Covid-19 jedino ne može zaustaviti ratove – Za ISIL i Al-Qaedu, virus je „vojnik Allaha“

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres je u kontekstu trenutne zdravstvene situacije uputio hitan apel za globalno primirje radi zaštite skupina u najvećem riziku, onih koji bježe iz rata, bez sigurnog utočišta i od zaraze, koji su raseljeni u svojim zemljama, zaglavljeni na granicama onih u kojima žele potražiti politički azil. Civili u sukobima nemaju lak pristup hrani, čistoj vodi ili osnovnim lijekovima, osim ako se ne izlože  snajperskom pucanju i zračnom bombardiranju. Bolnice često koriste neprijatelji ili ih čine neupotrebljivima ili se sustav urušava zbog velikog broja ranjenih ili drugih epidemija koje uzrokuju tisuće žrtava.

Ako smrtonosna gripa 1918. godine, poznata kao španjolska, u kojoj je tijekom jedne godine umrlo između 20 i 40 milijuna ljudi, nije spriječila tijek Prvog svjetskog rata, tako ni Covid-19 neće zaustaviti sukobe na Bliskom istoku, Srednje Azije ili Afrike. Mijenjat će ih, komplicirati, ali ih neće zaustaviti.

U Afganistanu je predsjednik Ashraf Ghani predložio primirje, ali iako su talibani rekli da su otvoreni za suradnju kako bi suzbili širenje patogena, nastavljaju boriti protiv vladinih snaga. Ni druge formacije aktivne u zemlji nisu zaustavile svoje akcije i napade koje uzrokuju smrt i ozljede.

U posljednjem posjetu je američki državni tajnik Mike Pompeo potvrdio značajno smanjenje američkog kontingenta, što je dogovoreno s talibanima nakon uvjeravanja da američki ciljevi neće biti napadni. Međutim, ovaj je scenarij na kraju doveo do toga da su eskalirali proljetni napadi na nacionalnu vojsku.

U Iraku se virus probio u redovnu vojsku, koja s bori protiv ostataka samozvane Islamske države. Bagdad je obustavio obuku. Sjedinjene Države, koje su se konsolidirale u raznim bazama, navodno će „privremeno“ smanjiti svoju prisutnost u Iraku. Španjolska i Francuska vratile su svoje vojnike i savjetnike.

Te odluke ne samo da jačaju Iran, koji je u Iraku široko prisutan zahvaljujući lokalnim savezničkim milicijama, već ostavljaju i prostor islamističkim militantima da zadaju nove udarce tamo gdje se ograničio nadzor iračkih snaga sigurnosti. Internetske publikacije terorističkih organizacija definiraju pandemiju kao „božju kaznu“ protiv nevjernika i njihovi ih „imami“ i ratni zapovjednici uvjeravaju da je ovo pravi trenutak da pojačaju pritisak.

Još jedan pokušaj primirja, postignut prije samo nekoliko tjedana u Libiji, između takozvane “Vlade nacionalnog sporazuma“ i trupa generala Kalife Haftara, kojeg podržava veliki dio stanovništva, propao je nakon samo četrdeset osam sati od objave.

Borbe se nastavljaju s pojačanjima  sudanskih plaćenika u Haftarovim postrojbama, a navodno su tamo i ruski vojni savjetnici iz „zaštitarske tvrtke Wagner“.

Na strani vlade Muslimanskog bratstva Fayeza Al-Sarraja iz Tripolija se bore sirijski plaćenici odani Recepu Tayyipu Erdoganu. Prvi utvrđeni slučajevi koronavirusne infekcije samo su pogoršali neprijateljstva, jer obje strane optužuju protivnike za unošenje infekcije u zemlju.

Pojas Gaze, gdje je 2 milijuna stanovnika prisiljeno živjeti u „najvećem koncentracijskom logoru na svijetu“ od  tek 375 četvornih kilometara, je najgušće naseljeno područje nakon Singapura i Hong Konga, a jedno je od mjesta u svijetu gdje posljedice epidemije mogu biti poražavajuće.

Izoliran zbog blokade koju je Izrael nametnuo kada je Hamas preuzeo vlast 2007. godine, Pojas Gaze je pretrpio tri krvave agresije, zbog kojih je zdravstveni sustav gotovo u potpunosti uništen. Situacija je dosegla točku da su zbog nedostatka medicinskih alternativa masovno porasle amputacije.

Boko Haram i Islamska država u Sahari nastavljaju sijati strah i smrt u Burkini Faso, Čadu, Nigeru, Nigeriji i Somaliji. Premještaju se kroz Sahel i iskorištavaju paniku. Neke države, poput Čada, planiraju brze operacije, a vlade su donijele uredbe o odobravanju uhićenja i ispitivanja bez sudske istrage. Terorizam se ne zaustavlja ni u Mozambiku i Kongu. U međuvremenu, na kontinentu se broj slučajeva povećava, a prednjače Južna Afrika i Egipat. Istina, za druge zemlje je upitno koliko uopće testova provode i tko se prijavljuje u bolnice, tako da statistike iz Afrike treba uzeti s velikom dozom opreza.

U Kamerunu , obrambene snage Juga i one Ambazonije, vojnog krila pokreta za neovisnost, kao gestu dobre volje su odobrile četrnaestodnevno primirje i spriječile provedbu mjera namijenjenih ograničavanju epidemije. Unatoč tome, niti jedna frakcija nije napustila svoje strateške položaje.

U Siriji su u desetoj godini rata takozvane Sirijske demokratske snage, većinski kurdska formacija koja kontrolira sjeveroistok zemlje, odgovorile pozitivno na poziv Ujedinjenih naroda i uvele su neke mjere kako bi se izbjeglo širenje virusa.

S druge strane, timovi zaduženi za nadzor primirja dogovorenog između Moskve i Ankare u pokrajini Idlib su zaustavili patrole zbog nedostatka sigurnosnih uvjeta i razvoj događaja je lako predvidjeti.

Tamo su prisutne i proiranske milicije, koje ne bi trebale biti problem ako se ne kreću izvan baza i ne miješaju s lokalnim stanovništvom, ali u smislu sukoba, onda su spremne za novu ofenzivu.

Na slobodnim područja zemlje, vlada Bashara Al-Assada čini sve što može da se epidemija ne proširi, ali su, bez pomoći Rusije, Irana i Kine, mogućnosti  Damaska ograničene, posebno zbog odluke Washingtona i EU da ne ukidaju sankcije Siriji ni u dijelu u kojem se to odnosi na kupnju maski, lijekova i medicinske opreme. Rat je uništio bolnice ili im je smanjen kapacitet, a mnoge su se našle gotovo bez osoblja i opreme.

Takozvana „vlada u izgnanstvu“ Jemena je reagirala u savezu s Rijadom kako bi pomogla ljudima u područjima koja ne kontrolira pokret Ansarullah. Za ljude koji podržavaju ovaj pokret, koji čine većinu populacije, rezervirane su bombe i navođeni projektili.

Nažalost, za Jemen je koronavirus tek jedan od problema, možda manji od onih s kojima se nose pet godina genocidne kampanje vehabijskog kraljevstva i kojoj je izravno od sukoba ili od gladi i bolesti do sada umrlo preko 240 tisuća ljudi, a milijuni su dovedeni na rub gladi i uništena je zdravstvena infrastrukturu. Huti borci, koji napreduju prema istoku od kraja siječnja, čekaju da procijene izjave protivnika prije nego što krenu svom snagom, a nasilje se posljednjih tjedana pojačalo.

Ostaje za vidjeti hoće li, počevši od ovog puta, mirovni pregovori kojima se nadao Guterres, a prekinuti su u prosincu 2018., ipak biti nastavljeni, uz bezuvjetnu podršku Saudijske Arabije i Irana.

Islamistički fanatici i Covid-19

Dok je čitav svijet preplavljen koronavirusnom krizom, od Sjedinjenih Država preko Europe do istoka, a sve su vijesti usmjerene su opisu pandemije, kao što vidimo, ima onih koji nisu obustavili svoje terorističke akcije. To su militanti galaksije „džihadističke internacionale“.

Na afričkom kontinentu, gdje se broj pozitivnih i smrtnih slučajeva povećava iz dana u dan, a strahuje se da se infekcija u velikim gradovima i u slamovima može proširiti, dolazi do niza napada i krvavih akcija pod crnim zastavama selafaijskih terorističkih skupina.

Sukob je eskalirao u Čadu, što već neko vrijeme nije viđeno. 23. ožujka je  Boko Haram upao u bazu redovne vojske Čada. Napad je trajao sedam sati i ubijena su 92 vojnika. Ali bijes islamističkih militanata se nije zaustavilo i tri dana poslije je Islamska država Zapadne Afrike (ISWAP), skupina koja je nastala iz nigerijske islamističke sekte koja se zaklela na vjernost kalifatu i postavila svoje uporište u bazenu Sahelkog jezera, napala konvoj savezne vojske u sjeveroistočnoj Nigeriji i iz zasjede ubila preko 50 vojnika iz Abuje koji su vozili oružje i municiju.

Vojne akcije su praćene oštrim reakcijama snaga Abuje i N’Djamene. Vlada Idrissa Debya proglasila je područje Čadskog jezera ratnom zonom, a čadski ministar obrane Mahamat Abi Salah je pokrenuo operaciju “Bijes Boma” u kojoj je rasporedio pet pukovnija i angažirao ih na tom području, ali ne samo u Čadu, već i u susjednom Nigeru i Nigeriji.

Rat protiv islamističkih snaga ušao je u novu fazu, u otvoreni sukob i borbe bez predaha u kojima sudjeluju trupe kontingenta Nigera i Nigerije koje su dio Mješovitih multinacionalnih snaga. Ovih dana su potvrdili da su likvidirali jednog od glavnih vođa Boko Harama, Ibrahima Bakoura, veterana organizacije i desnu ruku Abubakar Shekaua.

Ali ako s jedne strane afričke vlasti izvještavaju o rezultatima svojih vojnih operacija, s druge strane šute o posljedicama eskalacije sukoba na civilno stanovništvo. Područje jezera jedno je od područja gdje je u tijeku najsloženija humanitarna kriza današnjice, usporediva s onom u Jemenu, gdje je u tijeku dezertifikacija, nedostatak svih osnovnih potrepština i nepostojanje infrastrukture za preko dva milijuna raseljenih ljudi. Strahuje se da bi se u ovom trenutku kriza moglo još više pogoršati.

Ako je situacija prije koronavirusne krize već bila nesigurna, sada više nego ikad posljedice rata u regiji mogu biti katastrofalne za stanovništvo koje je i prije ovog vala nasilja živjelo u stanju apsolutne nesigurnosti.

Međutim, područje jezera Čad nije jedino područje Afrike koje je u ove sate na udaru bijesa crnih zastava afričkih selafija. Mozambik je također svjedok porasta napada islamističke skupine Al Shabaab, formacije koja ima isti naziv kao somalijska skupina na čijim su temeljima nastale mnoge druge slične skupine.

Mozambička islamistička skupina posljednjih je godina postala poznata po sporadičnim upadima u mala sela u regiji Cabo Delgado, ali krajem ožujka su crne zastave južne Afrike pokazale su promjenu kursa i pokazale jačanje njihove strategije i resursa napadom na grad Mocimboa da Praia, gdje je s kopna i mora uništeno više objekata, a na terenu su militanti napali lokalni zatvor, oslobađajući dio „braće“ koji su tamo bili zatvoreni. Nakon ove akcije je skupina krenula pljačkati banke i urede.

Napad je u skladu s onim što je rekao je analitičar Jasmin Opperman za The New Humanitarian i otkriva jačanje organizacije.

„Ono što je jasno je da su militanti uvelike poboljšali svoje sposobnosti u smislu organizacije i taktike. Pređena je važna granica”, rekao je Jasmin Opperman.

Trenutno je sukob u zemlji koja gleda na Indijski ocean već uzrokovao egzodus 100 000 ljudi, a sada, više nego ikad, postoji strah da će porast prognanika i jačanje terorističke skupine pridonijeti širenju od zaraze Covida-19, što će Mozambik gurnuti u situaciju ozbiljne humanitarne krize.

ISIL i Al-Qaeda: Koronavirus je najmanji Allahov vojnik

Ako su u Africi džihadističke formacije trenutno izvele napade i isprovocirale odgovor oružanih snaga afričkih zemalja, dvije najveće kratice islamističkog terorizma, ISIL i Al-Qaeda, aplaudiraju koronavirusu i pokreću video apele za regrutaciju novih „mudžahedina“.

Televizijska kuća ABC dala je do znanja da su i ISIL i Al-Qaeda tvrdili da je koronavirus „najmanji Allahov vojnik”, a Al-Naba, službeni list samozvane Islamske države objavio je da je pandemija ubila više Amerikanaca nego napad „11. Rujna“, što otkriva da SAD nisu nepobjediva sila kako su mislile.

Ovo su opasne izjave koje dodatno razotkrivaju okrutnost i cinizam islamističkih skupina koje se u svrhu propagande i prozelitizma ne trude iskorištavati  čak i pandemiju poput one koja se širi i žanje žrtve širom svijeta.

ABC News