Covid-19 je obuzdao ilegalnu imigraciju, ali što će biti kad pandemija zahvati Afriku?

Prema nekim stručnjacima će kriza s pandemijom trajati oko 18 mjeseci do dvije godine. Razlog? Pretpostavka da će u vrijeme kada se pandemija ograniči i suzbije na Sjevernoj hemisferi, točnije u Europi, Americi, Kanadi, Rusiji, Kini i Japanu, da nabrojimo samo ključna područja, eksplodirati u Latinskoj Americi, ostatku Azije, gdje se već bilježi veliki porast zaraženih u Indoneziji i Maleziji, a najveća opasnost za Europu je Afrika.

Ako, ili bolje rečeno, kada Covid-19 preplavi taj kontinent, ako već nije, ali siromašne afričke zemlje nemaju ni dovoljno testova, niti su udaljena područja dostupna medicinskim djelatnicima, tada će panika i posljedična ekonomska i financijska kriza stvoriti novi val migracija, koji bi sa sobom u Europu, koja će vjerojatno izaći iz krizne situacije, pogoditi drugi val. Naravno, ovo će se dogoditi ako se u međuvremenu ne pronađe sigurno i učinkovito cjepivo ili barem lijek koji će smrtnost svesti na minimalne razine.

Zbog ovih predviđanja, čak i ako se izbjegne najcrnji scenarij s Afrikom, zakoni o imigraciji su još jedna stavka koju treba iz temelja preispitati. Globalizacija je i ovdje pala na ispitu i Covid-19 je jasno pokazao da se ne mogu imati „otvorene granice“ za ilegalne migracije, što znači nekontrolirani prihvat desetina tisuća ljudi bez ikakvih dokumenata i podataka iz koje sredine dolaze. U ilegalnim migracijama je praksa da se pri prelasku Mediterana, u ovom slučaju, bace osobni dokumenti i jednom u Italiji, Španjolskoj ili Grčkoj svi postaju „Sirijci“ ili „Palestinci“.

Dakle, vrijeme „otvorenih granica“ je završeno. Hoće li to ostati tako i nakon što, vjerojatno do ljeta, prođe kriza u Europi, treba vidjeti, ali se vanjske granice neće otvarati ako se u Africi bude bilježio porast zaraženih. Iznova otvoriti granice za ilegalne migracije istog trenutka kada se proglasi kraj pandemije u EU bi bilo suludo, čega su dobro svjesni čak i birokrati u Bruxellesu.

Portugalsko rješenje za one koji su već tu

Ovo je već veliki problem, jer je ilegalne migrante teško testirati, izolirati, čak i liječiti, osim ako se sami ne jave u neku medicinsku ustanovu, a to se u praksi odgađa do trenutka kada njihovo stanje postane kritično.

I dok koronavirus opsjeda i Pirinejski poluotok,  portugalska se vlada odlučila za veliku operaciju debirokratizacije koja obuhvaća i regularizaciju svih ilegalnih imigranata. Odluka je donesena na posljednjem sastanku vlade, na kojoj su odlučene i druge društvene i ekonomske mjere za ublažavanje posljedica koronavirusa. Nakon više od sto smrti i oko šest tisuća infekcija, prije vrhunca koji se očekuje za kraj svibnja, epidemija je prisilila Lisabon da u zemlji proglasi izvanredno stanje. Najava je stigla baš kad je susjedna Španjolska postala nacija s drugom najvećom smrtnosti od Covida-19, odmah iza Italije.

Amnestija

Svi imigranti i azilanti koji trenutno žive u Portugalu tretirat će se kao stalni stanovnici. Ovom izvanrednom mjerom, najavljenom prošle subote, vlada Antonia Coste dodijelit će dozvole boravka svima koji su se prijavili u zemlji barem do 1. srpnja. Uz pristup zdravstvenim uslugama, izdavanje dozvole boravka služit će i davanju dodatnih usluga, poput iznajmljivanja smještaja, otvaranja bankovnog računa ili dobivanja redovnog ugovora o radu.

„Prije svega, ovo je humanitarni razlog za izdavanje dozvole boravka“, istaknula glasnogovornica ministarstva unutarnjih poslova Claudia Veloso, iako je jasno da vlasti zemlje žele da se svi ilegalni migranti sami i dragovoljno jave nadležnim službama, uključujući medicinske.

„Ljudi ne bi trebali biti lišeni prava na zdravstvo i javne usluge samo zato što njihova prijava još nije obrađena.

Uz sve to, portugalska vlada pokušava obuzdati zarazu u vrlo osjetljivoj fazi u kojoj se nikome ne može dopustiti da izbjegne zdravstvene provjere“, dodala je Claudia Veloso.

Jedan od slučaja je zaraza nepalskog radnika u staklenicima Algarve, na jugu Portugala, u prvom tjednu ožujka, a upravo on je doveo do ove „povijesne odluke“ Lisabona. Nakon epizode je skupina od 79 Nepalaca bila u karanteni u školi, ali je mjera izazvala veliki strah u radnika. Neki su pobjegli jer su mislili da su uhićeni ili su se uplašili prisilne repatrijacije. Stanje ovih imigranata izazvalo je uznemirenost i natjeralo vladu da dobro promisli o potrebnim mjerama.

Dva tjedna kasnije je samo njih 18 ostalo je u karanteni u školi u Farou, jer su bili pozitivni na Covid-19. Za ostale, sa zdravstvenog stajališta, nije bilo moguće učiniti ništa, niti im dati izvanrednu pomoć.

Iako zbog svog geografskog položaja Portugal nije prva destinacija novopridošlim migrantima, odluka vlade u Lisabonu sugerira da će se ilegalni imigranti u Portugalu „regularizirati“, a  za nove ulaske bez dokumenata i mogućnosti provjere odakle dolaze neće biti mjesta.

Ipak, ni ovdje se dozvola boravka neće dati svima, već će se odnositi samo na strance koji su se već prijavili i pokušali riješiti birokratski problem stvoren izvanrednim stanjem, poput zatvaranja mnogih javnih službi, uključujući imigracijske urede. Neki su imigranti, koji su ovih dana imali zakazane sastanke, bili u nemogućnosti ida riješe birokratsku zavrzlamu i podnesu svoje zahtjeve. Cilj ove politike je i smanjenje rizika od zaraze minimiziranjem kontakata između osoblja službe granične kontrole i podnositelja zahtjeva.

Mjera će stupiti na snagu retroaktivno , od 18. ožujka, dana kad je proglašeno nacionalno izvanredno stanje. Sve dozvole boravka istekle u ovoj fazi će se automatski obnoviti. Tko dokaže da je već zatražio dozvolu boravka dobit će pristup Nacionalnoj zdravstvenoj službi, moći će sklapati ugovore o radu, otvoriti bankovne račune, zatražiti odobrenu izvanrednu potporu za radnike koji moraju ostati kod kuće kako bi se brinuli o djeci ili roditeljima i moći će računati na pogodnosti koje su predviđene raskidom ugovora o radu.

Mjera je bila namijenjena zaštiti i olakšanju prije svega velikoj brazilskoj zajednici, koja broji otprilike 150 000 ljudi, te radnika u građevinarstvu i poljoprivredi koji dolaze iz jugoistočne Azije.

Duga povijest imigracije

Prema posljednjem portugalskom popisu stanovništva, na više od deset milijuna stanovnika gotovo 350 000 čine građani neeuropskih zemalja. Osim toga, zemlja ima dugu povijest useljavanja i iseljavanja i mnogi su imigranti s vremenom postali naturalizirani građani. Ali ovdje, kao što je već spomenuto, govorimo o brazilskoj zajednici. Brazilci koji danas žive u Portugalu čine oko 1,12% ukupnog stanovništva.

Slijede druge veće nacionalnosti, kao državljani Zelenortskih otoka, državljani Angole, Gvineje Bisao, Sao Tome i Principea, građani Mozambika, ali i Indijci i Pakistanci.

Portugal je posljednjih godina postao jedno od omiljenih mjesta dolaska afričkih migranata, za koje je doći do Algarve a ne na obale Španjolske gotovo isto. Portugal je u posljednje vrijeme pretrpio i veliki val iseljavanja. Nakon unutarnje krize između 2011. i 2014. godine i nakon financijskog kolapsa 2008. godišnje zemlju napusti oko 50 000 ljudi, većinom mladi profesionalci. Imigranti su pridonijeli popunjavanju demografskog i produktivnog vakuuma, ali se njihov status sada mora regulirati.

Farme, posebno u ruralnim dijelovima Portugala, danas opstaju zahvaljujući azijskoj, posebno nepalskoj radnoj snazi. Doseljeničko se stanovništvo od 2000. godine više nego udvostručilo i danas čini gotovo 4% stanovništva Portugala.

U nekoliko prošlih članaka smo spomenuli da je zbog krize s Covidom-19 nastao problem sezonske radne snage na poljoprivrednim gospodarstvima, prije svega u Francuskoj i Italiji. To se uglavnom rješavalo sezonskim migracijama, ali se tu uvijek radi o ljudima koji dolaze s dokumentima i zna se gdje idu raditi i koliko će ostati. Sada će ta pravila vrijediti za sve. Rizik je prevelik, jer će europske zemlje, bez obzira na cijenu koju u prvom redu plaćaju Italija i Španjolska, krizu prevladati. Međutim, čini se da rizik da „politička korektnost“ prisili europske vođe da otvore granice ilegalnim migracijama iz Afrike ili bilo kojeg drugog područja u svijetu više ne postoji. Ako Covid-19 uspije uvesti red u kaos kojeg gledamo od 2015., onda moramo priznati kako kaže naš narod, „da nije svako zlo za zlo“.