Nakon što su SAD u kolovozu 1945., bacile nuklearne bombe na Hirošimu i Nagasaki, SSSR je morao razviti vlastitu atomsku bombu za održavanje pariteta. Deklasificirani dokumenti opisuju kako je složeni zadatak ostvaren samo četiri godine kasnije.
Prva sovjetska atomska bomba, RDS-1 ili Pervaya Molniya (prva munja), uspješno je testirana 29. kolovoza 1949. godine na poligonu u gradu Semipalatinsk u Sovjetskoj Republici Kazahstan. Dosjei, koje je objavila ruska nuklearna agencija Rosatom, sadržavali su fotografije prijetećeg oružja dok je njegova konstrukcija još uvijek bila u toku.
Ambiciozni projekt postao je prava utrka s vremenom za sovjetske nuklearne znanstvenike koji nisu samo morali ispunjavati strogi rok vlade Josepha Staljina, već su posao obavljali u uvjetima apsolutne tajnosti.
Čak je i državni nalog za razvijanje prve sovjetske atomske bombe iz lipnja 1946., koji je bio među dokumentima koje je objavila ruska nuklearna agencija Rosatom, bio šifriran.
Dokument od tri stranice uputio je direktora Građevinskog ureda br. 11 (CB-11), Pavl Zernov, da stvori “mlazni motor C (RDS)” u dvije verzije “s upotrebom teškog goriva (C-1) i laganog goriva (C-2) ”pod nadzorom Laboratorija br. 2 Sovjetske akademije znanosti.
Za neupućene može se činiti da papir uopće nije imao nikakve veze s nuklearnim oružjem, ali “mlazni motor C” zapravo se odnosio na nuklearnu bombu s teškim gorivom (C-1) i lakim gorivom (C-2) koji predstavljaju – plutonij i uranij.
Znanstvenici, koji su svaki mjesec trebali izvještavati vladu o napretku bombe, u dokumentu su spomenuti samo inicijalima. Ta su slova dodavana rukom.
Ostatak od 45 deklasificiranih dosjea rasvijetlio je različite faze vojnog nuklearnog programa, koji bi trebali postati pravo blago za istraživače, koji proučavaju sovjetsko razdoblje ili povijest atomske industrije.
Među tim radovima su i sheme o tome kako su zrakoplovi s mjernom, foto i video opremom trebali biti pozicionirani u zraku kako bi prikupili maksimalne podatke o testu RDS-1 1946. godine.
Ne… Dobili su neka tehnicka rijesenja i time skratili razvoj, manje ili vise imali bi bombu za godinu ili dvije kasnije.
Amerikanci su poceli sa projektom Manhattan 1942.Ulozili su gotovo 2. milijarde dolara a na projektu je radilo 150 000 ljudi.Citavi projekt vodio je fizicar Oppenheimer.
Klaus Fuchs jedan od fizicara koji je radio na projektu Manhattan u Los Alamosu 1944. je najvaznije detalje konstrukcije atomske bombe predao Sovjetskom spijunu Theodore Alvinu koji ih je dalje prosljedio Sovjetskim fizicarima.
Na konferenciji u Jalti na Krimu 1945. u pauzi pregovora oko toga kako ce izgledati novi svjetski poredak nakon kapitulacije Njemacke , Roosevelt je sapnuo Staljinu da Amerikanci posjeduju atomsku bombu , Staljin je nakrivio brk a Amerikanci su par mjeseci kasnije bacili atomske bombe na Japan( Hiroshima/Nagasaki) i na taj nacin definitivno zavrsili 2.svjetski rat.
Julius i I Ethel Rosenberg su pomogli Sovjetima.
Sreća za čovječanstvo da je i Rusija došla do nuklearne bombe. U suprotnome, demonkratski psihopate bi liberalno koristili atomsko oružje u većini pljačkaških pohoda koje poduzimaju, a japanci bi bili samo prvi u dugom nizu karboniziranih i rasplinutih.
Imam dovoljno godina i zivotnog iskustva koji mi govore da ne postoji podjela na dobre i lose momke, pogotovo ne u sferi politike i rata.
Amerika je posjedovala operativne atomske bombe 1945. a Sovjeti su svoju prvu operativnu atomsku bombu isprobali 1949.dakle Ameri su imali 4.godine vremena da “preoru” Sovjetski savez nuklearkama , cinjenica je da to nisu ucinili. Price rekla-kazala i one upravljanje bez racija iskljucivo iz emotivnog centra, nikada nisu i nece biti podloga za racionalnu diskusiju i logicne zakljucke.
zar nisu dvoje sovjetskih židova glavom platili “veleizdaju” onoga što su ameri pokrali njemcima a sad ih se ne slavi