Covid potvrde kao ključ diskriminacije

Svi koji su se namjeravali cijepiti – „cijepili“ su se. Svi ostali bit će „cijepljeni“ prisilno.

Pitanje je koliki je broj dosad „cijepljenih“ to učinio pod prisilom, iz straha za očuvanje radnog mjesta ili iz drugih nemedicinskih razloga. Zašto i dalje traje pritisak na „cijepljenje“ i o kakvoj je medicinskoj nužnosti riječ? Ovih dana Stožer na konferencijama konstantno izjavljuje da i „cijepljeni“ prenose virus, te potvrđuje i podatke o broju preminulih „cijepljenih“ osoba, a o čemu svjetski mediji izvještavaju već duže vrijeme. Postoji i mala „caka“. Ukoliko „cijepljeni“ premine do 14 dana nakon primitka druge doze, on se vodi kao „necijepljeni“.

Dok „necijepljeni“ pacijent u bolnicu ne može biti primljen bez obavljenog PCR testa, „cijepljeni“ (pacijenti i osoblje) u bolnicu ulaze bez ikakve kontrole, i nekoliko mjeseci nakon „cijepljenja“ te potencijalnu zarazu neometano mogu širiti po svim odjelima. Time im je omogućeno zaraziti kako ostale pacijente, tako i medicinsko osoblje, koji potom zaraženi od „cijepljenog“ mogu i preminuti. I uprkos tome, zaposlenici u zdravstvu koji se ne žele „cijepiti“ sutra će dobiti otkaze jer su „opasnost“ za druge. O čemu bi se ovdje moglo raditi osim o prisiljavanju grupe po grupe građana na „cijepljenje“ pod svaku cijenu?

Kada „stručnjaci“ kažu: „Cijepljeni“ se mogu zaraziti ali to se rijetko događa ili „cijepljeni“ će sigurno imati slabije simptome, kako bismo onda mogli nazvati smrt? Slabijim simptom?

Covid potvrde su ključ za novu budućnost

Na čemu se temelje ovakve konstatacije? Na koje se studije, stručne članke ili istraživanja one oslanjaju? Zar bismo im trebali vjerovati samo zato što su ih izgovorili „stručnjaci“ obučeni u bijelo? Ovakve paušalne konstatacije su neznanstvene i obmanjujuće. Većina „cijepljenih“ pristala se „cijepiti“ zbog povjerenja koje su poklonili medicinskoj struci i zato farmaceutskoj industriji trebaju „bijele kute“, da joj „drže vodu“. U ovoj priči većina liječnika je samo maska, layer, kako bi se stvorio privid medicinske stručnosti.

Ukoliko običan građanin iz dostupnih podataka može zaključiti kako je inzistiranje na testiranju „necijepljenih“, u situaciji kada svi mogu prenijeti virus, ne samo nelogična nego i po živote ljudi opasna mjera, zašto Stožer ne pokaže minimum stručnosti i zdravog razuma oko ovog pitanja? Odgovor je jednostavan – jer tada ne bi imalo smisla uvoditi Covid potvrde, a one su ključne za put u daljnju kontrolu građanstva.

Svaki liječnik koji propagira „cjepivo“ trebao bi redovito pratiti informacije o njegovoj primjeni te biti upoznat s intenzitetom i vrstom zabilježenih nuspojava i rizika. Ukoliko to ne čini, on pruža jednostranu informaciju, a njegovo mišljenje nije kompetentno. Stoga je za svakoga pojedinačno postala nužnost razlučiti koje informacije su medicinskog karaktera, a koje su provizorne ili marketinške, bez obzira tko ih je izrekao.

PCR test ne detektira virus

Sve je započelo PCR testom. Njegov izumitelj Kary Mullis rekao je: „PCR test nije alat za dijagnostiku i kreiran je za detaljno proučavanje DNK uzoraka. Shodno tome, ne može se koristiti za dijagnostiku infektivnih bolesti.“ PCR tehnika ne detektira kompletan, funkcionalan virus Sars-Cov-2, kao što mnogi misle, nego samo fragmente njegovog genetskog materijala. Da bi se dobio pozitivan rezultat dovoljno je pronaći samo manje od 1 % cjelokupnog genetskog materijala Sars-Cov-2 virusa u uzorku. Dakle, test ne mjeri zaraznost niti može služiti za sigurno dijagnosticiranje zaraznih bolesti.

Početkom 2020. godine dr. Fauci, sada glavni medicinski savjetnik predsjednika SAD-a, javno je govorio o nemogućnosti postojanja asimptomatskih pacijenata pri virusnim respiratornim zarazama. Prava pomutanja nastala je kada je krajem 2020. godine PCR test, namijenjen medicinskim istraživanja u laboratorijskim uvjetima, počeo pokazivati značajan broj pozitivnih nalaza pri testiranju ispitanika koji nisu pokazivali nikakve simptome. Logičan zaključak bio bi da test daje lažno pozitivne rezultate, tj. da ispitanike s neaktivnim sekvencama dijelova virusa detektira kao oboljele. Ali dr. Anthony Fauci tada mijenja svoj stav. Njegov zaključak bio je kako 25 – 45 % zaraženih vjerojatno ne pokazuje simptome te predlaže da se svi pozitivni slučajevi bez simptoma nakon PCR testiranja proglase asimptomatskim bolesnicima, bez ikakve daljnje medicinske obrade. Drugim riječima, svi zdravi ljudi postali su potencijalni prenositelji virusa.

Posljedica ovog iskrivljenog tumačenja je snažan pritisak na „necijepljene“. Daljnji pronađeni slučajevi asimptomatske zaraze siju strah, jer ukoliko virus može prenijeti bilo tko bez simptoma – svi mogu biti potencijalno opasni. Perpetum mobile je pokrenut. Slijedi uvođenje daljnjih diskriminirajućih mjera, ugnjetavanja, ograničavanja sloboda i prava pojedinaca te još učestalija testiranja. U tom trenutku promovira se i marketinška kampanja s porukom kako je „necijepljenje“ društveno neodgovorno ponašanje. Prevareni ljudi pristaju na „cijepljenje“ jer ne žele preuzeti odgovornost za zdravlje bliskih osoba iz svoga okruženja. Sve ovo uprkos činjenici da medicina do sada nikada nije imala učinkovito cjepivo za respiratorni virus (ovo je „cjepivo“ uvjetno odobreno nakon dva mjeseca zvaničnih ispitivanja).

Iste mjere za „cijepljene“ i „necijepljene“

Dakle, da rezimiramo. U primjeni je nepouzdan PCR test, koji od kraja 2020. godine sve pozitivne osobe bez simptoma proglašava asimptomatskim pacijentima. Imamo i „cijepljene“ osobe koji zarazu mogu prenijeti kako „cijepljenima“ tako i „necijepljenima“. Na snazi je obaveza nošenja maski i držanja distance. I na kraju dolazimo do slučajeva zaraze i smrtnih ishoda kako među „necijepljenima“ tako i među „cijepljenima“. Jedini zaključak koji se nameće je kako nema razlike između „cijepljenih“ i „necijepljenih“, te da i jedne i druge treba tretirati istim mjerama (ili mjera ne treba biti). Sve drugo je diskriminacija i uvod u segregaciju, tj. nametanje prisilnog „cijepljenja“ pod svaku cijenu. Ali kada bi se prema svima provodile stvarne medicinske mjere, kako bi se onda uvela Covid potvrda, koja je ključna za daljnju kontrolu građana?

Kako će se agenda razvijati u budućnosti? Scenariji su već napisani, promotori „cijepljenja“ čekaju da grupa po grupa građana popusti, a svoj plan provode korak po korak. Oni nas vode u novu budućnost, u „novo normalno“. Također i one koji su se „cijeplili“ želeći da se sve opet vratilo u „normalno“. To se neće dogoditi, jer put u staro „normalno“ nije popuštanje koje vodi u neizvjesno, u „valjda će sve biti dobro“. Treba se prisjetiti kako normalno izgleda i od danas krenuti prema njemu. Ili dozvoliti da nas se na uzici straha, terora i prisile odvede u svijet kakav još do sada nismo poznavali. Podjela na dvije grupe u odnosu na to s koje strane „cijepljenja“ stojimo je prividna. Nju stvaraju Covid potvrde i diskriminacija koju one nameću. Covid potvrde su ključ za kontrolu i podjelu građana te za pritisak na prisilno „cijepljenje“ onih koji koji to nisu namjeravali učiniti.

Zašto je potrebna tolika prisila i ušutkivanje stručnjaka s drugačijim medicinskim stavovima? Zašto je potrebno toliko inzistirati na „cjepivu“ koje se pokazuje neefikasnim? Odgovor je jednostavan. Ovdje nešto nije u redu. Ili, kao što kaže dr. Peter McCullough: „Sigurno se u cjepivu nalazi nešto jako moćno“.