DIP je na dan izbora već prije podneva trebao poništiti izbore

„Pomislite li da ste dotakli dno, dobro osluhnite i čut’ ćete kako netko kuca odozdo.” – poznata je misao koja se nažalost može preslikati i na zbivanja na hrvatskoj političkoj sceni. U ovom ću se tekstu posve neutralno osvrnuti na skandalozna događanja na sam dan izbora zastupnika u Hrvatski Sabor.

Kao predsjednik biračkog odbora u svojoj četvrti do sada sam odradio sve vrste izbora pa sam tako i ove dočekao misleći da će se sam postupak biranja na biralištima odvijati rutinski. Međutim, da se nešto čudno događa na razini procedure postajalo je sve jasnije kako se izborni dan približavao.

Najprije je ljudima koji glasuju izvan mjesta prebivališta i koji glusaju bilo temeljem tzv. žute potvrde bilo da su upisani u birački spisak „C“, onemogućeno da kao na svim dosadašnjim izborima glasuju u prostorijama neposredno uz boravište te su recimo u gradu Zagrebu svi takvi birači upućeni da glasuju samo na jednom mjestu, onom u Varšavskoj ulici. Sasvim je jasno da će ta populacija u totalu zbog dislociranosti birališta glasati puno manje jer do biračkog mjesta umjesto parsto metara ima po 15-ak kilometara, a kako je riječ o bitno mlađoj populaciji birača (studenti, ljudi koji rade izvan prebivališta i sl.) ciljano je smanjena ona politička preferencija koja je orijentirana na mlađu, urbaniju i radno sposobnu populaciju. To je tek dio kolaža izbornog inženjeringa pri čemu ne treba zaboraviti da je kako sam izborni zakon, tako i nedavno prekrajanje izbornih jedinica oblik ostvarenja političkog cilja onih koji misle da vladati trebaju vječno.

Nakon tog oblika manipulacije biračkog tijela kojeg sam ustanovio preuzevši izborni materijal dan prije izbora, na sam je izborni dan uslijedio pravi skandal. Otvorivši biralište u 7:00 već prije osam sati na biračkom nam se mjestu dogodilo to da smo imali pet-šest birača kojih unatoč valjanim dokumentima nije bilo na izvatku iz popisa birača. Bilo mi je to vrlo čudno jer kroz dosadašnja iskustva pamtim da bi takvih ljudi kroz cijeli dan bilo možda jedan-dva. Trend se nastavio i rastao i ljudi kojih unatoč tome što na tom biračkom mjestu glasaju cijeli život, što imaju valjane dokumente, što su svoje biračko mjesto provjerili preko sustava e-građani, a kojih na biračkom spisku nema postajalo je sve više i više. Valja znati da birači koji nisu upisani u izvadak iz popisa birača svoje biračko pravo ostvaruju tako da ustanovi li se da ih nema na biračkom popisu mogu otići u općinu zatražiti „plavu potvrdu“ i s njom se ponovno vratiti na biralište što je sve skupa proces od nekoliko nepredviđeno uloženih sati i vrlo malo ljudi se na takvo što odluči. Konkretno, na mom se biračkom mjestu, od pedesetak ljudi kojih nije bilo na spisku vratilo njih samo šest.

Točno u 10:55 minuta iz Izbornog povjerenstva grada Zagreba na moj mail primam obavijest slijedećeg sadržaja:

„Poštovani, na terenu je primijećeno da velik broj birača, iako ima važeću osobnu iskaznicu nije upisan u izvatke iz popisa birača. Došlo je do pogreške Ministarstva unutarnjih poslova prilikom dostave podataka u Registar birača.“ Dakle, već tada u 10:55 Državno izborno povjerenstvo (DIP) moralo je prekinuti izbore, poništiti ih i ponoviti jer riječ je o kapitalnoj i kardinalnoj pogrešci u ključnom dokumentu koji je temelj čitavog biračkog procesa.

Da je stvar na tome stala već bi bilo previše međutim stvar je postala još gora. Nakon reakcije DIP-a oglasilo se i od DIP-a prozvano Ministarstvo unutarnjih poslova izjavom da su u Ministarstvo uprave proslijedili dokumente o važećoj osobnoj iskaznici temeljem Zakona o osobnoj iskaznici i da po njihovoj evidenciji 1194 birača u Republici Hrvatskoj na dan izbora nema valjanu osobnu iskaznicu od čega je u gradu Zagrebu 581 birač. Prva je nejasnoća ovog priopćenja i oblik manipulacije taj da se priopćenjem prešućuje da biračko pravo nije omogućeno biračima koji imaju valjanu osobnu iskaznicu, a druga je prikrivanje toga da je važeća osobna iskaznica za glasanje u osnovi nebitna budući se prema točki 2.1. uputa identitet birača utvrđuje uvidom u bilo koju od navedenih isprava, a to su:

• osobna iskaznica
• putovnica
• vozačka dozvola
• bilo koja javna isprava s fotografijom

Dakle, na prozivku Državnog izbornog povjerenstva Ministarstvo unutarnjih poslova reagira time da je u Ministarstvo uprave poslalo bazu podataka koja je nebitna, Ministarstvo uprave ne reagira primivši posve beskorisnu bazu podataka dok Državno izborno povjerenstvo koje je dužno cijeli proces provoditi i nadgledati gura glavu u pijesak. Umjesto baze osobnih iskaznica potrebno je dostaviti bazu prebivališta što je i laiku jasno kad vidi uputu iz točke 2.1. Međutim pogađate, cirkus, a izbori su bili na Svjetski dan cirkusa, tu nije stao. Državno izborno povjerenstvo u 16.40 objavljuje da je do tada, a to je još rano poslijepodne izdano 4700 plavih potvrdi „za ljude koji nemaju važeću osobnu iskaznicu“.

Kako molim? Samo bi naivac povjerovao u takvu očitu  laž jer tek koji sat ranije objavljeno je kako je broj ljudi koji nemaju važeću osobnu iskaznicu – 1194. Još je gore to što su po plavu potvrdu išli samo nadobudni kakvih je manje od deset posto što sam opisao prije u tekstu uvidom u birališta u svom kvartu. Manipulirajući time da je stvar u „nevažećoj osobnoj iskaznici“ nevješto se pokuša manipulirati onim što je očito – da je ogroman broj ljudi iz biračkih spiskova jednostavno nestao, izbrisan. Ako je do 16:40 izdano 4700 plavih potvrdi i to masovno za ljude koji imaju sve valjane dokumente i nekim su čudom nestali s popisa onda znači da je do tada barem 50 000 ljudi uskraćeno za jedno od osnovnih prava, a to je biračko pravo.

Do kraja dana taj je broj neminovno postao još veći i napraviti grešku takvu da se desetinama, ako ne i stotinama tisuća ljudi uskrati biračko pravo tako da ih se na nedokučiv način izbriše iz biračkog spiska je nešto što kompletno ruši legitimnost izbora jer je to ogromna brojka koja bi imala i te kako velik utjecaj na broj glasova u totalu. Što ako je po pedeset ljudi izbrisano na svakom biračkom mjestu? U Republici Hrvatskoj je 6.988 biračkih odbora što bi dalo mogući total od gotovo 350 000 ljudi koji su nestali s popisa birača i kojima je praktički uskraćeno biračko pravo…i koji dakako  imaju valjane osobne iskaznice.

Iako je nepravilnosti bilo još, ove su dvije: otežavanje glasanja biračima koji glasaju izvan prebivališta i „algoritamsko brisanje“ ogromnog broja  birača iz popisa birača, sasvim dovoljne da se ustanovi da je riječ o najvećem izbornom inženjeringu u povijesti samostalne Hrvatske i da su izborni rezultati u cijelosti neregularni.

Završno, posebno žalosti to što nijedna od stranaka koje su ušle u novi saziv Hrvatskog Sabora zbog ovakvih „pogrešaka“ nije pozvala na poništenje i neregularnost izbora već svaka razmišlja o tome s kim bi mogla u koaliciju kojom bi došla na vlast.