Covid harač

Pero, ta mala, ta obična stvar, a kako živa, kako puna snage – pjevao je Dobriša Cesarić u Trubaču sa Seine zasigurno ne misleći pritom i na pero kojeg spremnog na potpis drže vlastodršci i zakonodavci. Potpisom ispod zakona, uredbe, pravila, proglašenja epidemije se jedni pretvaraju u sirotinju, drugi u milijunaše.

Tako svjedočimo veleumnom potpisnom naporu trenutnog EU povjerenika za Hrvatsku g. Plenkovića u podizanju životnog standarda građana EU kolonije anektirane u EU isključivo radi obrane vanjskih granica od imigranata, iskazanom u administrativnom podizanju minimalne plaće. No, datum je visok. Mnogi od onih koji su ostali izvan EU žilet žice s kojom se schengenska EU opasala od Hrvatske ne mogu iščekati kraj mjeseca, a da imaju neku kunu u džepu.

To je nama njihova borba dala – umjetno podizanje minimalne plaće koju mnogi poslodavci neće moći isplatiti te će tako biti prisiljeni slabije plaćene poslove od kojih mnogi ipak preživljavaju ukinuti ili staviti u sivu zonu. Umjesto da kao dobro plaćeni EU povjerenik smanji državne rashode pa tako omogući poslodavcima niže troškove i razloge za povećanje plaća, povjerenik državne rashode povećava potezom pera, upravo kao i minimalne plaće.

Na što sve država troši novac prikupljen od građana može se vidjeti u Državnom proračunu. A može se vidjeti i u izvješćima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Od prošle godine je ta institucija izrasla u vodeću marketinšku kuću za promociju cjepiva, za širenje straha i anksioznosti među građanstvom, generalni promotor je testiranja na covid.

Uglavnom je riječ o hrpi novih poslova koji su došli s covidom kao naručeni.

Dok jednima ne smrkne, drugima ne svane. Komu je sve svanulo s pandemijom? Za trgovce cjepivima znamo, za desetine milijarda eura profita farmaceutskih kompanija smo čuli. A znamo i za industriju covid testiranja. Samo HZJZ (Hrvatski zavod za javno zdravstvo) dnevno testira oko 10 000 građana PCR testom. Dok su druge zemlje EU koje nisu kolonije svojim građanima uplaćivale covid dodatak iz svježe utipkanog zaduženog novca, nama u koloniji nitko nije uplaćivao covid dodatak, nego smo mi taj dodatak kao harač posredstvom HZZO (Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje) uplaćivali covid testerima.

Ono što nije uspjelo ”remorkerima”, večerama u Veroni, pretvorbama i privatizacijama, INOM, PLIVOM, uspjelo je covidašima. Posebice dijelu industrije zadužene za propisivanje, provedbu covid testiranja. Sanader i Vidošević su se pokazali totalnim amaterima naspram covid-yupijevcima. Kad stvoriš sistem, razviješ marketing, okupiraš državne ustanove, zaposliš na tisuće ljudi koje ne plaćaš, imaš dnevno zagarantirani prihod u milijunima kuna, imaš policijsku, sudsku, i zaštitu Ustavnog suda, onda narko-karteli mogu samo sa strane zdvajati. Kao u snovima: pos’o dobar, a para laka. I legalan.

Cjenik bijelih linija koje se povlače sa zamotanih stotinu eura morali bismo tražiti po dark webu, po opskurnim ulicama i ozloglašenim kafićima, možda u nekim visokim državnim uredima. Cjenik testiranja HZJZ je javan. Evo ga:

• Cijena PCR testa je 390,00 kn.
• Cijena brzog antigenskog testa je 150,00 kn.

Tu je i dodatak. Ako kojim slučajem trebate prijevod na engleski jezik, koji je po HZJZ unikatan, za svaki rezultat koji može biti samo pozitivan ili negativan, valja iskeširati 150 kn.

Ali HZJZ je decentraliziran, ima svoje ispostave po županijama. Ista država, isti zavod, isto testiranje, ali nije ista cijena pa će primjerice u zadarskoj filijali te kompanije s izuzetnim cash flow cijena PCR testa biti 650 kuna. Plaćanje isključivo GOTOVINOM, tako piše. Kad bi bilo plaćanja bankovnim karticama, onda bi se svaki test morao evidentirati, a ovako kad je cash u igri, može kao na ulici, ti meni piz, ja tebi keš.

Da je besmislena testomanija prepoznata kao izvanredni i izdašni izvor profita nisu samo prepoznali lokalni i manje lokalni političari i njihovi jataci koji su se mahom ubacili u taj lukrativni biznis, već možemo pronaći primjere županijskih bolnica koji su preko noći također uletjeli u biznis stoljeća. Tako jedna županijska bolnica nudi usluge testiranja za PCR test (600 kuna), brzi antigenski test (150 kuna) te serološko određivanje protutijela (140 kuna), ali samo za plaćanje gotovinom, one s uputnicom čije troškove bi podmirio HZZO ne prima. Tako pokazuje svu jadnost svog i našeg položaja: bolnicu ne zanima jesu li te pretrage medicinski indicirane, već ih reklamiraju i koriste samo kao izvor zarade, a jedini uvjet kojeg tražitelj testiranja treba ispuniti jest da je platežno sposoban!

Idemo vidjeti što ustavnim sucima zaštićeni kovidaši kažu u svom zadnjem izvješću (naravno, sve je čisto, transparentno, javno) od 29. 10. 2021, a koje se odnosi na prethodni tjedan.

Koliko nevoljnika koji znaju da zora sviće u subotu je moralo na testiranje? HZJZ kaže 63 333! Neki od njih su došli s liječničkom uputnicom pa je HZJZ to fakturirao HZZO, a neki su izvadili iz tanahnog novčanika 390 kuna, možda i još 150 za prijevod na engleski. Koliko je onda HZJZ inkasirao prošlog tjedna?

Računica je jednostavna: 63 333 nevoljnika puta u prosjeku 500 kuna jednako je 31 666 500 kuna. Nema podataka za antigene testove, to je sića u odnosu na PCR.

Dodamo li ovim brojkama i one koje ne možemo nigdje naći, ni provjeriti, a odnose se na testiranja u privatnom aranžmanu, na antigene testove koji se provode za koncerte, utakmice, vjenčanja i ostale prigode, možemo slobodno dodati još najmanje toliki iznos. Naime, ne znamo koliko se turista koji su u milijunima došli proteklog ljeta u Hrvatsku testiralo radi povratka u vlastitu zemlju, ne znamo koji je broj naših iseljenika koji se također testiraju prije povratka u inozemstvo. Sve to ipak negdje znaju – na testnim mjestima, laboratorijima.

No, sustavne kontrole nad antigenskim testovima jednostavno nema. Nema ni za PCR testove izvan HZJZ.

Odnedavno tim skupinama koje se moraju testirati je potezom pera pridruženo i oko 25 000 radnika u zdravstvu koji se ne žele cijepiti pa se covidaškom uredbom moraju testirati dva puta tjedno. Dakle 50 000 novih testova tjedno. Ako su svi testovi tek oni antigeni, onda je to iznos od sljedećih 5 milijuna kuna tjedno. Sad možemo vidjeti zašto promotorima covida sline počnu curiti kad pomisle na sljedeću skupinu koja bi se morala obavezno testirati, recimo u prosvjeti – eto novih 60 000 testova tjedno i novih 6 milijuna kuna.

Dakle, cca 32 milijuna kuna preko HZJZ, još 32 milijuna kuna okolo plus 5 milijuna kuna od zdravstvenih djelatnika i dolazimo do okvirne tjedne sume plaćene za testiranja: 69 milijuna kuna!!!

Da pretvorimo to u eure za ove koji navijaju za što skorije gašenje zadnjeg iskaza državnosti – hrvatske kune.

Riječ je o tjednom iznosu od cca 9 i pol milijuna eura. HZJZ se hvali na svojim stranicama da je dosad izvršio 3.034.685 testiranja ili kunskim rječnikom iskazano – inkasirao ukupno najmanje milijardu i pol kuna kojima moramo dodati još toliko na neevidentirana testiranja pa je ukupna brojka najmanje 3 milijarde kuna za testiranja od početka corona histerije do danas.

Sav taj novac je otet iz džepova građana. Iznos je to koji bi bio dovoljan za izgradnju barem 400 vrtića ili dvije hidroelektrane.

Kolika je zarada na testiranjima? Za antigeni test se zna. Nabavna cijena je 11 kuna plus PDV, prodajna 10 puta veća. Ako je isti omjer i s PCR testom, onda je njegova cijena max 40 kuna. To nije profit od neke jadne marže od 20-30 %, nego od marže od 1000 %. I sad bi netko da korona stane!?!

Poveznice:

• https://www.koronavirus.hr/uploads/24_10_2021_izvjesce_tjedno_novo_docx_4c3d689883.pdf
• https://www.zjz-zadar.hr/hr/sluzbe/mikrobiologija-i-parazitologija/obavijesti-mikrobiologija/944