Dilema ovisnosti Europe o rijetkim zemnim metalima

Europa svoju budućnost temelji na visokotehnološkim proizvodima i aplikacijama, ali iako za to trebaju velike količine rijetkih zemnih metala, ona ne proizvodi niti jedan od ovih kritičnih elemenata.

Solarni paneli. Vjetrenjače. Baterije i motori za električna vozila. Ovo su samo četiri stvari koje trebaju jedan ili više iz skupine minerala poznatih kao rijetki zemni metali. Uz to, to su također četiri tvari na kojima EU temelji svoju budućnost. I ne proizvodi gotovo niti jedan od ovih kritičnih metala.

Poput litija, rijetki zemni metali postoje u izobilju. Naslage dovoljno velike da imaju ekonomskog smisla, međutim, nalaze se samo u ograničenom broju područja širom svijeta, a dosad su najveća ležišta otkrivena u Kini. Izvoz rijetkih metala unosan je posao za najveće azijsko gospodarstvo, u kojem je gotovo uspostavilo svjetsku dominaciju. A ta dominacija nije dobra vijest ni za Europu, ni za Sjedinjene Države.

Kina je 2020. godine iskopala 140.000 tona rijetkih zemnih metala. Sjedinjene Države bile su daleke druge s proizvodnjom od 38.000 tona, a Burma treća s 30.000 tona. Europa se uopće ne nalazi na popisu proizvođača rijetkih, zemnih metala na svjetskoj razini.

“Europa je u velikoj mjeri ovisna o uvozu rijetkih zemnih metala iz Kine. Kina ima vrlo velike i kvalitetne resurse ovih elemenata. Kina je u ovom slučaju imala sreće“, rekao je prošle godine za Euronews jedan akademik s Tehničkog sveučilišta u Ateni. U pokušaju smanjenja ovisnosti, Europska Unija je izradila akcijski plan za jačanje domaće proizvodnje rijetkih zemnih metala.

Akcijski plan naveo je istraživanje i razvoj novih metoda rudarstva i prerade, održivo financiranje novih rudarskih projekata i mogućnosti recikliranja, kao neke od koraka koje je potrebno poduzeti kako bi se smanjila ovisnost o rijetkim metalima iz Kine. Također je dovelo do uspostave Europskog saveza sirovina za promicanje široke suradnje, u smislu jačanja kvalitete europskih proizvoda od rijetkih zemnih metala. Ipak, sve je ovo trenutno više teorija, a manje djelovanje.

U međuvremenu, rudarska tvrtka otkrila je otkriće u Norveškoj, koje bi moglo znatno doprinijeti smanjenju europske ovisnosti o Kini. Moguće najmasovnije ležište fosfata na svijetu, otkriće Norge Mininga na jugozapadu Norveške sadrži ne samo fosfat, koji je na popisu kritičnih materijala u EU, nego i vanadij i titan koji su neophodni za baterije.

Ovo je otkriće sigurno izazvalo oduševljenje Bruxellesa i sjedišta proizvođača automobila, koji se spremaju izbaciti milijune EV-a, nakon što se riješi problem s nestašicom čipova. No postoje mogućnosti da će norveški rijetki metali biti skuplji od kineskih: uostalom, Kina ih ima najviše i može si priuštiti proizvodnju, preradu i izvoz po nižoj cijeni od Norveške, gdje proizvodnja tek započinje i gdje su radna snaga, kao i troškovi znatno veći. Osim toga, jedno otkriće možda neće biti dovoljno za osiguravanje širokih potreba za rijetkim zemnim metalima, koje će Europi biti potrebni ako misli ostvariti svoj ”zeleni” plan.

Ovo je drugi put da Europska Unija podcjenjuje važnost domaće opskrbe. Prvi put su si europski proizvođači elektronike i proizvođači automobila dopustili ovisnost o uvoznim punjivim baterijama. Sada to pokušavaju popraviti izgradnjom lokalnih proizvodnih pogona. Ali problem s rijetkim zemnim metalima je veći: Kina može jednostavno odlučiti zaustaviti izvoz minerala. U usporedbi s tim, prijetnja da će Rusija zatvoriti svoju plinsku slavinu manja je neugodnost, posebno za kontinent koji se više oslanja na energiju vjetra i sunca nego na plin.

Prijetnja nije samo hipotetska. Financial Times izvijestio je ranije ovog mjeseca, pozivajući se na neimenovane izvore, da je kinesko Ministarstvo industrije i informacijske tehnologije predložilo nove kontrole proizvodnje i izvoza skupine od 17 minerala poznatih kao rijetki metali. Uz to, vladini službenici pitali su rukovoditelje u industriji koliko će teško na tvrtke u Europi i Sjedinjenim Državama utjecati ograničavanje izvoza tih elemenata.

Iskreno rečeno, SAD je vjerojatnija meta ako Kina ikad odluči prijeći od istraživanja teme ograničenja izvoza rijetke zemlje do primjene ograničenja u praksi. Ipak, sama činjenica da Peking ima adut u rukavu u pogledu rijetkih, zemnih metala, kojeg može proizvesti koliko je to potrebno, trebala bi prouzročiti zabrinutost u Bruxellesu. Jer, Kinezi su nešto ovakvo već jednom učinili; još 2010. godine, kada su na mjesec dana prekinuli opskrbu rijetkih metala Japanu, što je Kina učinila nakon zadržavanja kineskog kapetana broda. Tijekom jednomjesečnog smanjenja opskrbe pogođene su i isporuke u Europu i SAD, što pokazuje koliko su kineski rijetki metali postali važni na svjetskoj razini.

Još je problematičnije to što ne postoji alternativa tim mineralima. U tom pogledu, europski napori usmjereni prema recikliranju imaju smisla. Ne samo zato što bi recikliranje moglo osigurati lokalnu proizvodnju, već i zbog uklanjanja faze prerade rude rijetkih metala, koji je također dominantan u Kini. U stvari, toliko je dominantno da se rijetki metali, koji su iskopani negdje drugdje u svijetu, uključujući SAD, šalju u Kinu na preradu, jer Kina ima velike pogone koji to mogu vrlo ekonomično obaviti.

Prema procjenama iz 2015. godine, Europa ima dovoljno rezervi rijetkih zemalja za opskrbu svojih zemalja. Bolje rečeno, bilo bi dovoljno metala kada bi postojao ekonomičan način vađenja i obrade onih rijetkih metala, koji su Europi dostupni. No Europu muči problem s ekonomičnosti.

Do sada je Europa bila dobra prema Kini. Čak je nedavno i postao najveći trgovinski partner. Ali njihov odnos nije ni blizu odnosa jednakih. Koliko god melodramatično zvučalo, europska budućnost zelene energije visi o koncu. Ova nit sastavljena je od 17 elemenata koji čine ono što obično nazivamo rijetkim zemnim metalima, koji su u rukama Kine.