U posljednjih nešto više od mjesec dana, jedan dio javnosti je zabrinut zbog mogućnosti da je osnivač WikiLeaksa Julian Assange mrtav. Postoji nekoliko dokaza koji idu u prilog tvrdnjama da Assange više nije među živima.
Podsjetimo, Julian Assange je zatražio politički azil od ambasade Ekvadora u Londonu još 2012. godine i od tada živi u prostorijama iste. On je zatražio azil da bi izbjegao izručenje Švedskoj koja ga tereti za seksualno nasilje nad dvjema ženama, tvrdeći da bi njegova ekstradicija toj zemlji bila prevara, jer bi onda bio izručen SAD-u, gdje je takođe tražen zbog otkrivanja najpovjerljivijih tajni državnih službi i navodne špijunaže.
Sumnje u nestanak i smrt jednog od najvećih zagovornika otkrivanja povjerljivih dokumenata svjetskih vlada pojavile su se kada je Assangeu onemogućen pristup internetu prije nešto više od mjesec dana, tačnije 16. oktobra, a navodno zbog miješanja WikiLeaksa u izborni proces u Americi. Tada je prekinut i snimak dešavanja uživo unutar ambasade koji je omogućavao pristalicama Assangea da se uvjere da je on živ i zdrav.
Sljedećeg dana je došlo do objavljivanja ogromnog broja podataka na WikiLeaksu, a koji sadrže najpovjerljivije informacije u vezi sa američkom vojskom, Kremljom, Izraelom, kraljevskim porodicama, tajnim društvima, multinacionalnim kompanijama itd. WikiLeaks je ranije najavio da postoji tzv. „prekidač mrtvaca“, što je sredstvo koje je služilo za obeshrabrivanje pokušaja ubistva Assangea. To je veliki broj strogo povjerljivih dokumenata i informacija koji bi, u slučaju da Assange bude zadržan ili ubijen, bio objavljen na zvaničnoj stranici WikiLeaksa. Spomenuta objava od 17. oktobra je zabrinula javnost, jer nije najavljena na zvaničnom Twitter nalogu WikiLeaksa, kako je ranije bilo uobičajeno. To je povećalo sumnju da se radi o automatskom objavljivanju podataka.
Još jedan od mogućih dokaza da je Assange smaknut je i to što se, za razliku od ranije prakse, više ne pojavljuje na prozoru ambasade Ekvadora. Čak je i njegovo saslušanje od strane švedskih tužilaca koje je bilo zakazano za 17. oktobar, odloženo za mjesec dana, kako bi navodno njegov advokat mogao da prisustvuje saslušanju. Njegov advokat Jennifer Robinson je 15. novembra izjavila da nije bila u istoj sobi sa Assangeom prilikom saslušanja.
Neki aktivisti smatraju da je do njegove smrti ili smaknuća došlo nakon što je WikiLeaks objavio dokumenta koja su dovela tadašnju kandidatkinju Demokratske stranke za predsjednika SAD-a Hillary Clinton u navodnu vezu sa organizovanom pedofilijom i krijumčarenjem djece. Sumnja postoji da je Centralna obavještajna agencija SAD-a (CIA) preuzela kontrolu nad WikiLeaksom.
WikiLeaks je 24. novembra zahtijevao od javnosti da prestane tražiti „dokaz o životu“ Juliana Assangea u jednom tweetu:
„Molimo vas da prestanete da nam tražite „dokaz o životu“. Mi ne kontrolišemo Assangeovo fizičko okruženje ili internet konekciju.“
Oni su uputili javnost na Rafaela Correau, predsjednika Ekvadora, kako bi on dostavio odgovore o stanju Juliana Assangea.
Posljednji put je Assange viđen na način na koji se može potvrditi da je to zaista on 3. oktobra ove godine. Javnost je čak organizovala i ankete u kojima je od WikiLeaksa traženo da dostavi video zapis na kojem bi bio Assange, a kako bi se uvjerila u njegovo dobro stanje. Među prijedlozima se našlo i eventualno pojavljivanje na prozoru ambasade, ali se ništa od toga nije dogodilo.
Koincidencija posjete američkog državnog sekretara Johna Kerryja Londonu i onemogućavanja pristupa internetu za Juliana Assangea te pojačano prisustvo policijskih snaga u neposrednoj blizini ambasade Ekvadora takođe idu u prilog tvrdnjama da se nešto dogodilo Assangeu. Istog dana je primjećeno da je američki vojni avion poznat pod nadimkom „Guantanamo Bay Express“ poletio iz baze u blizini Londona i sletio u zloglasni istražni centar CIA-e u vazdušnoj bazi Smithfield u blizini Charlottea, savezna američka država Sjeverna Karolina.
Iz ambasade Ekvadora nije izdato nikakvo zvanično saopštenje o stanju osnivača WikiLeaksa. Njegovi navodni istupi u javnosti, poput onog na konferenciji u Buenos Airesu, gdje se javio putem telefona ili intervju sa Johnom Pilgerom, nažalost, ne mogu biti potvrđeni kao autentični. Sumnje i dalje rastu, a dalji rasplet događaja će nas, nadamo se, dovesti do prave istine o ovom slučaju.