Deseci mrtvih u Čileu – Nikakvo čudo, jer je vojska kako gušiti prosvjede učila od Izraela

Žestoki prosvjedi protiv neoliberalnih reformu vlade predsjednika Sebastiána Piñere potresaju Čile. Antivladini prosvjedi, koji su formalno počeli kao reakcija na sada obustavljeni porast cijene prijevoza za četiri posto, prerasli su se u ulično nasilje 19. listopada.

Do sada su u prosvjedima protiv povećanja troškova života u Čileu ubijene najmanje 23 osobe, objavilo je u četvrtak uvečer državno tužiteljstvo.

Ured čileanskog tužiteljstva je naveo da su se smrtni slučajevi dogodili u periodu od 19. listopada, kada je proglašeno izvanredno stanje, pa do 26. listopada. Ističe se da je 16 osoba „izgubilo život zbog pokušaja ucjene i pljačke, pet ih je ubijeno u sukobima sa sigurnosnim snagama, a dvoje je umrlo u pritvoru“.

Nakon svega, oglasio se i State Department, koji je jučer priopćio kako u posljednjim nemirima u Čileu, gdje dva tjedna traju prosvjedi i neredi, “vidi naznake ruskog utjecaja”. Izjava je toliko besmislena da nije vrijedna komentara, obzirom da američki State Department ne nudi nikakve dokaze kojim bi potkrijepio svoju tvrdnju. Međutim, ima nešto što nitko ne može poreći, a to je činjenica da su snage za suzbijanje prosvjeda i uličnih nereda Čilea obuku prošle u Izraelu. Nema sumnje da zbog toga Čile oplakuje ovoliki broj mrtvih, uz napomenu da brojka od 23 ubijene osobe nije konačna.

Ono što je započelo kao čin građanskog neposluha studenata protiv povećanja cijena za metro u Santiagu sada se proširilo izvan čileanske prijestolnice. Naglom pobunom protiv mjera štednje, rastućeg siromaštva i prijedloga povećanja carina je bila kap koja je prelila čašu za siromašne i radnike Čilea.

Kad ih je nacionalna policija prisilno rastjerala, mirni prosvjedi postali su nasilni. Vlada na čelu s desničarskim milijarderom, koji se „zbog mira u kući“, kao i mnogi drugi, tiho provukao zbog svojih veza i simpatija za fašističku vojnu huntu Augusta Pinocheta, predsjednikom Sebastiánom Piñerom, odgovorila je dekretom o izvanrednom stanju i zatražila od vojske da uguši prosvjede, izjavivši da je država “u ratu”.

Iako je vojska provodila brutalne akcije protiv civila koji se nisu vidjeli od vremena diktature, koja je završila početkom ’90-ih, važno je istaknuti međunarodne veze ove brutalnosti.

Posebno treba istaknuti vojnu potporu u pogledu tehnika i resursa države Izrael Čileu u prošlosti i sadašnjosti.

Za vrijeme režima Augusta Pinocheta, Čile je bio veliki zatvor i zemlja gdje su se politički protivnici slobodno ubijali i mučili, a „nestalo“ je na desetke tisuća ljudi.

Tijekom tih godina su Izrael i Čile odlično surađivali, bez obzira na činjenicu da je latinoamerička zemlja bila fašistička diktatura koja je ranije dala utočište mnogim „nižerangiranim“ nacistima i talijanskim fašistima. Izrael bio i jedan od glavnih dobavljača oružja za vojnu huntu.

Mračno razdoblje Pinochetove vladavine ima značajne veze sa sadašnjošću. Predsjednik Piñera, koji je imenovao sve dužnosnike koji su deklarirani obožavatelji Pinocheta, sam je radio na usavršavanju takozvanih “antiterorističkih” zakona bivše vojne hunte. Ti su zakoni pojačali nadzor i ugnjetavanje domorodaca Mapuchea i ljevičarskih skupina.

Danas oružane snage Čilea i Izraela ni ne pokušavaju sakriti svoj savez, a internetska stranica čileanske ambasade u Izraelu kaže kako namjerava “povećati veze s  Izraelom, kako bi se omogućila razmjena vještina, obuke i iskustava“.

2018. godine, tijekom posjeta izraelskog generala Yaacova Baraka Čileu, zemlje su potpisale sporazum kojim se govori o daljnjem promicanju “suradnje u obuci, obuci i vojnoj doktrini”.

Iako u obje zemlje ovaj savez očito pogoduje snazi vojske, on najviše pogađa studente, radnike i starosjedilačke narode Čilea, kao i Palestince koji žive u sustavu okupacije i aparthejda. U Čileu se sustavno proganjaju autohtoni narodi, poput Mapuchea, studenti, radnici i sitni poduzetnici koji trpe najveći teret od neoliberalnih reformi.

Iste tehnike koje u suzbijanju palestinskih prosvjeda koristi izraelska vojska sada koriste oružane snage Čilea.

Emilio Dabed, čileansko-palestinski odvjetnik, već je iznio veze, napisavši: “U oba slučaja Palestinci i autohtono stanovništvo Čilea žive u izuzetnom stanju koji su im nametnuli kolonizatori i prema kojem kolonizirani narod nije nositelj građanskih prava, niti se smatra političkim subjektom, već je proglašen prijetnjom i tijelima koja se bave nasiljem represiju provode pod posebno reguliranim zakonom.“

Izraelsko oružje, koja je silom držalo Pinocheta na vlasti, bilo je nerazmjerno upotrijebljeno protiv nenaoružanih Mapuchea, koji su podržavali oporbu u zemlji i pokojnog predsjednika Salvadora Allendea. Danas mnogi domoroci sudjeluju u prosvjedima i čine većinu žrtava koje je ubila vojska.

Čile i Izrael su posebno zainteresirani za nastavak ove suradnje, kojoj je cilj ugnjetavanje marginaliziranih domorodačkih naroda, ali i gradskog stanovništva, studenata i radnika, da ne govorimo o nezaposlenim i siromašnima, koje više ne mogu izdržati „strukturne reforme“ koje provodi vlada Sebastiána Piñere.

Iz nekih krugova, čak i međunarodnih tijela, tvrde kako se veze vojske Izraela i Čilea trebaju istražiti i ispitati. Daljnja militarizacija ne proizvodi mir, već samo veću brutalnost i nepravdu. Međutim, kako govorimo o Izraelu, jedinom  neupitnom „savezniku“ Washingtona u svijetu, a Čile Sebastiána Piñere je također uskladio svoju vanjsku politiku s gazdama u Sjedinjenim Državama, malo je vjerojatno da će biti ikakve „međunarodne istrage“. Jedino što se može zaključiti je da su čileanske specijalne snage, obzirom na broj mrtvih i ranjenih u prosvjedima, u Izraelu imale „vrlo dobrog“ učitelja.