COP je mrtav. Živio Pokret!

COP (Conference of the parties) je organizacija globalnih kapitalističkih planova za intenziviranje eksploatacije. Mora biti mrtva za nas, jer naše prisustvo tamo legitimiše proces koji je istovremeno protiv nas i protiv planete.

Ova COP je bila razočaravajuća kao i bilo koja od prethodnih. Čini se da je uključivanje riječi “fosilna goriva” u završnu deklaraciju jedini “napredak” koji predstavlja u odnosu na prošlost. To je besmisleno. Ono što je izuzetno značajno je najava da će dvije sljedeće COP biti u Egiptu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. To znači samo jednu stvar za pokret za klimatsku pravdu: ne postoji moguća fikcija u kojoj bi bilo ko od nas zapravo mogao zamisliti da je COP proces na bilo koji način drugačiji od Svjetske trgovinske organizacije i G20. COP je organizacija globalnih kapitalističkih planova za intenziviranje eksploatacije. Mora biti mrtva za nas, jer naše prisustvo tamo legitimiše proces koji je istovremeno i protiv nas i protiv planete – zato je Sporazum iz Glazgova nastao 2020.

Postoji u tome malo okrutnosti. Izbor Šarm-el-Šeika, zabačene turističke destinacije u Egiptu, za COP-27, odlučujuće je pljuvanje u grob revolucionara koji su 2011. godine zauzeli trg Tahrir, zbacili Hosnija Mubaraka, a kasnije udavljeni u vlastitoj krvi od strane vojne diktature generala Sisija. Mjesto sahrane Arapskog proljeća, revolucionarnog talasa potaknutog klimatskim promjenama, sušom, neuspjehom usjeva, povećanjem cijena hrane uzrokovanih nestašicom i konkurencijom za biogoriva, je zamišljeno, predloženo i potom prihvaćeno kao mjesto održavanja COP27. Gotovo svima nama vladaju reakcionarne vlade koje na klimatske promjene gledaju u jednoj od dvije prizme: kako mogu pomoći privatnim kompanijama da zarade novac od ovoga i/ili kako da ovo naprave i da to ne bude smetnja privatnim kompanijama. Postoje vlade koje nisu u ovim situacijama, ali njihova moć na konferencijama je skoro ista kao i moć aktivista i nevladinih organizacija.

Najava Ujedinjenih Arapskih Emirata, petro-države kojom upravlja kleptokratska kraljevska porodica, kao sljedeće mjesto događaja, je posljednja obavijest koju je primio pokret za klimatsku pravdu: više neće biti pretvaranja oko pregovora, uticaja ili odgovornosti. Čak su i simbolični protesti podignuti unutar COP i na kontra-samitima neophodni. Pokret ne mora biti uvjeren da je taktika uticaja na donosioce odluka i snažnog institucionalnog pokretanja put naprijed – da istorijsko iskustvo nije bilo dovoljno, sada smo obaviješteni. Glasgow je bio posljednji policajac.

Iako trenutak klimatske pravde istorijski potsjeća na COP kao trenutak okupljanja, to je gotovo. Neće biti okupljanja u Šarm-el-Šeiku, nema protesta, nema civilnog društva, osim vjerovatnih marifetluka koje bi vojska mogla napraviti da sačuva pozornicu. U UAE će žene morati pognuti glave pred društveno srednjovjekovnom državom izgrađenom upravo na stvarima koje su stvorile klimatske promjene, državom koja namjerava proširiti proizvodnju fosilnih goriva. Društveni dio COP je završen. I to je olakšanje. Pokret za klimatsku pravdu treba da prestane da govori o kapitalističkoj agendi za klimatske promjene, da prestane da govori o lažnim rješenjima svih COP, sve od 1992. Nemamo vremena da nastavimo da gradimo suprotstavljene narative za tržišta ugljenika, na poreze na ugljenik, na neto nulu, na kompenzacije – zar nismo mogli tako dugo vidjeti da to samo znači otvaranje novih granica eksploatacije, nove runde komodifikacije i kolonijalizma? Sve se to dešava u trenutku kada se klima urušava i jedino što funkcioniše je ono što su uvijek odbijali: zaustavljanje svih fosilnih goriva. Sada su donijeli tu odluku umjesto nas. Procedure COP bile su crna rupa za Pokret i zatvorena je za nas.

Trebali smo to naučiti u Kopenhagenu, kada je neko pjevao da je pokret mrtav, a mi smo plesali uz njihovu melodiju. Definitivno smo to trebali naučiti kada je prošle godine COP odgođen. Trebali smo to naučiti ove godine, sa daljim praktičnim odlaganjem, što je sve što će COP ikada učiniti: kašnjenje, kašnjenje, kašnjenje i u bliskoj budućnosti, žaljenje. Proces odlaganja je bio namjeran i stvarao je usklađenost. To je sada sve iza nas. Njihov dnevni red i kalendar više ne mogu i neće biti naši. Mi, Pokret za klimatsku pravdu, moramo kreirati vlastitu agendu i vlastite planove. Mi, kao pokret, treba da bez straha razgovaramo o svojoj moći i sopstvenom programu, umjesto da razgovaramo o zvaničnoj COP i vladinim planovima. Sada smo se oslobodili teškog sidra koje nas je sprječavalo da budemo pokret koji će, zapravo, iskorijeniti kapitalistički sistem.

Autor: dr Joao Camargo