Sudeći prema brojnim izvješćima, Izrael je prestao skrivati svoje gotovo izravno sudjelovanje u ratu u Siriji, očigledno ne na strani snaga odanih sirijskom predsjedniku Basharu Al-Assadu, bez obzira na to koliko lideri Izraela i zapovjedništvo izraelskih snaga upirali prstom u Iran. Tko god nije želio pojavu iranskih vojnih savjetnika i šiitskih milicija iz Afganistana, Bahreina, Iraka, Irana, Indije, Pakistana i drugih zemalja u Siriji, taj nije trebao odobravati postupke “sirijske umjerene opozicije”, koja se od terorističkih militanata “Islamske države” i Al-Qaeda često razlikovala samo zato što je bila prihvaćena u zapadnim prijestolnicama, Ankari, Rijadu i, naravno, Izraelu, čak i ako su Izraelci to u negirali od 2012. do 2018.
Zašto je premijer Izraela Benjamin Netanyahu osobno posjetio ranjene teroriste koji su pod krinkom “umjerenih sirijskih opozicionara” bili liječeni u izraelskim vojnim bolnicama?
Ovdje trebamo još jednom podsjetiti na poznatu frazu ruskog predsjednika Vladimira Putina u njegovom govoru na Općoj skupštini UN-a u rujnu 2015. godine: “Politički i socijalni problemi su u ovoj regiji prisutni odavno i ljudi su tamo, naravno, željeli promjene. Ali što se dogodilo u stvarnosti? Agresivna vanjska intervencija dovela je do toga da su, umjesto reformi, uništene državne institucije i sam način života, bez ikakve isprike. Umjesto trijumfa demokracije i napretka vidimo dobili su nasilje, siromaštvo, socijalnu katastrofu, a ljudska prava, uključujući i pravo na život, nimalo se ne poštuju.”
Prije više od tri godine se predsjednik Rusije uglavnom obratio Zapadu, predvođenim Sjedinjenim Državama i Turskom. Sada se iste riječi Vladimira Putina s punim razlozima mogu ponoviti bilo kojem političaru i vojniku Izraela: “Jeste li, barem sada, svjesni toga što ste učinili?”.
https://www.youtube.com/watch?v=oK0o2GmEOv4
Točnije, “za koga radite i čiji program pokušavate provesti, čak i u skraćenom obliku, jer je vaš plan za “neovisni Kurdistan”, usmjeren na uvlačenje Irana u rat, propao, a vaš plan za podjelu i fragmentaciju Iraka i Sirije, ali i drugih zemalja, ušao je u slijepu ulicu. Barem na razini višeg rukovodstva i njihovih posebnih službi, Moskva javno, od ljeta 2014. godine, optužuje Sjedinjene Države i Izrael da pokušavaju provesti plan uništenja Sirije i Iraka, a to u svijetu nitko nije zaboravio. Ove su optužbe ozbiljne i zajedno s najnovijim optužbama ruskog ministarstva vanjskih poslova upućenog Sjedinjenim Državama 16. siječnja da Rusija ima “sve više dokaza, izravnih i neizravnih, o vezama Amerikanaca s militantima ISIL-a”. Ovaj materijal bi uskoro mogao predstavljati potrebnu i dovoljnu bazu dokaza za budući hipotetski Nürnberški sud na kojem bi se sudilo onima koji su stvorili terorističke skupine i gurnule ih u rat protiv Iraka i Sirije, neizravno i rat protiv Irana i Rusije, čak i protiv Kine, ako uzmemo u obzir da su teroristi na Bliskom istoku preko Turske dovedeni čak iz Xinjianga, gdje su regrutirani ujgurski militanti.
Tako su, prema izvješćima iz Sirije i Izraela, 20. i 21. siječnja Izraelci ponovno proveli zračne i raketne napade na Siriju. Izraelske vlasti razgovarale su s međunarodnom zajednicom o razlozima ove očite agresije na Siriju tek 21. siječnja, priznajući zračne i raketne napade tek u noći 21. siječnja. No sirijska agencija SANA je počela izvještavati o djelovanju sirijske protuzračne obrane već 20. siječnja. Izvor u sirijskoj vojsci je rekao da je odbijen izraelski zračni napad na jugu zemlje. Prema Damasku, sustav protuzračne obrane je odobrio sve projektile prije nego su dosegli bilo koji od ciljeva. Izrael u svojim izjavama priznaje samo napade na međunarodnu zračnu luku u Damasku i okolno područje. Onda se ispostavilo da je Izrael napad proveo ne samo iz zraka, već i projektilima s područja Galilejskog jezera. U ponedjeljak, 21. siječnja, izraelska vojska potvrđuje da je provela napade na “iranske snage u Siriji”.
“Upozoravamo sirijsku vojsku na pokušaj udara na područje Izraela ili na naše snage”, zaprijetio je izraelski vojni vrh, koji je dodao da su napadnute baze jedinica specijalnih Quds snaga Iranske revolucionarne garde na području Međunarodne zračne luke u Damasku.
Prema stranim nadzornim organizacijama, noćni napad izraelskih zračnih snaga bio je najambiciozniji u posljednje vrijeme i valovi udara su trajali 50 minuta. Informacije o žrtvama i šteti od napada ujutro 21. siječnja jednostavno nisu bile dostupne. Kasnije je prijavljeno nekoliko mrtvih i ranjenih.
Izraelski premijer Netanyahu je nakon napada na Damask izjavio kako je suprotstavljanje iranskoj vojnoj nazočnosti u Siriji “trajna i dosljedna politika” židovske države. Potom je potvrdio “stotine” napada izraelskih snaga na Siriju posljednjih godina, piše Reuters 21. siječnja.
Osim toga, Tel Aviv je priopćio da je izraelski udar “protiv iranskih snaga u Siriji” proveden kao odgovor na pokušaj raketnog napada na Golansku visoravan, a ciljevi napada su bili vojni objekti iranskih Quds snaga u Siriji, uključujući skladišta oružja, obavještajni centar i kamp za obuku. Izrael je također podsjetio da je prethodno sustav protuzračne obrane “Iron Dome” presreo projektil koji je navodno iz Sirije lansiran preko Golanske visoravni. Kao odgovor na to, Izrael je lansirao nekoliko projektila, od kojih je većinu odbila protuzračna obrana Sirije, kao što smo već spomenuli.
Izraelski ministar za obavještajne poslove i transport Israel Katz nije isključio mogućnost da bi Tel Aviv mogao povećati svoje aktivnosti sprečavanja iranskih pokušaja da ojača svoj utjecaj u Siriji, piše Jerusalem Post
“Naša se politika promijenila. Ovo je otvoreni sukob s Iranom. Kada budemo trebali ojačati ovaj sukob, mi ćemo to učiniti. Nećemo im dopustiti da u Siriji stvore svoja uporišta”, rekao je ministar Katz u intervjuu za izraelski vojni radio i naglasio da je izraelski napad “na iranske objekte bio jasna poruka generalu Qassemu Suleimanija i Iranskoj revolucionarnoj gardi”.
U čemu je ovdje problem? U lažima izraelske vojske. Najmanje drugi put govori i nekom projektilu koja je navodno krenuo prema Izraelu u smjeru Golanske visoravni. Po prvi put je to spomenuto odmah nakon skandaloznih raketnih napada Izraela na zračnu luku u Damasku 25. prosinca, a sada opet.
Prema Izraelcima, projektil ispaljen iz Sirije je protuzračna obrana presrela u regiji planine Hermon na sjeveroistoku židovskog entiteta. No, teško je vjerovati Izraelu, posebice nakon što su se za napad na Siriju izraelski F-16 “skrivali” iza ruskog vojnog zrakoplova Il-20, a krajem prosinca iza dva civilna zrakoplova koji su se spuštali jedan u Damask drugi u Bejrut.
Osim toga kakvi su ti izolirani raketni napadi s jednim projektilom? Nije jasno ni koji je projektil oboren 25. ili 26. prosinca, niti onaj 20. ili 21. siječnja? Dovoljno je da Izrael kaže da je napada bilo.
Ali Izraelci sami kažu da iz Pojasa Gaze nisu uspjeli neutralizirati “najprimitivnije” projektile Hamasa “Qassam”, kada prošle godine sustav “Iron Dome” nije presreo ni 30% ovih raketa. Zbog loše protuzračne obrane i primirja s Hamasom kojeg je žurno prihvatio Netanyahu, izraelski ministar obrane Avigdor Lieberman je dao ostavku. Dakle, Sirijci ili šiitske milicije su toliko glupi da kao Hamas ne razumiju da će pojedinačni projektil sigurno biti uništen?! Ipak, ove besmislice Izraela ne izazivaju zgražanje ili barem malo zabrinutosti. Uzalud. Usput, lažne su bile i vijesti izraelskih medija iz “neimenovanih izvora” koji su, puni sreće, govorili o smrti Qassema Suleimanija, legendarnog zapovjednika specijalnih Quds snaga.
Zašto kažemo “šijitske milicije”, a ne, kako sada izraelski izvori propagandno lažu, “baze jedinica specijalnih Quds snaga IRGC”? Ponovno ćemo se pozvati na već umirovljenog Liebermana koji je u studenom 2016. osobno i javno priznao da u Siriji nema iranske vojske, kao ni da uopće nema iranskih snaga. Dakle, kada Izraelci pišu ili govore “iranske snage u Siriji”, riječ je o brojnim šiitskim milicijama. Kao što smo već naglasili u tekstu, ima ih iz Afganistana, Bahreina, Iraka, Irana, Indije, Pakistana i drugih zemalja.
Obratimo se na izvješća iz sirijskih izvora. SANA je izvijestila da je koristila snaga protuzračne obrane kako bi odbila neprijateljski napad. Sirijski vojni izvor je za RIA Novosti izjavio da je Izrael napao područje Damaska “iz zraka i sa zemlje u nekoliko valova s navođenim projektilima”. Prema njegovim riječima, “značajan dio projektila uništen je prije nego što su dosegli ciljeve”. Sirijski mediji su također izvijestili da je sirijska obrana oborila desetke izraelskih ciljeva. Projektili su lansirani iz zračnog prostora Libanona, kao i iz sjevernog dijela izraelske regije Galileje. Također ističemo da je ruski Nacionalni centar za upravljanje obranom izvijestio da je sirijska protuzračna obrana 20. siječnja odbila napad četiri izraelska zrakoplova F-16. Prema središtu, sustav protuzračne obrane uništio je 7 projektila ispaljenih iz Sredozemnog mora na Međunarodnu zračnu luku Damask.
Uz sve to, u pozadini očiglednih neslaganja u izjavama Izraela i Sirije o nedavnim sukobima, Netanyahu je 21. siječnja upozorio da će na sve prijetnje Izraelu biti odgovoreno i krivci će snositi posljedice
“Mi djelujemo protiv iranskih i sirijskih snaga koje doprinose agresiji Irana. Udarit ćemo svakoga tko nam pokuša nauditi”, kazao je Netanyahu.
Govoreći o situaciji za izraelsku i zapadnu javnost, bolje rečeno političke elite, Netanyahu je rekao kako odgovara na navodno “ranije” upućenu poruku iranskog zapovjednika zrakoplovnih snaga, brigadnog generala Aziza Nasirzada, koji je 21. siječnja izjavio da je iransko ratno zrakoplovstvo spremno i nestrpljivo očekuje priliku da uništi cionistički režim, ako se Izrael odluči na rat protiv Irana.
“Naše sadašnje i buduće generacije u zrakoplovstvu su nestrpljive i potpuno spremne oduprijeti se cionističkom režimu i zbrisati ga s lica zemlje. Naše mlađe generacije uče neophodna znanja za obećani dan uništenja Izraela”, rekao je iranski general.
Prema njegovim riječima, nedavo održane velike vojne vježbe su pokazale spremnost Irana da se odupre svakoj prijetnji. General je dodao kako se neprijatelji ne usuđuju napasti zemlju, jer znaju za snagu i spremnost iranskih oružanih snaga. Međutim, problem je u tome što ne postoji mogućnost da se sazna što se prvo dogodilo. Je li to bila izjava Izraela i premijera Netanyahua ili izjave brigadnog generala Nasirzada.
Iran može odgovoriti teškim napadom na Izrael, ali pobjedniku ne treba opći rat
Stoga, da bismo shvatili je li u Izrael stvarno sposoban napasti iranske vojne savjetnike i sirijsku vojsku, obratimo pozornost na mišljenje ravnatelja Centra za proučavanje modernog Irana Rajaba Safarova, izraženog 21. siječnja u intervjuu za Interfax.
Gospodina Safarova je teško smatrati neupućenim, posebice zbog njegovih poznatih osobnih kontakata u Teheranu, barem na razini slavne i autoritativne obitelji Larijani, od kojih je jedan brat na čelu Vrhovne sudske vlasti Irana, a drugi predsjeda iranskim parlamentom.
“Vjerujem da Teheran ima nekoliko mogućnosti za odgovor na izraelsko ponavljanje zračnih napada na sirijski teritorij. Za napade na Siriju izraelske zračne snage koriste libanonski zračni prostor, a iranska vojna infrastruktura je sposobne reagirati vrlo brzo. Iranci nemaju tehničkih problema u uništavanju zračnih ciljeva”, rekao je Safarov.
Prema njegovim riječima, u slučaju zapovijedi iz Teherana za napad na izraelske zračne snage bi rezultati izraelskog napada bili potpuno drugačiji.
“Očigledno je da u Teheranu još nisu donijeli takvu odluku. Ako zapovijed krene, tada iranska vojska neće imati nikakvih problema s uništavanjem izraelskih zrakoplova, bez obzira odakle dolazili”, rekao je Safarov.
Prema njegovim riječima, Teheran se suzdržava od oštrih reakcija i napada na izraelske vojne zrakoplove kako bi se izbjegao oružani sukob velikih razmjera.
“Izrael ne ide samo tako s ovim napadom. Vjerujem da Izraelci imaju zeleno svjetlo Sjedinjenih Država. Scenarij je jednostavan: napadati i izazivati Irance da uzvrate teškim udarcima, a onda optužiti Teherana za agresiju. Zauzvrat, to bi bilo vrlo prikladno za Amerikance da obustave povlačenje trupa iz Sirije, odluka koju, kako mnogi u Washingtonu misle, Trump očito žuri provesti u djelo i dovršiti”, rekao je Rajab Safarov.
Ne možemo se ne složiti s načelnikom Centra za proučavanje modernog Irana. Podsjetimo da je nedavni teroristički napad u Manbiju, gdje su već ušli ruski vojni policajci i brzo se prilagodili trenutnoj situaciji, također smatran provokacijom kojem je cilj bilo potkopavanje autoriteta ruske vojske u Siriji, možda ubrzati odlazak Amerikanaca iz Sirije ili pokazati da je američki predsjednik Donald Trump odbacio odluku o povlačenju trupa iz arapske zemlje.
Isto se može reći za teroristički napad u Latakiji, koja je daleko od fronta, koji se dogodio 22. siječnja. Naime, tamo se samoubojica u vozilu punom eksploziva raznio u prepunoj ulici u regiji Sakhat Al-Hamam. Prema lokalnim medicinskim službama, jedna je osoba poginula, a 14 iz ranjeno. I ovaj je napad prikladan za opoziv povlačenja američkih trupa, jer mogu tvrditi da je ISIL itekako živ i aktivan.
“Anti-iranski cirkus” u Varšavi
Svi opisani napadi i incidenti, iza kojih su vidljivi tragovi Sjedinjenih Država i Izraela, bez obzira koliko to pokušali zanijekati, dolazi u pozadini skandala oko održavanja “anti-iranskog cirkusa” u Varšavi. SAD i Poljska će u Varšavi oko 13. i 14. veljače održati “međunarodnu” konferenciju o Bliskom istoku, ali je glavna tema suzbijanje iranskog utjecaja u regiji.
Odvažnost Trumpove administracije je tako velika da su pozivnice poslane ne samo europskim zemljama, već i drugim saveznicima u Siriji, ali i vodstvu EU, Rusije i Kine. Rusija i Kina su nedvosmisleno odbile “pozivnice” organizatora. Poljska strana je nakon odbijanja Rusije priopćila “kako je Moskva rekla da neće sudjelovati na konferenciji, što pokazuje da ovaj događaj nije u interesu Rusije”.
Poljsko čuđenje je, blago rečeno, besmisleno, jer Poljaci savršeno dobro znaju zašto je Iran oštro reagirao i Varšavi poručio da je njezino trčanje za američkom politikom na Bliskom istoku neprihvatljivo i izrazio je službeni protest. Poljska vlada također savršeno dobro zna zašto je poljski zamjenik ministra vanjskih poslova 21. siječnja iznenada doputovao u iranski glavni grad kako bi se sastao sa svojim iranskim kolegom Abbasom Aragčijem, samo nekoliko dana nakon što se saznalo za predstojeći anti-iranski summit u Varšavi.
Bez obzira što govorio bilo tko, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je 16. siječnja pojasnio stav Rusije o novim anti-iranskim “pokretima” američkog tandema. Prema njegovim riječima, Rusija ima “velike sumnje” da će anti-iranska konferencija koju SAD organiziraju u Poljskoj riješiti ijedan problem Bliskog istoka.
“Sa zabrinutošću gledamo nastavak američkih da svoje unilateralne geopolitičke interese nametne kroz inicijative predstavljene kao mišljenje cijele međunarodne zajednice. Sljedeći takav politički projekt će se održati 13. 14. veljače”, napominje rusko ministarstvo vanjskih poslova.
Ruska strana, upoznavši se od organizatora s privremenim dnevnim redom i programom foruma, odlučila je ne sudjelovati u njemu.
“Tema konferencije, unatoč ambicioznom nazivu, ne pokriva cijeli niz glavnih problema Bliskog istoka. Osobito se zanemaruje središnji arapsko-izraelski sukob i njegova jezgra, palestinski problem. Posebne stavke dnevnog reda uključuju borbu protiv terorizma i ekstremizma, osiguravanje sigurnosti na moru i cyberprostoru, stanje u Jemenu i Siriji, uloga Irana u regiji, uključujući stvaranje i raspoređivanje njihovih projektila. Očito je ovo pokušaj okupljanja bilo koga na anti-iranskoj osnovi, kako bi se stvorili preduvjeti za konačni slom sveobuhvatnog iranskog nuklearnog sporazum i preusmjeravanje napora za rješavanje problema sirijskog i jemenskog protuiranskog tabora”, reklo je rusko ministarstvo vanjskih poslova.
Lavrov je skrenuo pozornost na činjenicu da sudionici neće moći utjecati na sadržaj konačnih odluka foruma, koji će, kako su naveli supredsjedatelji – SAD i Poljska – biti u obliku vlastitog “sažetka” i neće biti predmet rasprave.
“Konferencija se priprema na brzinu, iza kulisa, bez uzimanja u obzir mišljenja utjecajnih bliskoistočnih i izvanregionalnih zemalja”, naglasilo je rusko ministarstvo vanjskih poslova.
Među supokroviteljima tako velikog događaja nema UN-a. Takav pristup neće pridonijeti razvijanju “zajedničke strategije” za Bliski istok, kako su najavili organizatori. Rusko ministarstvo vanjskih poslova ponovilo je “neprihvatljivost kursa trenutne američke administracije čiji je cilj poticanje iranofobije i stvaranje novih linija podjela na Bliskom istoku”.
Kina također podržava Iran
Mislimo da je sada jasno zašto je i Kina odbacila ovu privatnu “konferenciju” u Poljskoj. Treba napomenuti da kineski znanstvenik na Sveučilištu Hunan, Wu Chung, nije slučajno 22. siječnja za iransku agenciju IRNA rekao da Teheran uvijek nastoji održavati bliske veze sa zemljama svijeta na temelju jednakosti i uzajamnog poštovanja, te da pritisak Zapada nikada ne može zaustaviti Iran.
Ukazujući na 40. obljetnicu Islamske revolucije u Iranu, Wu Chung je napomenuo: “Iran više nego ikada napreduje na putu ka razvoju i želi postati model gospodarskog, društvenog i kulturnog razvoja. Zemlja, unatoč svim pritiscima i problemima, pokušava učiniti sve što je moguće za postizanje tih ciljeva.”
Također je naglasio “kako je s početkom Islamske revolucije došlo do ogromnih promjena u islamskoj civilizaciji, a svaki znanstvenik koji želi studirati o islamskom svijetu ne može ignorirati Iran i proučavati Iran bez proučavanja i razumijevanja temeljnih promjena uvedenih u islamsku civilizaciju”.
Kineski znanstvenik je rekao da se Iran uspio oduprijeti američkom pritisku i nije dopustio da se planovi Washingtona ostvare. Wu Chung je također rekao da, unatoč bojkotu i pritisku, Islamska revolucija nastavlja svoj put, a zemlje svijeta imaju bliske odnose i predane su nastavku suradnje u raznim područjima s Iranom.
EU također neće slati predstavnike u Varšavu
Čak je i ministrica vanjskih poslova EU, Federica Mogherini, 21. siječnja izjavila kako “neće moći” sudjelovati na Varšavskoj konferenciji, jer neće biti u Europi tijekom tog događaja, jer mora nazočiti summitu Afričke unije u Adis Abebi, u Etiopiji. Mogherini je također kazala kako je njezina nazočnost na summitu Afričke unije odavno isplanirana, i tako dalje, i tako dalje.
Nakon odbijanja “pozivnica” Washingtona, IRNA piše: “Konferencija zakazana u Varšavi je naišla na hladnu reakciju cijelog svijeta. Analitičari kažu kako je cilj održavanja takvog sastanka u jednoj istočnoeuropskoj zemlji ujedno iskorištavanje raskola među zemaljama EU o vanjskoj politici i daljnje slabljenje tog bloka.” Zaključak je točan, jer je Mogherini potom uvjeravala Teheran da će EU ostati posvećena nuklearnom sporazumu s Iranom i da će ubrzo uspostaviti poseban sustav naplate za poslovanje s Iranom, koji je upravo stvoren u Parizu i njime će upravljati njemački bankari.
Ovaj sustav je uspostavljen u posljednjem trenutku, jer je Iran već počeo pokazivati znakove nezadovoljstva Europom. Podsjetimo da je 18. siječnja jedan od čelnika Irana, koji odražava stavove iranskog vrhovnog vođe ajatolah Hamneija, ajatolah Ahmad Jannati, rekao: “Bez sumnje, ako nije gora, Europa nije ništa bolja od Sjedinjenih Država. EU samo gubi vrijeme. Ovisnost o Europi je iskrena glupost.”
Potom, 22. siječnja, Mohammad Javad Jamali, član parlamentarnog odbora za nacionalnu sigurnost, izjavljuje kako “Europi ne treba vjerovati” i da “pregovori s Europom vjerojatno neće dati nikakav rezultat za Iran, koji mora ojačati gospodarske odnose sa susjednim zemljama”. Mohammad Jamali je to vrlo jednostavno objasnio.
“Unatoč proturječjima između SAD-a i Europe o nekim pitanjima, ne smijemo ni pretpostaviti da je Europa na našoj strani, jer SAD ima ogroman utjecaj na političku i gospodarsku sferu EU”, rekao je Mohammad Javad Jamali.
Irak i “iransko pitanje”
I naravno, teško je ne obratiti pozornost na trenutnu situaciju u Iraku, uključujući otkrića o američkim vezama s teroristima ISIL-a o kojima govore irački zastupnici i pripadnici vojske i sigurnosnih snaga. Početkom ove godine je viši zapovjednik iračke Hashd Al-Shaabi armije, Hashem Al-Moussawi, ponovio da se zapovjednici ISIL-a skrivaju u američkim bazama na iračko-sirijskoj granici i da Washington pokušava iskoristiti te teroriste kao instrument u borbi protiv Bagdada i Damaska. Al-Moussawi tvrdi “kako ti teroristi u američkim bazama čekaju da pokrenu napade na iračke sigurnosne snage i Hashd Al-Shaabi snage”. Dodao je kako je američka baza u Al-Tanfu u Siriji glavno uporište terorista i opskrbljuje ostatke ISIL-a oružjem, vojnom opremom i obavještajnim podacima. Također je rekao da iračke sigurnosne snage i Hashd Al-Shaabi milicije trenutno od terorista pokušavaju očistiti područje Wadi Haran u Al-Anbaru, do sirijske granice, dodajući da američki vojnici ISIL-u često služe kao zaštita kada putuje između Iraka i Sirije.
21. siječnja je čelnik Vijeća za nacionalnu sigurnost Irana, admiral Ali Shamkhani, reagirajući na riječi Hashema Al-Moussawija, osudio SAD zbog njihovog “apsurdnog stava prema teroristima ISIL-a”, dodajući kako Washington ovu terorističku skupinu održava kao “oslabljeni virus” za kasniju upotrebu, unatoč tvrdnjama Washingtona da se bori protiv njega.
“Ponašanje Amerikanaca u takozvanoj koaliciji protiv ISIL-a je ambivalentno”, kazao je Shamkhani. Istaknuo je da je dio regije istočnog Eufrata u Siriji još uvijek pod američkom kontrolom i rekao da američke snage uopće ne žele uništiti ISIL, “jer vjeruju da se oslabljeni virus Islamske države kasnije može koristiti za određene projekte protiv Sirije”.
Još jednom podsjetimo na optužbe Moskve od 16. siječnja protiv Sjedinjenih Država i američkog pristupa u borbi protiv ISIL-a, pomnožimo to s pričom iračkog zapovjednika Hashema al-Mousavija i dodajmo riječi admirala Alija Shamkhanija i vidjet ćemo da je mozaik ratova u Iraku i Siriji već spreman. Međutim, to je deprimirajuće za Sjedinjene Države i njihove saveznike, jer uopće nisus sila u regiji kakvom se žele predstaviti.
SAD znaju da su gubitnici i Izrael bi se trebao prizvati pameti
I zaključno, vrijedi spomenuti iznimno iznenađujuće podatke o kojima je neki dan govorio iranski televizijski kanal PressTV na engleskom jeziku. Američka vojska je u svojoj studiji o rezultatima invazije na Irak, koja obuhvaća dvije knjige od 1300 stranica, opisala Iran kao “jedinog pobjednika”.
Izvješće, koje sadrži više od 1000 dokumenata s povjerljivim podacima, predstavlja sveobuhvatnu procjenu grešaka i uspjeha Sjedinjenih Država tijekom destruktivnih vojnih akcija u ovoj zemlji. Napravljen je pregled okupacije Iraka od 2003. godine od strane američkih vojnika, uspon terorističke skupine ISIL i ono što se u izvješću navodi kao “utjecaj Sirije i Irana”.
“U vrijeme završetka ovog projekta 2018. godine, Iran je izgleda jedini pobjednik”, navode autori u posljednjem poglavlju studije američke vojske, prenosi PressTV. Objava studije, koju je 2013. godine naredio bivši načelnik Glavnog stožera, general Raymond Odierno, a na njoj je nastavio raditi general Mark Milley, najavljena je 2016. godine, kada je izvorno dovršena, ali je odgođena. U izvješću se navodi da je kašnjenje bilo uzrokovano zabrinutošću zbog objave nekih “upitnih odluka” koje su neke vođe donijele tijekom sukoba.
Osim toga, autori pukovnik Joel Rayburn i pukovnik Frank Sobchak, koji su sada u mirovini, napisali su: “Rat u Iraku bi mogao postati jedan od najznačajnijih sukoba u američkoj povijesti. Njime je uništena dugogodišnja politička tradicija protiv preventivnih ratova.”
Zašto bi itko sporio američku prosudbu njihovog djelovanja u Iraku i što je ono dovelo do jačanja položaja Irana ne samo u susjednoj zemlji, nego u cijelom arapskom svijetu u cjelini, isključujući američke vazale koje predstavljaju režimi Bahreina, Saudijske Arabije, UAE, i sve do nedavno Katara, koji je već godinu dana odustao od sukoba s Iranom. Možda se i Izraelci jednog dana sjete poznatog trećeg zakona mehanike, ili trećeg Newtonovog zakona, prema kojem svaka akcija uzrokuje reakciju.
“Svakoj sili (akciji) suprotstavlja se po intenzitetu jednaka i suprotna usmjerena protusila (reakcija) “, glasi treći Newtonov zakon.
Stalan i snažan pritisak se prije ili kasnije mora vratiti ka svom izvoru.
U Siriji je sada u tijeku proces “stezanja rastegnute opruge”. SAD i Izrael kao da ne mogu razumjeti da narodi Istoka sebe sasvim drugačije vide u povijesnim i civilizacijskim planovima od njihovih. Dakle, rat za Siriju nije samo rat protiv terorista, planiran i bačen da zapali Bliski istok, ovo je rat za civilizaciju.
Dok god SAD i Izrael imaju kaskadnog Tellera znaju osnovne prirodne zakone.
Jako dobar tekst, sa vrhunskim zakljuckom.Nacin na koji razmisljaju americani jednostavno nemoze pojmiti drugacije nazvacu civilizacije poput istocnjackihi oni jos uvijek nemogu pojmiti zasto su izgubili rat u vjetnamu a kamoli poraz u afganistanu i iraku.
Interesantan tekst, Iran nije bezvezna zvecka i velika bi steta bila da ga izgubi Rusija … U zadnje vrijeme cesto da li je fake ili istina kruze price o vrsti raskola ali mi neznamo niti je medijima dostupno pravo stanje saradnje no iranu vrlo malo treba da svoje prvenstveno proizvodne odbranbene kapacitete ubaci u sedmu brzinu i tu im rusija samo moze pomoci a da li ce ubzo cemo sazanati… Izrael i amerika nesmiju dugo cekati oko irana ali ako budu sigurni u eventualni raskol sa rusijom bit ce poduzete akcije ….
Arapsko proleće je imalo za cilj stvaranje šireg južnog kruga oko Rusije sa završnicom u Teheranu. Da li su Rusi toga bili svesni? Glupo je i pomisliti da nisu. Da su SAD počele od Sirije verovatno bi bili uspešniji jer Rusija ne bi dobila dovoljno vremena za pripremu – za pomoć Asadu (i pre direktnog uključenja) i za razvoj sopstvenih vojnih kapaciteta za koji je i sada svaki dan dragocen. Arapsko proleće je tipičan primer bahatosti gde SAD previše opuštene zbog ranijih sličnih uspeha nisu dobro procenile snagu glavnog protivnika. Rusi to ne da su odlično iskoristili već su potpuno promenili situaciju na terenu. Tek sada su SAD shvatile da nisu neprikosnoveni i da Rusiju ne smeju potcenjnivati. Zato je ovo povlačenje iz Sirije (ako ga uopšte bude) samo taktički potez, neče da rizikuju da budu uvučeni u veći okršaj na Blistoku dok ne “obezbede” Latinsku Ameriku. Sve ovo znači… Čitaj više »
Iranske Siitske milicije imaju podrsku Sirije i Iraka, imaju podrsku Rusije i Kine, svojim potezima su podigli ugled Irana, sa druge strane Izraelcima i Amerikancima jedini preostali mehanizmi za uticaj na Iran periodicni avio udari i sankcije vode eskalaciji sukoba ciji je ishod neizvestan ali jedno je sigurno da ce biti brutalan ako do njega dodje.
Iran u Siriji i Iraku je tu i necete ga isterati.
Sjetite se prije koji dan je bilo govora kako “izuzetnima” treba neki dobar zalogaj da bi izgurali jos koju godinu na ovom standardu. Iran bi bio idealan, ali koliko su spremni potrošiti da bi nešto dobili, e to je več druga strana medalje. Iran je tvrd orah. Medutim bez da mu Rusi donekle čuvaju leđa, mislim da bi se izizetni odlucili i na takav potez. A Izrahell bi im svesrdno u tome pomogao. Nemojte se zavaravati, Iran je jos uvijek tehnološki dva koraka iza. Ako je Iransko vodstvo imalo lukavo, nikad nesmiju prekinuti dobre odnose s Rusima. A Kinezi su im daleko. Iranski ustav ne dozvoljava stacijoniranje stranih baza na svom teritoriju ali i to se moze promijeniti. A kad bi se to dogodilo, s dvije – tri baze na strateskim mjestima, sigurnost Irana bi bila zagarantirana. A Iran je dovoljno financijski mocan da odrzava te baze. Cak bi bilo… Čitaj više »
Iran nema što odgovarati na ubode komaraca. Izrael se ne može obraniti od Hamasa i spomenutih u tekstu projektila Qassam, praktično za Drugi svjetski rat, kamoli navođenog iransko-sirijskog raketnog arsenala.No, ponavlja se i ovdje da Iran neće pasti u klopku i provesti odmazdu “po civilima”, jer u Izraelu vojnih objekata “nema”, sve su vrtići, škole i bolnice. Dakle rade i znaju što rade. Posljednjih godina su Iranci napravili možda i više od očekivanog.
treba ponovo napisat pravila ratovanja sa naglaskom na viteštvo i ukinut veto zemljama u ratu i njihovim gazdama
Zapadni liberalno-feudalni sustav zasnovan je na stalnom širenju i otimanju resursa. To je toliko duboko usađeno u njihovu kolektivnu podsvijest da je izlječenje upitno.
U skladu s time, širiti će se uvijek i zauvijek, i bilo koji poraz biti će samo privremena stanka, nakon koje se napad nastavlja. Ti glodari jednostavno ne znaju živjeti u miru sa samima sobom(njihov problem) i pustiti druge narode da žive na miru(svačiji problem).
Logični zaključak se nameće sam, za spominjanje istog ću dobiti hrpu minnusa, ali… Samo preventivni nuklearni udar može rješiti problem ljudskog zla koje se ne da popraviti. Naravno, bilo bi dobro da Rusija razvije tehnologiju s kojom se apsolutno uništenje tog anglozio karcinoma može obaviti bez kolateralne štete po ostatak planete.
Sto vise milicija veca vjerovatnost da ces izgubit rat.Ni jedna strana koja ne kontrolira sve borbene jedinice dugorocno ne moze pobijedit i uvest red u drzavu.Svjezi primjer je u Ukrajini.Slobo je dopustao paravojne formacije dok je Tudman bio izgleda puno bolji takticar i silom raspustio hos.Da je hos nastavio da postoji tko zna kako bi se sve zavrsilo.
Zato mozda ovi udari po milicijama budu rezurtirali sa tim da sirijska vojska uspije sve borce stavit pod direktnu komandu.
Hvala na ovakvim člancima. Ovo je jedan od najpoštenijih sajtova koje sam do sada vidjeo.