrošačku pohlepu će ih objesiti redom na prve bandere. I kupati se u predsjedničkim bazenima k’o u Šri Lanci.

Ekspanzija natoida (ovdje u smislu financijske oligarhije koje drži SAD i EU pod svojom upravom) na nepokorene zemlje jest jedini način njihovog opstanka, a te ekspanzije nema bez nametanja kontrole kroz sustav središnjih banaka, dominaciju dolara i nadzor MMF-a.

NATO skakavci su devedesetih godina 20. stoljeća brstili razvaline SSSR-a i Varšavskog pakta, kasnije Kinu i zemlje trećeg svijeta uz stalno premještanje industrije prema Istoku, odnosno prema jeftinijoj radnoj snazi radi povećanja vlastitih profita.

Svatko tko bi se usudio proturječiti nametanju dolarskog duga i vjerovničkom preuzimanju nacionalnih bogatstava bi doživio srčani ili državni udar, obojenu revoluciju ili iračku, libijsku, sirijsku ”slobodu”. Rezultati su deindustrijalizirani Zapad, većina imovine u rukama 1 % najbogatijih, propast srednjeg sloja i visoka zaduženost stanovništva, bez ikakvog nadzora ili zaštite legalno izabranih vlasti koji su odavno postali samo kontrolori stanovništva u ime i za račun financijske oligarhije. Jeftine ruske sirovine i energenti pod zapadnim nadzorom, kineska radna snaga i proizvodnja uz financijsko lihvarenje Zapada je trebao postati pravi ”kraj povijesti”.

Umjesto The End, na stranici povijesti piše ”nastavlja se”.

A nastavlja se dinamikom i načinom koji se Zapadu ne bi svidio, čak i kad bi shvatio da mu od tamo prijeti veća opasnost, nego li od ruskih hipersoničnih cirkona s nuklearnom bojevom glavom.

Euroazijski gospodarski savez, po riječima njenog ministra za integracije i makoroekonomiju Sergeja Glazjeva, zajedno s Kinom i Indijom je u završnoj fazi projekta uspostave novog financijsko-monetarnog sustava koji će zaobići dolar kao svjetsku rezervnu valutu, a uspostaviti novu digitalnu valutu temeljenu na nacionalnim valutama zemalja članica gdje bi svaka nacionalna valuta imala svoju težinu, proporcionalnu njenom BDP (ili PPP), udjelu u međunarodnoj trgovini,  broju stanovnika, površini.

„Ova nova valuta će se koristiti isključivo za plaćanja prema inozemstvu i izdavati zemljama-učesnicama na osnovu ranije određene formule. Umjesto nje zemlje-učesnice će koristiti svoje nacionalne valute za kreditiranje, financiranje nacionalnih investicija i industrije, a također i za stvaranje državnih rezervi. Tokovi kapitala van granica će i dalje biti regulirani nacionalnim valutnim pravilima.”

No ono što je cirkon za zapadnu financijsku hegemonije jest sljedeće: Prelazak na novi svjetski ekonomski poredak provodit će se sistematskim odbijanjem ispunjavanja obaveza u dolarima, eurima, funtama i jenima!

U ovim odnosima on se ničim neće razlikovati od primjera koje su dale zemlje emitenti ovih valuta, koje su smatrale da je svrsishodno ukrasti devizne rezerve Iraka, Irana, Venezuele, Afganistana i Rusije vrijedne trilijune dolara. Budući da su SAD, Velika Britanija, EU i Japan odbile ispuniti svoje obaveze i konfiscirali bogatstva drugih zemalja koje su štedjele u njihovim valutama, zašto bi ove zemlje bile obavezne im vratiti im novac i servisirati njihove kredite?”

Što bi se dogodio s hegemonijom dolara u slučaju odbijanja plaćanja dugova zaduženih zemalja, nije teško pretpostaviti.

Dosadašnji pokušaji izmicanja ispod dolarske kontrole su završavali ”slobodama”, odnosno razaranjima država i masovnim ratnim zločinima, od Iraka do Sirije. Bilo je i manje krvavih discipliniranja poput onog u Grčkoj nakon bankrota.

Dosad se nitko nije usudio pobjeći ispod dolarske čizme, a oni koji su pokušali, nisu dobro prošli. Zato je za budućnost svijeta centralna točka razdjelnica proxy rat u Ukrajini. Pokažu li Rusi da mogu provesti svoje ciljeve u Ukrajini, unatoč sve izravnijem uključivanju NATO zemalja u sukob, da mogu zaštiti one države koje se odluče na ”sistematsko odbijanje plaćanja dugova u dolarima, eurima, funtama, jenima” (varijacije dolara) od NATO razaranja, nema te brane koje će zaustaviti bujicu prelaska većine svijeta na rusko-kinesko-indijsko-iransku stranu.

Dok drugi budu prelazili na pravedniju stranu povijesti, Hrvatska će otvarati širom vrata natoidnim skakavcima i gledati kako im preuzimaju apsolutnu sve, a to će zvati ulaskom u euro-zonu.