Crna Gora – „Litije“ smirile Đukanovića i pokreće se dijalog sa SPC?

Ranije smo u širem kontekstu o ovom procesu izvještavali tijekom odluke Carigradske patrijaršije i ekumenskog patrijarha Bartolomeja slučaju davanja „Tomosa“ o autokefalnosti Ukrajinskoj Pravoslavnoj Crkvi, koja je sada dobila priznanje Carigrada, ali nijedne druge velike pravoslavne crkve u svijetu, bilo bi nekorektno ne spomenuti trenutna zbivanja u Crnoj Gori.

Naime, tamo su u tijelu takozvane „litije“, masovna okupljanja vjernika Srpske Pravoslavne Crkve, kojoj pripada većina pravoslavnog stanovništva Crne Gore, bili oni Crnogorci ili Srbi, koji su se pobunili protiv novog Zakona o slobodi vjeroispovijesti kojeg je usvojila vladajuća stranka Mila Đukanovića.

Masovna okupljanja vjernika traju nakon što je crnogorski parlament 27. prosinca 2019. usvojio spomenuti zakon. Vrijedi napomenuti da su na nedavni poziv svećenika vjernici prestali nositi nacionalne  stranačke zastave na okupljanjima i nose se isključivo ikone i na čelu svake „litije“ je osoba s posvećenim križem. Time se Milu Đukanoviću izbija argument da su ovo prosvjedi srpske manjine koja živi u Crnoj Gori, što može biti samo jednim dijelom točno, ali ne i kod Crnogoraca koji su jednostavno vjernici i ne priznaju nekanonsku crkvu „mitropolita“ Mihaila, čelnika nepriznate i nekanonske „Crnogorske Pravoslavne Crkve“.

Kako bi pokušali razumjeti o čemu je riječ, a nemamo stručnjake za crkvena pitanja, citirat ćemo mitropolita Mihaila nekanonske Crnogorske PC.

On u prvoj rečenici u izjavi za Al Jazeeru Balkan, koja gorljivo podržava Đukanovića, potvrđuje da je zakon usvojen iz političkih razloga i zbog imovine, a je li ikada postojala ili nije kao autokefalna crkva, to će se vidjeti naknadno.

„Bez Crnogorske pravoslavne crkve sa svojom vjekovnom imovinom Crna Gora nije potpuna država, a Zakon o slobodi vjeroispovijesti je u tom smislu ključna povijesna prekretnica“, kazao je „mitropolit“ CPC Mihailo.

„Sada i narod zna da Crna Gora ne može postojati bez Crnogorske pravoslavne crkve. CPC je stvarala ovu državu. Žele da uzmu u njihovo vlasništvo, ono što smo mi do 1920. pravili nakon oslobođenja od Turske. To je nemoguće. Ako se crkve i manastiri ne bi vratili Crnoj Gori, pa tek onda Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi , onda Crna Gora ne bi postojala kao država“, rekao je „mitropolit“ Mihailo za Al Jazeeru.

On priznaje da trenutni odnosi sa Srpskom pravoslavnom crkvom nisu sjajni. Osim činjenice da nekanonska Crnogorska pravoslavna crkva nema imovine, te da sam živi u nedovršenoj crkvi na periferiji Cetinja, Mihailo kaže da se ove dvije crkve u mnogo čemu razlikuju.

Prema njegovim riječima, goruće pitanje je priznanje autokefalnosti CPC. Tvrdi da je ona po svojoj prirodi i jedinstva države i crkve u prošlosti uvijek bila autokefalna, te „da je kroz povijest uvijek bila priznata i od drugih“. Dodaje i da će CPC uskoro imati puno priznanje Carigradske patrijaršije, ali kaže „kako ga unutarkršćansko negiranje najviše pogađa“.

„Carigradski patrijarh Bartolomej, čiji sam bio svećenik, kazao je da će proučiti povijest Balkana i da ostalim pravoslavnim crkvama treba dati autokefalnost, a to se odnosi na Crnogorsku pravoslavnu crkvu i Makedonsku pravoslavnu crkvu“, naglasio je Mihailo u izjavi za balkanski ured katarske Al Jazeere.

Za nas laike, koji zaista ne znamo je li CPC ikada bila autokefalna ili nije, ovo je potanje posebno važno, jer rasvjetljava cijelu problematiku, a takozvani „mitropolit“ bez crkve tvrdi „kako bi carigradski patrijarh Bartolomej tek trebao proučiti povijest Balkana“ da bi znao ima li osnove za davanje autokefalnosti ili ne za CPC i MPC.

No, ono što bi patrijarh Bartolomej, kojem će za nekoliko dana biti 80 godina, „trebao proučiti“ dobro je poznato i stoji u arhivu Carigradske patrijaršije, koju Osmanlije nisu ni razorile ni zapalile, a dio arhiva je i na Atosu ili Svetoj gori u Grčkoj, gdje su manastiri kanonskih pravoslavnih crkvi i čuvaju se spisi od osnutka manastirske zajednice  963. godine. U tom smislu, Bartolomej dobro zna što mu stoji u arhivima i Carigradska patrijaršija je imala vremena od 1993. da se izjasni o ovom pitanju, obzirom da je te godine vikarni episkop Antonije Abramović „obnovio“ autokefalnost CPC.  Nakon Antonijeve smrti 1996. novi poglavar CPC  1997. godine postaje dotadašnji paroha Carigradske patrijaršije u Rimu Miraša Dedeić, koji je promaknut u episkopa dobio je crkveno ime Mihailo.

Drugi problem je kronološko izvrtanje činjenica, jer takozvane „litije“, srećom mirne i bez većih incidenata, a odnedavno i bez nacionalnih i političkih simbola, počinju nakon izglasavanja zakona, a ne prije.

Ovdje ćemo opet citirati izvore bliske stavovima Đukanovića, odnosno ono što piše takozvani „Međunarodni institut za religijske slobode“ (IIRF), zapadna evangelička organizacija koja „prati stanja vjerskih sloboda u svijetu“.

IIRF piše kako su prosvjedne šetnje počele nakon što je crnogorski parlament 27. prosinca 2019. usvojio Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

„Dok su zastupnici razmatrali prijedlog zakona, policija je blokirala središte Podgorice i zaustavila kolonu prosvjednika na čelu s biskupima i svećenicima SPC, koji su tada održali su liturgiju na otvorenom, kršeći zakon“, piše IIRF.

„Ljudi su izašli na ulice u nekoliko drugih gradova i mjesta kako bi podržali podgorički prosvjed, a neke ceste bile su blokirane. Neki su gradovi vidjeli nemire, a policija je koristila sprej s paprom za rastjerivanje mnoštva i uhapsila desetke prosvjednika. Zakonom je predviđen registar svih vjerskih objekata i nalazišta za koje vlasti kažu da su bila vlasništvo neovisnog Kraljevstva Crne Gore prije nego što je 1918. postala dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca sa sjedištem u Beogradu 1918., kasnije preimenovanu u Kraljevinu Jugoslaviju. Prema zakonu, vjerske zajednice morat će pružiti jasne dokaze o vlasništvu kako bi zadržale svoju imovinu, odredba za koju SPC kaže da je osmišljena kako bi vladi omogućila da joj oduzme imovinu. Vlada negira bilo kakvo oduzimanje crkvene imovine. Nakon usvajanja zakona, SPC i dalje vodi svakodnevne protestne povorke u Podgorici, Baru, Nikšiću, Beranama, Bijelom Polju, Andrijevcima, Herceg Novom, Danilovgradu, Žabljaku i drugim mjestima u zemlji. Nakon pravoslavnog Božića 7. siječnja prosvjedne povorke se održavaju dva puta tjedno, četvrtkom i nedjeljom. SPC navodi kako se na povorkama okupilo oko 50 000 ljudi u zemlji od samo 650 000“, piše „Međunarodni institut za religijske slobode“.

Tko su organizatori?

„U Crnoj Gori, na čelu s mitropolitom Amfilohijem, prosvjede organizira SPC. Nacionalne zastave ili političkih stranka uočljivo izostaju. Oni koji sudjeluju pjevaju crkvene pjesme i pjesmu: „Nećemo vam dati sveta mjesta“. Svaki prosvjed započinje molitvom u mjesnoj crkvi i završava govorom paroha ili episkopa koji je predvodi. Nema pretjerano političkih govora“, priznaje IIRF.

Kakva je uloga oporbenih stranaka?

„Prosrpske opozicijske stranke u Crnoj Gori pozvale su svoje pristaše na sudjelovanje, ali čelnici stranaka kažu da i sami nisu uključeni u organiziranje prosvjeda. Predstavnici Demokratskog fronta, Demokratske Crne Gore, Socijalističke narodne partije, Ujedinjene i pravedne Crne Gore viđeni su na prosvjedima, ali su općenito izbjegavali javne izjave tijekom marševa. Na dan glasanja u parlamentu, zastupnici glavne oporbene Demokratske fronte optužili su predsjednika parlamenta, neki su uzvikivali da su “spremni umrijeti” za Crkvu. Policija je intervenirala, nakon čega je skupština izglasala prijedlog zakona“, nastavlja „Međunarodni institut za religijske slobode“..

Ukupno 22 osobe su privedene zbog incidenta, uključujući 18 zastupnika Demokratskog fronta, od kojih je 15 kasnije pušteno na slobodu.

Tko podupire prosvjede?

„Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i vlada na čelu s njegovom Naprednom strankom izjasnili su se u znak podrške protestima u susjednoj Crnoj Gori, dok je Vučić pozvao na dijalog SPC-a i vlade u Podgorici. O tom pitanju se razgovaralo tijekom sastanka Vučića i crnogorskog kolege Mila Đukanovića na marginama Svjetskog foruma o holokausti u Jeruzalemu 22. siječnja. Patrijarh SPC-a Irinej u Beogradu je pozvao crnogorsku vladu da poništi zakon. Srbi u bosanskom gradu Banja Luci su u znak solidarnosti održali svoju „litiju“, dok su u Beogradu navijači nogometnog kluba Crvena zvijezda marširali na crnogorsku ambasadu i bakljom zapalili crnogorsku zastavu koja je pala sa zgrade. Ruski Noćni vukovi, prokremaljska ruska bajkerska skupina, također su izrazili potporu „litijama“ u Crnoj Gori“, zaključuje IIRF.

Kako se ne bi fokusirali na Crnu Goru, što je samo dio većeg procesa u tijeku, čitateljima savjetujemo da se informiraju što točno znače previranja u pravoslavnom svijetu u analizi o pravoslavnom raskolu istočnih Slavena i kako cijeli proces opće nema veze s religijom, već s geopolitikom.

Što se tiče potvrde ili negiranja autokefalnosti CPC, baš kao i „mitropolit“ Mihailo, pričekat ćemo da se izjasni carigradski patrijarh Bartolomej, ako ne on, onda njegov nasljednik.

Al Jazeera / Video / IIRF

ANALIZA: Pravoslavni raskol istočnih Slavena nema veze s religijom već geopolitikom