Crvene zastave osvete: Iran je spreman na „novu Karbalu“ i neće se povući

Iako smo u prošlom članku opisali moguće simetrične i asimetrične odgovore Irana na čin državnog terorizma i atentat Sjedinjenih Država na zapovjednika Quds snaga Iranske revolucionarne garde, generala Qassema Sulejmanija, koji je u petak rano ujutro ubijen u zračnom udaru u društvu zapovjednika iračke šiitske Hashd Al-Shaabi armije, Abu Mahdija Al-Muhandisa, kako vrijeme odmiče, a situacija eskalira, probajmo razumjeti mogući razvoj događaja sljedećih nekoliko sati i dana.

Iran i šiitski muslimani su spremni za „novu Karbalu“

Prije toga podsjetimo da je dovoljno je vidjeti kolone desetina i stotina tisuća ljudi koju su jučer i danas u Iraku i Iranu pratili lijes s posmrtnim ostacima dvojice najviših zapovjednika u borbi protiv Islamske države, islamskog fundamentalizma i jačanju iranskog utjecaja u regiji. U trenutku pisanja ovog članka su se milijuni Iranaca slili na ulice grada Ahvaza i pjevaju svete pjesme koje pozivaju na otpor i podsjećaju na povijesnu bitku kod Karbale u kojoj je ubijen Imam Hussein.

VIDEO: Pogrebna povorka jutros u Ahvazu

Podsjetimo, šiiti štuju povijesnu baštinu Bitke kod Karbale u kojoj se Imam Hussein sa samo 75 ljudi, uz koje su bile njihove žene i djeca, 10. listopada 680. suprotstavio vojsci omejidskog “kalifa” Jezida I, koga je Hussein odbio priznati kao vladara islamskog ummeta.

Na jednoj strani je bila malobrojna grupa pristaša i sljedbenika unuka poslanika Muhameda, Imama Husseina ibn Alija, a na drugoj velika vojska Jezida I, koji je imao najmanje 5000, a prema nekim izvorima 30 000 vojnika, možda čak i više. U očito neravnopravnoj borbi su Hussein i sve njegovi pristaše, uključujući šestomjesečnog sina, ubijeni, a žene i djeca su odvedeni u zarobljeništvo.

Poginuli u Bitci od Karbale se među šiitskim muslimana i danas smatraju mučenicima, ali i uzor u borbi protiv tiranije i nepravde, čak i kada su neprijateljske snage višestruko superiornije u vojnom smislu. Ideološki, Bitka kod Karbale je i danas putokaz koji je pravi put iskrene vjere i uvjerenosti u uspjeh svoje misije, na koji svaki musliman treba stupiti i s koje nipošto ne smije skrenuti, prije svega u cilju obrane vlastitog vjerovanja, ali i islama u cjelini.

Bitka kod Karbale je za šiitske borce uzor i nadahnuće da se za slobodu i protiv tiranije treba boriti, čak i ako su šanse za pobjedu ravne nuli, što u Washingtonu, odakle se iz sata u sat upućuju prijetnje Iranu, nikako ne mogu razumjeti. Zapravo, likvidacijom dvojice zapovjednika koji u iranskom i iračkom narodu uživaju ogroman ugled, Trump i njegova uprava su uspjeli mobilizirati cijeli iranski narod i iračke šiite, koji su spremni zajedno ući u bitku protiv omraženog neprijatelja.

Trump je proteklih dana čak spominjao i sankcije, nedaće i ekonomsku krizu koju trpe Iranci, ali i Iračani. No od petka teme koje su bile prioritet ljudi u Iraku i djelimice u Iranu, nestale su s dnevnog reda. Nitko više ne govori korupciji, lošim uslugama, nesposobnoj vladi i političarima i jedina riječ koja se može čuti protekla dva dana je „osveta“.

U tom kontekstu vrijedi spomenuti jučerašnji čin podizanja krvavo crvene zastave koja simbolizira poziv za osvetu mrtvima, a koju su pripadnici iranske revolucionarne garde u izravnom televizijskom prijenosu podigli na džamiji Jamkaran u iranskom svetom gradu Qom. Rijedak prizor dolazi dok ljudi oplakuju Qassema Sulejmanija i druge vojne zapovjednike koje su ubile SAD.

Ceremoniju dizanja zastave je u subotu emitirala iranska državna televizija. Krvavo crvena zastava, kao i slika poginulog zapovjednika elitnih Quds snaga prvo je donesena na krov jedne od najvećih i najvažnijih džamija za šiitske muslimane.

Zastava koja se koristi u ceremoniji naziva se “Ya la-Tharat al-Husayn”, koja potječe iz kraja 7. stoljeća. Prvo je podignuta nakon bitke kod Karbale pri pozivu da se osveti za smrt Imama Husseina ibn Alija, što je, kao što smo opisali, jedan od ključnih događaja na kojem se temelji životni put svih šiitskih muslimana.

Poznavatelji islama kažu da na džamiji Jamkaran, glavnom svetom mjestu još od ranog srednjeg vijeka, do danas nikada nije bila postavljala crvena zastava. Je lo ovo poziv na osvetu svim šiitima, gdje god se nalazili? Ako jest, obzirom na važnost Bitke kod Karbale, SAD se suočavaju s protivnikom koji je spreman umrijeti za pravednu stvar i obrani slobode, a takve se bitke u povijesti nikada nisu dobile.

Crvene zastave osvete su uočene su i za vrijeme drugih događanja diljem zemlje u čast ubijenog generala. Tisuće ljudi okupilo se u Teheranu u subotu, uzvikujući slogane i noseći slike Sulejmanija. Neki su viđeni kako pale izraelske i američke zastave, kako u Iraku, tako i Iranu.
VIDEO: Podizanje zastave osvete po prvi put u povijesti velike džamije Jamkaran u iranskom svetom gradu Qom

Elijah Magnier: „Muhandis je ubijen greškom i SAD su stvorile kaos“

Odličan poznavatelj prilika na Bliskom istoku Elijah J. Magnier piše kako SAD nisu planirale ubiti zamjenika zapovjednika iračke brigade Hashd al-Shaabi Abu Mahdija Al-Muhandisa kada su u bagdadskoj zračnoj luci napale iranskog generala Qassema Soleimanija.

Obično bi ga, kad je Sulejmani dolazio u Bagdad, dočekao prvo zapovjednik sigurnosti šiitske armije Abu Zeinab Al-Lami, zamjenik Al-Muhandisa. Ovaj put Al-Lami nije bio u Iraku i zamijenio ga je Al-Muhandis. Plan SAD-a bio je atentat na iranskog generala na iračkom tlu, a ne ubijanje visokog iračkog časnika.

Likvidacijom Al-Muhandisa, SAD su prekršile svoju ugovornu obvezu poštivanja iračkog suvereniteta i ograničavanja svojih aktivnost na obuku i pružanje obavještajnih podataka za borbu protiv “Islamske države”. Također su prekršile svoju obvezu suzdržati se od letova i provođenja udara u zemlji bez dozvole iračkih vlasti.

Dvostruko ubojstvo je sramotilo i SAD i Iračane. Sramota za SAD je vidljiva iz službene izjave Pompea, Espera i njihovih suradnika, koji nisu ni spomenuli ubojstvo Abu Mahdija Al-Muhandisa. Na iračkoj strani, premijer Adel Abdel Mahdi je sazvao hitan sastanak iračkog parlamenta kako bi se raspravljalo o povlačenju američkih snaga iz Iraka.

„Teško da će biti postignut konsenzus za traženje odlaska američkih trupa“, tvrdi Magnier, ali su jutros rano vođe dvije najjače frakcije, Moqtada Al-Sadr i Hadi Al-Amiri, još jednom uputili poziv svim političkim strankama da podrže njihovu inicijativu.

Ali ako irački parlament donese takvu rezoluciju, to će biti ogroman udarac za SAD. Antiamerička ogorčenost nije univerzalna među iračkim političarima i irački čelnici su podijeljeni oko pitanja američke nazočnosti. To je jedan od glavnih razloga zašto su SAD s takvom lakoćom provele atentata na Sulejmanija na iračkom tlu.

Ali SAD su promijenile pravila angažmana. Washington je odlučio ubiti Sulejmanija dok je bio u Siriji, gdje se vratio s kratkog putovanja u Libanon, prije ukrcavanja na komercijalni let iz zračne luke Damask do Bagdada. Američka ubojita mašinerija je čekala da sleti u Bagdad i nadgledala je njegova kretanja kad su ga pokupili pri silasku iz zrakoplova. Američki zrakoplovi su pogodili dva automobila, koji su vozili Sulejmanija i zaštitni tim Al-Muhandisa kada su još bili u zračnoj luci i usporavali na prvoj kontrolnoj točki.

Iransko vodstvo danas sahranjuje generala i čeka, nadajući se da će irački parlament tražiti od američkih snaga da napuste Irak. Do ove odluke može doći ako Moqtada Al-Sadr svoja 53 zastupnika ujedini s onima iz koalicije Al-Bina, što je dovoljno da dobije većinu od 165 zastupnika. Kurdski zastupnici, većinom suniti, te šiiti Ammar Al-Hakim i Haidar Al-Abadi neće glasovati za povlačenje američke vojske.

Ali bez obzira na ishod glasovanja, američke snage više neće biti sigurne u Iraku, čak ni unutar vojnih baza u kojima su raspoređeni. Potencijalna opasnost za američke vojnike i civilno osoblje će se skrivati iza svakog ugla, što će ograničiti slobodno kretanje američkih vojnika.

Iran bi bio presretan kada bi iračke skupine odlučile napasti američke snage i pokrenuti „lov na svakog vojnika“, gdje god se nalazio. Ovo bi ponovno pokrenulo uspomene na prve sukobe Sadrove „Armije Mahdi“ i američkih snaga u Najafu u periodu 2004. i 2005. godine, a šiitski klerik je rekao da će oživjeti svoju armiju, ako parlament ne usvoji rezoluciju o odlasku okupatora iz zemlje.

Vođa iranske revolucije Sayed Ali Hamnei je rekao iranskom Vijeću za nacionalnu sigurnost na svom prvom sastanku nakon ubojstva Sulejmanija da je „važno dati snažan, ozbiljan i jasan odgovor“. To znači da Sayed Hamnei ovaj put želi da svijet zna da je Iran, a ne njegovi saveznici, taj koji vrši odmazdu protiv američkih snaga, iako je praksu izravnog sukoba Iran izbjegavao u prošlosti.

Dobro upućeni izvori rekli su: “Iranski su izbori različiti, ciljevi ne nedostaju, u regiji i inozemstvu”.
“Iran može potopiti američki brod s preko 100 ljudi ili ubiti visokog američkog časnika na razini Sulejmanija. U oba slučaja situacija će eskalirati i Iran bi trebao biti spreman za to”, rekao je izvor.

Ipak, sve naznake upućuju na „irački scenarij“. SAD su naporno radile na izbacivanju Irana iz Iraka. Iran sada radi na izbacivanju američkih snaga iz Iraka na temelju američkog ponašanja.

„Magija se okrenula protiv mađioničara. Međutim, postizanje tog cilja neće proći bez komplikacija. Čak i ako irački parlament odluči protjerati američke snage, one se uvijek mogu povući u irački Kurdistan i smjestiti svoje trupe na udaljenosti od Bagdada, pružajući podršku kurdskoj neovisnosti“, logično zaključuje Magnier.

Ono što je sigurno je da će iranskim saveznicima u Iraku iz Teherana biti ponuđena neograničena podrška u borbi protiv američkih snaga, gdje god se nalazili.

Prvi iranski cilj je poslati američke vojnike u crnim plastičnim vrećama kući, posebno prije američkih izbora.

Inicijativa je u rukama Irana. Washington je poslao pisma preko švicarske ambasade u Teheranu u kojima se navodi da ga “ne zanima rat ili eskalacija”. Iran je odgovorio da su “svi pregovori s ovom administracijom završeni i da će atentat na Sulejmanija biti kažnjen“.
No, poznato je i da je Iran pragmatičan i vjerojatno će naći način da ovu krizu ne dovede kući, a osveta će se provesti bez potrebe da se ide u rat. Trump gura Iran iz njegove zone komfora, obvezujući Teheran da reagira na atentat. Iran se prošle godine suzdržao od rušenja američkog špijunskog zrakoplova u kojem je bilo 38 časnika. Malo je vjerojatno da će takvu toleranciju pokazati u budućnosti.

Iran smatra da su mu SAD objavile rat”. Očekuje se da će za nekoliko dana Iran najaviti još jedno povlačenje iz “nuklearnog sporazuma” kojeg je 2018. raskinuo predsjednik Trump.

Iran vjerojatno neće žuriti s osvetom i vjerojatnije će SAD prisiliti da strepi čekajući mogući napad na mnogim frontovima, što će iscrpljivati financije i sigurnosne mjere zaštite Pentagona za njegove snage, zapovjednika i važne osobe u regiji.

Uzvratna akcija Irana bit će precizna, ali će se nastojati izbjeći uvlačenje Irana i Bliskog istoka u opći rat. Kada do njega dođe, odgovor Irana će u Washingtonu minimalizirati i vjerojatno neće potaknuti američki brzi odgovor.

Ipak, sve ovo su predviđanja na temelju informacija s kojima sada raspolažemo i događaja iz protekla tri dana. No, Iran je pokazao da je, ako bude trebalo, spreman i na „novu Karbalu“ i da se neće povući.