Dan poslije velike buke turskog „sultana“

Jučer, dan nakon gubitaka turske vojske u Siriji, društvene mreže, kao i komentari na ovom portalu, eksplodirali su od raznih tumačenja onoga što se događa u Idlibu.

Međutim, dan poslije i nakon pomnijeg proučavanja objavljenih materijala u informacijskom ratu može se zaključiti nekoliko stvari. Turska je de facto ujedinjenjem svojih oružanih snaga s islamističkim terorističkim skupinama napravila loš korak, dok Rusija i dalje opetovano ponavlja tri jednostavne stvari koje turski predsjednik Erdogan nikako da shvati. Teritorijalni integritet Sirije je nešto o čemu se neće raspravljati. Drugo, svi budući dogovori se mogu temeljiti samo na sporazumima iz Sočija i na kraju, vlada Sirijske Arapske Republike ima puno pravo voditi vojne operacije na svom suverenom teritoriju u kojima u skladu s više rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i međunarodnih multilateralnih i bilateralnih ugovora radi na „eliminaciji“ priznatih terorističkih skupina. Ovo je politika koju Moskva vodi od prvog dana i do danas se nije promijenila, zbog čega je u Kremlju nemoguće očekivati bilo kakav obrat.

Dan poslije velike buke turskog „sultana“

U međuvremenu u Ankari vlada pravi kaos. Gubici u četvrtak su bili toliko veliki da su davane izjave koje će u pregovorima neki turski dužnosnici teško moći obrazložiti. Na primjer, turski ministar obrane Hulusi Akar je rekao „da će turske oružane snage nastaviti napadati rusko-sirijske trupe sve dok ih u potpunosti ne unište, u ime Allaha svemogućeg i samilosnog“,  te  dodao da Putin “šalje Ruse na mašakre”.

Sjedinjene Države planiraju prenijeti informacije i rasporediti snage potpore kao dio hitne pomoći Turske. To je izjavio jedan od čelnika američke administracije.

Grčka je zauzvrat uložila veto na deklaraciju NATO pakta kojom savez podupire agresiju Turske na Idlib.

U večernjim satima oboren je helikopter turskih specijalnih snaga. Erdogan trpi strašne gubitke i onda ih pokušava uljepšati videom s napadima na sirijske snage, pa čak i Kurde snimljene u listopadu 2019. godine. Dakle, “sultanu” ne ide onako kako je zamislio, pogotovo nakon spoznaje da su u montaži informativnih emisija turske države agencije dobile zadaću da naprave kompilaciju napada na sirijsku vojsku u kojima je ubijeno stotine, čak više od tisuću sirijskih vojnika i uništeno je vojne opreme u vrijedne stotine milijuna, ako ne i milijarde dolara. Obične turske gluposti, ali gluposti koje je na kanalima na svim jezicima objavila turska agencija Anadolu, kasnije i njihova „Muslimanska braća“ iz Dohe, na što su „neoosmanski sljedbenici“ od Xinjianga do Libije i Maroka i od Katara do Balkana i europskih zemalja počeli skakati od sreće, uvjereni kako zaista dolazi „uskrsnuće Osmanskog carstva“, toliko najavljivanog i željno očekivanog još od prvog izdanja geopolitičkog priručnika „Strateška dubina“ tandema Erdogan-Davutoglu.

Dr. Mesut Hakkı Caşın, Erdoganov savjetnik, obećao je da će Rusija, u kojoj živi 25 milijuna muslimana, biti podijeljena iznutra.

“S Rusima smo ratovali 16 puta u prošlosti i ponovit ćemo to. Naša osveta bit će prilično grozna”, rekao je Caşın.

Njegova je izjava glasno odjeknula u Rusiji, ali ne u službenim krugovima, već među ruskim stanovništvom.

Kako bi pokazali svoju vojnu moć, Turci su oborili društvene mreže kako se ne bi vidio transport mrtvih vojnika iz Idliba, ni njihove fotografije koje su obitelji i prijatelji počeli objavljivati na društvenim mrežama, a zauzvrat su turskom narodu, ili barem onom dijelu željnom sirijske i ruske krvi, ponudili video borbi koje su se događale na raznim mjestima i u raznim razdobljima.

„Pancir“ se iz Libije „teleportirao“ u Siriju

Pođimo od uništenog sustava „Pancir“, a ako je ubačen jedan kadar akcije koji se dogodio negdje drugdje, legitimno se zapitati što je istina od ostalog. Dio od nekoliko prikazanih napada vjerojatno jeste, ali general Hulusi Akar se hvalio s 200 pogođenih ciljeva, a onda imamo „informaciju“ koju su blogeri u nekoliko sati demaskirali kao „lažnu vijest“.

VIDEO: Prikaz uništavanja sustava Pancir u Siriji

Izvorni zapis nije iz  Sirije, već Libiju. Navodno se radi o “Panciru” koji je pripisan, kako pišu,  bazi u kojoj je smještena ruska skupina “Wagner”. O tome piše kanal koji je objavio videozapis i dodaje kako je „Pancir S-1“ sustav protuzračne obrane uništen od strane turskih oružanih snaga u Libiji i nalazi se u arsenalu 12 zemalja, a košta 75 milijuna dolara. Ovaj koji je uništen, pripadao je skupini „Wagner“ u Libiji.

Sam kanal Clash Report, čija je snimka uzeta s Twittera, navodi da se akcija dogodila u Libiji, stoga ostaje nejasno u kojoj se fazi Libija pretvorila u Siriju.

Što se ovih sustava tiče, Rusija ih nije dala, ni prodala generalu Hataru, ali jeste Ujedinjenim Arapskim Emiratima i razlikuju se o drugih po tome što imaju šasije MAN. Kasnije su viđeni u zapadnoj Libiji, jer su UAE ovim sustavima opremili Haftarove snage i uspješno su korišteni su protiv zrakoplova vlade iz Tripolija, te turskih, američkih i talijanskih napadačkih dronova, od kojih je oboreno 3 do 4 komada. Navodno je jedan turski dron uspio pogoditi Pancir na videu,  ali nitko nije dokazao da tamo ima ruskih „plaćenika“ ili savjetnika i sustav bi mogao biti libijski ili na „posudbi“ od strane UAE.  Sve ovo još uvijek treba razjasniti.

Nije teško pogoditi zašto se video pojavio. Istovremeno s gubicima u Siriji, turske snage u Libiji su imale 7 do 10 poginulih vojnika. Prema izjavi zapovjedništva LNA, tijekom napada na aerodrom Mitig ubijeno 15 neprijateljskih boraca, uništeno je spremište streljiva, a navodi se da je uništen sustav protuzračne obrane MIM-23 Hawk.

Stoga je hitno trebalo dokazati da i turski dronovi iz Tripolija i Misrate mogu nešto učiniti.

Na drugoj strani, Turci službeno u Idlibu imaju 1200 i 2300 vojnika. Osim toga, turski mediji pišu o smrti majora turskih komandosa u bitci kod Saraqiba. Ali sada će biti mnogo nejasnoća, jer će Turci pasti u iskušenje da umanje svoje gubitke prethodnih dana, od nekoliko desetaka ljudi istovremeno, tako da žrtve ne izgledaju strašne u očima turskog javnog mnijenja. Zato su jučer i oborili društvene mreže.

I na kraju ove libijsko-sirijske kompilacije, nakon što se pojavio video s uništenjem „Pancira“, LNA je navela da su četiri turska drona oborena iste večeri. Osvetit će se i osveta će biti zastrašujuća, rekli su, ali i sve što objavljuje Libijska nacionalna armija, bez dokaza i fotografija „trofeja“ na njihovom Twitteru, treba uzeti s rezervom. Za ova četiri oborena drona je LNA na Twitteru objavila fotografije dva i to se može potvrditi kao gubitak turske ekspedicijske skupine u Libiji.

Još nije jasno jesu li oboreni turski dronovi proizvedeni u poduzeću Erdoganovog zeta Selçuka Bayraktara, proizvođača dronova „Bayraktar TB2“ s očekivanim životnim vijekom od 10 minuta nakon polijetanja?

Tursko-ruski rat?

Treba naglasiti da ruski mediji, ali u većoj mjeri internetski portali, vijesti više ne prenose u rubrici „rat u Siriji“, već „rat s Turskom u Siriji“, što je značajan pomak u narativu ruskog javnog mnijenja.

Podsjeća se da su predsjednici Rusije i Turske telefonom razgovarali o potrebi uvođenja dodatnih mjera za normalizaciju stanja na sjeverozapadu Sirije, što je jutros ponovio i Sergej Lavrov.

Ali nitko ne dvoji da je u smislu kršenja međunarodnog prava, Ankara čak nadmašila čak i Washington.

Poznati turski političar rekao je da Turska istovremeno provodi vojne operacije u Siriji i Libiji. Bivši turski ministar vanjskih poslova Yasar Yakis objasnio je kako se položaj Turske od početka sirijskog rata promijenio.

“U početku se Turska nije namjeravala boriti u Siriji protiv sirijskih vojnika, ali je postala previše aktivna u Idlibu, gdje je branila naoružane selafijske džihadističke grupe. Međutim, Turska ih danas nema namjeru napustiti i nastavlja ih braniti”, napominje političar, koji napominje da se to radi s ciljem da dopusti Turskoj da utječe na situaciju u Siriji i stekne jače pozicije u pregovorima o procesu „demokratizacije Sirije“, napominjući da krajnji cilj Turske i dalje “ostavka Bashara Al-Assada“.

„Ne znamo točno koja je strategija prevladavanje krize u Siriji, ali u ovom trenutku govorimo o stvaranju zone koju će Turska kontrolirati duž tursko-sirijske granice i omogućiti izbjeglicama da se tamo nastane. Turska vlada će izgraditi stanove na pojasu širine 30 do 40 kilometara duž tursko-sirijske granice”, uvjeren je Yasar Yakis.

Međutim, prema Yakisu, razina podrške Erdoganu u njegovoj zemlji zbog njegovih postupaka u Siriji stvara problem.

“Podrška politici u Siriji dugo je ispod 50% u Turskoj. Mislim da samo oko 30% turske javnosti to podržava”, rekao je Yasar Yakis, koji podsjeća da je to barem dvostruko manje od razine podrške Erdoganu unutar Turske.

“Turska je možda htjela ubiti dvije muhe jednim udarcem. Prvo, pronaći mjesto za militante koji su blokirani u Idlibu, a drugo, koristite ove militante u Libiji u interesu Turske”, podsjetio je.

Međutim, Ankara uopće ne vodi računa o tome da je „pojas dubine 30  do 40 kilometara južno od tursko-sirijske granice“ teritorij u kojem većinom žive Kurdi i da se oni neće povući u pustinju. Stoga jednu analizu vrijedi posvetiti odnosima Damaska i Kurda, koji su proteklih tjedana vodili intenzivne pregovore u ruskoj bazi u Latakiji. Čini se da konačno sporazum još nije postignut, ali ako bude trebalo djelovati zajedno protiv Turaka, Kurdi će biti presretni da mogu biti dio takve kampanje, što je problem koji bi Ankari mogao stvoriti veće glavobolje od ovih u Idlibu.

Izjave Moskve

Predstavnik Rusije pri Ujedinjenim narodima Vasilij Nebenzija rekao je u petak da sirijska vojska ima pravo ukloniti teroriste koji okupiraju njezin teritorij.

“Kao odgovor na stalna kršenja primirja u regiji Idlib, sirijska vojska, naravno, ima pravo na reagiranje i suzbijanje terorista”, rekao je ruski diplomata.

Uz to, Nebenzija je rekao da sirijskoj vojsci ne može biti zabranjeno da provodi rezolucije Vijeća sigurnosti o suzbijanju terorizma u svim njegovim oblicima i manifestacijama i podsjetio je da Damask ima suverenitet nad teritorijem Idliba, kao što se navodi u sporazumu koji su čelnici Rusije, Vladimir Putin i Turske, Recep Tayyip Erdogan potpisali je u listopadu prošle godine u Sočiju.

U međuvremenu situacija eskalira. Brodovi ruske Crnomorske flote su prošli Bospor i ušli u Sredozemno more. Fotografije brodova na Twitteru je objavio Reutersov fotograf Yoruk Isik, a vide se fregate „Admiral Makarov“ i „Admiral Grigorovič“ naoružani krstarećim projektilima “Kalibar“.

Sergej Lavrov je nekoliko puta na konferencijama za novinare najavio pravo Sirijaca da se bore protiv terorista u Idlibu, usprkos stalnim kršenjima primirja u tom području.

„U svakom smislu ova avantura ima tužne posljedice za Turke. Ankara je podcijenila borbenu spremnost sirijske vojske”, rekao je Aleksandar Perendžijev, član stručnog vijeća “Ruskih časnika”, docent politologije i sociologije na Ruskoj akademiji znanosti.

„Turska, koja sada djeluje kao okupator, izvršila je invaziju na samu Siriju i sada joj se to razbilo o glavu i glasno optužuje sve oko sebe. Sirijska vojska danas je vjerojatno najmoćnija vojska na svijetu. Ali poanta ovdje nije u oružju, već u činjenici da su se ti ljudi borili devet godina i stekli su veliko iskustvo. Turci su mislili da imaju posla sa slabom vojskom, koja se jedva branila od islamističkih bandi, iako sada ovo nije ista vojska. Mislim da je sirijska vojska počela ispunjavati zadatak koji je trebao biti davno postavljen”, primijetio je Perendžijev.

„U Idlibu su Turci digli oružje i protiv Rusije, a u Ankari daju vrlo arogantne izjave. Nema nikakve sumnje da se Rusija neće boriti s Turskom, ali Turci i dalje pokušavaju zauzeti tuđe teritorije, a u svojoj su zemlji uveli ratne zakone, iako ih nitko nije napao. Ovo je glupost. Nitko ih neće napasti i Turska će se morati pomiriti s činjenicom da ih tamo nitko ne treba i sva suradnja s Turskom u Siriji može završiti“, rezimirao je Aleksandar Perendžijev, komentirajući izjavu savjetnika turskog predsjednika Erdogana, Mesuta Hakkija Caşına., koji je obećao „da će uništiti Rusiju, jer tamo živi 25 milijuna muslimana i oni će je podijeliti iznutra”.

Što misle ruski muslimani treba pitati Čečene i njihovog vođu Ramzana Kadirova  i predstavnike Tatarstana i Dagestana, sigurno ne dr. Mesuta Hakkıja Caşına.

Ipak, sudeći po činjenici da su se delegacije Turske i Rusije ponovno sastale u Ankari i još jednom su pokušale riješiti krizu u Idlibu, ovo je dobar signal. Ali još bolji je signal da su Putin i Erdogan razgovarali. Ako uzmemo u obzir da se poziv dogodio na inicijativu Ankare, možemo pretpostaviti da je Turska spremna ponuditi neku vrstu kompromisa ili prihvatiti kompromisni prijedlog Moskve, a on je jasan mora sadržavati gore navedene tri točke koje Moskva ponavlja od prvih kontakata s Turskom do danas.

Pitanje koje zanima mnoge je hoće li doći do rata između Turske i Rusije?

Odgovor je ukratko: ne. Jer uz sve emocije, rat ne treba ni Turskoj ni Rusiji. Dvije zemlje imaju ozbiljne gospodarske veze i skupe dugoročne projekte, od plinovoda Turski tok, do izgradnje nuklearne elektrane Akkuyu i kupnje sustava protuzračne obrane S-400, izvoz proizvoda iz Turske, velike ugovore turskih građevinskih tvrtki u Rusiji i višemilijunski protok turista iz Rusije, ali su sve ovo stvari zbog kojih Turska treba Rusiju, a ne obratno. I jednoj od prošlih analiza smo izračunali da bi , ako prekine sve veze s Turskom, ruska trgovina imala 10 milijardi dolara manji suficit od trenutnog. Ruska ekonomija to može podnijeti. Može li Turska, koja prijeti šesnaestim tursko-ruskim ratom?