Poznata “Doktrina Gerasimov”, koju na Zapadu shvaćaju kao “produženu teoriju modernog ratovanja” ili čak “viziju totalnog rata” zapravo ne postoji, piše analitičar Mark Galeotti za časopis Foreign Policy. Stručnjak u članku pojašnjava kako je on osobno skovao ovaj termin, kako bi skrenuo pozornost čitatelja na prijevod govora ruskog generala koji je zapravo pokušavao razumjeti događaje tijekom “Arapskog proljeća”, “Obojenih revolucija” i ukrajinskog “Maidana” i kako bi se Rusija trebala nositi s njima.
“Svi često govore o ugroženosti Zapada zbog takozvane “Doktrine Gerasimov”, nazvane po ruskom generalu koji je zaslužan za njezino stvaranje. Ova doktrina predstavlja novi način vođenja rata, “proširenu teoriju suvremenog ratovanja” ili čak “viziju totalnog rata”. Ali ova doktrina zapravo ne postoji”, piše Mark Galeotti za Foreign Policy.
Autor članka, britanski politički analitičar i viši suradnik na Institutu za međunarodne odnose u Pragu, Mark Galeotti, priznaje da za ovaj termin nema pravog razloga i da ga je on skovao, kada je dobio prevedeni članak generala Valerija Gerasimova, koji je 2013. objavljen u ruskom listu “Vojno-industrijski kurir”.
U svom članku, načelnik Glavnog stožera ruske vojske je govorio o tome “kako propaganda i subverzivne aktivnosti mogu dovesti do toga da se jedna prosperitetna država u roku od nekoliko mjeseci, ili čak dana, može pretvoriti u arenu žestokih oružanih borbi, postati žrtva strane intervencije, potonuti u ponor kaosa, humanitarne katastrofe i građanskog rata”.
Galeotti je, uz komentare, objavio prijevod članka na svom blogu i priznaje da je privlačnim naslovom “Doktrina Gerasimov” pokušao privući čitatelje. No, danas, pet godina poslije, tvrdi kako nije ni pretpostavljao da bi ljudi to mogli protumačiti kao pravi projekt generala Valerija Gerasimova za vođenje vojnih operacija protiv Zapada.
“Uskoro se, zbog “aneksije” Krima, vojnih operacija u Donbasu i ruske propagande u Sjedinjenim Državama, članak Gerasimova, koji je ranije bio zanemaren, počeo doživljavati kao “najnovija ruska metoda ratovanja”, dodaje Galeotti.
No danas se autor ne slaže s ovom formulacijom i piše “kako je Gerasimov tvrdio samo da Kremlj razumije događaje iz “Arapskog proljeća”, “Obojenih revolucija” protiv proruskih režima u susjednim državama, kao i “Maidan” događaja u Ukrajini. General Gerasimov je pokušao razviti strategiju za borbu protiv takvih događaja u Rusiji, smatra politolog.
“Rusi su iskreno, ali pogrešno vjerovali da ti događaji nisu bili pravi prosvjedi protiv brutalnih i korumpiranih vlada, već promjena režima pod vodstvom Washingtona, odnosno Langleya”, navodi Galeotti i dalje ostaje pri tvrdnji kako su sve ove “revolucije” bile “narodni ustanci protiv brutalnih i korumpiranih režima”.
Autor traži odgovor na pitanje koliko je važno ime onoga s čime se suočavaju SAD? Galeotti tvrdi kako “Rusija vodi višesmjernu politiku subverzivnih aktivnosti, podjela i prikrivenih i aktivnih političkih mjera”, što je za Galeottija važnije od nepostojeće doktrine kojoj je on dao ime.
Politolog tvrdi kako da Rusija nema jedinstvenu doktrinu. Ruska kampanja nema organizacijsko načelo ili jedno tijelo koje bi kontroliralo njeno djelovanje.
“Njezin je cilj podijeliti i demoralizirati, ali je Rusija sama oportunistički fragmentirana i ponekad kontradiktorna. U većini slučajeva to provode “politički poduzetnici” koji se nadaju da će u Kremlju dobiti utočište”, nastavlja Galeotti.
Osim toga, tvrdi “kako se članak Gerasimova ne može gledati iz vojnog ugla, jer on govori o upotrebi subverzije u pripremi za bojište prije intervencije, a metode koje Rusija koristi u Ukrajini nisu nove”.
“Za Rusiju nema govora o ratu protiv NATO pakta, jer je to koalicija bogatijih demokracija, dok se Rusija može pohvaliti samo gospodarstvom, koje je u usporedbi s kanadskim nepotpuno, skupom modernizacijom vojske koja je već zaglibila u dva rata. Ova zemlja može pribjeći samo onome što George Kennan naziva “političkim ratom”, naime, korištenju svih sredstava koja su na raspolaganju državi, osim vojske, kako bi postigla svoje nacionalne ciljeve”, piše Galeotti.
“Dakle, ako subverzivna aktivnost nije uvod u rat, već sam rat, to mijenja naše razumijevanje prijetnje i našeg najboljeg odgovora na nju”, kaže Galeotti.
Prema njegovu mišljenju, ne zaboravljajući na vojno suzdržavanje, SAD bi se trebale fokusirati na protuobavještajnu djelatnost, medijsku pismenost, borbu protiv korupcije i uklanjanje podjela koje je u američkom društvu stvorila Rusija.
SAD trebaju razumjeti prijašnju motivaciju kako bi okončale trenutni sukob s Rusijom ili prevladati ruski “politički rat”. Neispravna percepcija ruskih akcija dovest će zemlju u zabludu o prijetnji i pogrešne procjene u razvoju odgovora na nju. “Doktrina Gerasimov” nikada nije značila ništa i ne ništa ne znači ni sada. Vrijeme je da krenemo dalje”, zaključuje se u kolumni Marka Galeottija koju je objavio časopis Foreign Policy.
Koji je uopće smisao ovog članka? Odgovor je jednostavan. Mark Galeotti je s naknadnom pameću shvatio da je 2013. skovao termin i “pojasnio” nepostojeću ruski vojnu doktrinu, koja je postala popularna nakon ujedinjenja Krima s Ruskom Federacijom. Shvativši da fokusiranje političkog i vojnog vrha zemalja članica NATO pakta na “Doktrinu Gerasimov” oduzima previše vremena, budući da ona uopće ne postoji, odlučio je javno istupiti i reći kako je sve učinio samo kako bi privukao čitatelje na svom blogu. Ostatak članka nije vrijedan komentara.
Prema njegovu mišljenju, ne zaboravljajući na vojno suzdržavanje, SAD bi se trebale fokusirati na protuobavještajnu djelatnost, medijsku pismenost, borbu protiv korupcije i uklanjanje podjela koje je u američkom društvu stvorila Rusija.
….mislim ono….podjele u američkom društvu stvorila rusija…ovo razmišljanje i njegovog autora mogu samo obrisati o …
Osim notornih gluposti kao da SAD nema dovoljno dobar kontraobaveštajni rad pa ga treba unaprediti (pri čemu je budžet za taj rad uporediv sa ukupnim ruskim vojnim budžetom), da je Rusija izazvala podele u njihovom društvu… čovek koji se smatra nekim analitičarem kaže: “Rusi su iskreno, ali pogrešno vjerovali da ti događaji nisu bili pravi prosvjedi protiv brutalnih i korumpiranih vlada, već promjena režima pod vodstvom Washingtona, odnosno Langleya”, navodi Galeotti i dalje ostaje pri tvrdnji kako su sve ove “revolucije” bile “narodni ustanci protiv brutalnih i korumpiranih režima” Znači tolike države u potpuno različitim uslovima sa stanovništvom koje ima toliko različite nacionalne, verske, kulturološke, ekonomske… poglede doživljavaju “spontane narodne ustanke” pri čemu su organizatori poznati po imenu i prezimenu a simboli identični, scenariji samo u početnoj fazi donekle različiti… Zapad me je stvarno razočarao: imaju toliko stanovništvo i toliko kapitala a nisu u stanju da naprave kvalitetniju propagandu. Ali… Čitaj više »
Majko božja, kakva budala. Izvinite izmislio sam “Doktrinu Gerasimov”, dajte se fokusirajte na stvarnu prijetnju. Doktrina postoji, a vidi se iz “dva ruska gubitnička rata”, kako tvrdi Galeotti. Valjda u Ukrajini i Siriji. To pokazuje sav jal i frustriranost “gospodina” stručnjaka. I takvi dobiju po par stotina dolara, ako ne i više, za ove baljezgarije što pišu?
Mnogi đankiji bi bili jako zahvalni ovom liku kad bi im otkrija čime se ovako dobro urokao, koja je to točno roba!? Šalu na stranu, ovo sta ovaj prica je totalno ljigavo, ogavno, vriđa zdrav razum, smrdljivi LICEMJER kojem rado želim da šta prije doživi demokraciju i prosperitet jednog veceg dijela hrvatske, pa da hranu traži u je*enim kontejnerima!!!
Ma brigaju me Mark Galeotti i drugi stipendisti Soroša.
Ima 15 puta višu platu od mene, lovi Čehinje i češlja….
Ma nabijem ga na..
Oko Gerasimova: po mome je ta doktrina več bila u 70, 80-ima u Južni Ameriki,
samo da Ameri nisu trebali toliko daleko, ko na Majdanu s snajperima ili u Siriji sa uvozom plačenika, koji su prvo “protestirali, onda pustili brade i sjekali glave ljudima.
Kaos je u stvari strah, a doza toga ne treba uvjek ista za isti efekat,
Bas htjedoh napisati koje baljezganje…
Opasno je što u današnjem svijetu egzistiraju ovakvi i slični kvazi analitičari. U stvari opasnost nije u njihovom postojanju, već u tome da netko tko ima moć pokloni povjerenje takvim analizama i na temelju njih postupa. Njihova percepcija je iskrivljena a pokazuju i zapanjujući nivo ne poznavanja materije o kojoj pišu. Time daju svoj doprinos nestabilnosti u svijetu. Njegovo spominjanje jednog George Kennana oca teorije „obuzdavanja“ kao temelja američke hladnoratovske strategije je u ovom kontekstu promašeno. Ali eto, čovjek mora zaraditi neku pinku.
Daklem, znao sam za relativno viskoku razinu debiliteta tamo preko bare, ali ovaj nji’ov, vojnosni analiticar je vrh vrhova, mi balkanci bi ga zvali uhljebom 🙂
PS Znima me, ako su Ameri, čitaj Zapadnjaci, tako nedodirljivi sto pište!
“”“Za Rusiju nema govora o ratu protiv NATO pakta, jer je to koalicija bogatijih demokracija, dok se Rusija može pohvaliti samo gospodarstvom, koje je u usporedbi s kanadskim nepotpuno, skupom modernizacijom vojske koja je već zaglibila u dva rata.””
analiza je po meri politickog znanja[ocajnog] stanovnistva tih bogatih demokratija,jos kada bi im doticni analiticar OBJASNIO da Rusija svoje vojne intervencije dovodi do kraja[svoje pobede] a perjanica BOGATE demokratije je 17-tu godinu ZAGLIBLJENA u agvanistanskim gudurama sa protivnicima koji u rukama drze KALASE,a na nogama nose SANDALE,leti i zimi bez razlike,takva bogata sila muku muci sa polubosim i polugladnim protivnikom,sta bi bilo da su malo bogatiji???,ako se bude uvela mera za glupost treba da se zove; BOGATA DEMOKRATIJA
Sve sami oportunistički šarlatani oko nas, a mi ih slušamo, čitamo, učimo, vjerujemo im, slijedimo ih. Čak sam i ja, jedan od mnoštva prosječnih, shvatio iz ono malo dostupnih tekstova u to vrijeme, da se ne radi o nikakvoj novoj ruskoj doktrini ratovanja, nego naprotiv, o zapadnoj doktrini ratovanja koju su iskušali u SFR Jugoslaviji, koju su kasnije primjenili na Iraku, Afganistanu, Libiji, Siriji i sada je pokušavaju provesti u Venezueli, Iranu i Makedoniji. Sve sami šarlatani. Pogledajte samo način na koji se dijele doktorati i magistrature u inostranstvu ili kako se dobijaju diplome, pa je odmah jasno koliko je jaka zapadna “intelektualna i akademska” zajednica. I mi dopuštamo da nas takvi ocjenjuju?
Osim toga, tvrdi “kako se članak Gerasimova ne može gledati iz vojnog ugla, jer on govori o upotrebi subverzije u pripremi za bojište prije intervencije……….
Tačno tako.
Subverzivno dejstvo dolazi pod komandu grupe TNT.
Jedno je izražavanje nezadovoljstva protiv korumpiranih i nesposobnih vlastodržaca, a nešto skroz drugo izazivanje državnih udara, sektaških sukoba (jedini plan na Bliskom istoku koji radi 100 na sat je Yinonov plan)…
https://en.wikipedia.org/wiki/Yinon_Plan
zamjeram vam to što čitateljima ne date potrebne informacije o nekom mediju i nekom “stručnjaku”, kada citirate neki medij ili nekog stručnjka kao ovog. dakle, svaki put bi trebali objasniti čitateljima o kome se radi. zato evo ja da kratko objasnim. “Foreign Policy” nije bilo kakav časopis, već pripada samom vrhu globalističke cionističke mafije, “duboke države”. “Foreign Policy” je službeni časopis think tanka “Carnegie Endowment for International Peace” (Carnegiejeva zaklada za međunarodni mir), koji je nakon Rockefellerovog “Vijeća za vanjske poslove”(CFR), drugi najveći think tank bankomafije u SAD i usko surađuje sa CFR-om, Osnivač “Carnegiejeve zaklada za međunarodni mir bio je industrijalac i mason Andrew Carnegie, koji je početkom 20. stoljeća, pored Rockefellera bio drugi najmoćniji čovjek u SAD. “Carnegie Endowment for International Peace” ima svoje podružnice u Briselu, Berlinu, Hong Kongu i Moskvi. “Carnegie Endowment for International Peace” zajedno sa Sorosevim NGO-ovima pripada američkoj i cionističkoj 5. koloni u… Čitaj više »