U četvrtak, 26. rujna, europske središnje banke odbile su obnoviti sporazum o dogovorenoj prodaji zlata, poznat kao Centralni ugovor o zlatu središnjih banaka (CBGA). Globalno tržište plemenitih metala konačno je oslobođeno stoljetne kontrole i manipulacije Banke Engleske i dinastije Rothschild. Kako se srušio najmoćniji kartel zlata na svijetu i zašto?
Kraljevi tržišta
19. rujna održana je zabava u sjedištu Rothschildovog carstva, uredu banke NM Rothschild & Sons u St. Sweets Laneu u Londonu. Proslavila se stogodišnjice takozvanog londonskog popravljanja zlatom i održao dnevni sastanak vodećih bankara radi utvrđivanja cijene zlata.
Obljetnicu su u uskom krugu proslavili predstavnici financijskih divova Barclays, HSBC, Deutsche Banke, Scotiabanke i Societe Generale, top menadžeri London Gold Market Fixing Limiteda, koji su osnivači istih pet banaka i čelnici Engleske Banke, koji su također uvijek sudjelovali u formiranju “tržišnih” kotacija zlata.
Goste je ugostio voditelj banke NM Rothschild & Sons, baron David René de Rothschild. Od prvog dana postojanja kompanije London Gold Market Fixing Limited, od 12. rujna 1919. godine, Rothschildi su u njemu predstavljali ne samo svoje financijsko carstvo, već i Banku Engleske.
O tome su se službenici Banke Engleske slučajno odali u dokumentu objavljenom 1964. godine.
“Banka Engleske nije fizički zastupljena u kući London Gold Market Fixing Limited, ali može učinkovito sudjelovati u određivanju cijene zlata putem svog brokera, za što Banka Engleske koristi isključivo usluge predsjednika londonskog Gold Fixinga, naime Rothschilda”, stoji u dokumentu.
Također se navodi da “Banka Engleske nastoji, kao u slučaju na deviznom tržištu, kontrolirati, koliko je to moguće, obuzdavajući utjecaj na tržištu kako bi se izbjegla nasilna i nepotrebna kretanja cijena i tako pomogla sudionicima na tržištu da vode svoj posao.”
Stručnjaci se dugi niz godina svađaju tko je glavni na tržištu zlata, središnja banka, odnosno Banke Engleske, ili privatna korporacija u vlasništvu Rothschilda. 2004. godine banka NM Rothschild & Sons iznenada i službeno odustaje od “ključeva”, koje ustupa Barclaysu.
Analitičari su požurili zaključiti da je Banka Engleske pobijedila i da je potpuno preuzela kontrolu nad londonskim fiksiranjem cijena zlata. No, zbunili su se kada se ispostavilo da je šef Barclaysa, Marcus Agius, zet bivšeg direktora NM Rothschilda, Edmund de Rothschild, te da u stvari predstavlja interese klana milijardera.
Lekcija o utjecaju
Vrhunac tržišne moći londonskog Gold Fixinga bilo je ’70-ih i ’80-ih godina prošlog stoljeća. Nakon što su Sjedinjene Države 1971. godine odustale od „zlatnog standarda“ za dolar, cijene plemenitih metala brzo su rasle i uvećale su se za 25 puta u devet godina, s 35 dolara za uncu u 1971. na 850 dolara u 1980. godini.
Ali tada, naporima Rothschilda i Banke Engleske, cijena zlata, bez ikakvog očitog razloga, za dvije godine rapidno pada i 1982. unca zlata je koštala nešto više od 300 dolara. Tako su londonski “popravljači” sudjelovali u ekonomskom ratu protiv Sovjetskog Saveza, kojeg je Washington napao nakon uvođenja sovjetskih trupa u Afganistan.
Glavni zadatak bio je oboriti cijene glavne izvozne robe Sovjetskog Saveza – nafte i zlata. U naftnom sektoru, SAD su uspješno surađivale sa Saudijskom Arabijom, uvjerivši princa Fahda da u zamjenu za opskrbu modernim američkim oružjem naglo poveća i proizvodnju i izvoz.
U početku je Washington imao problema sa zlatom. Tajni posjet direktora CIA-e Williama Caseya glavnom gradu Južne Afrike, Pretoriji, kako bi ih uvjerio da povećaju izvoz plemenitih metala, nije uspio. Premijer Peter Botha, kao odgovor na ustupak, zahtijevao je ukidanje međunarodnog bojkota Južne Afrike kao rasističkog režima. Za američkog predsjednika Ronalda Reagana to bi bila politička smrt.
Stoga se Washington za pomoć obratio Londonu, a „čelična lady“ Margaret Thatcher dala je odgovarajuće upute Banci Engleske. Rothschildi su se lako uključili u borbu protiv komunizma i menadžeri London Gold Market Fixing Limiteda su naglo smanjili cijene dragocjenih metala.
Međutim, proslava pobjeda iz prošlosti i obljetnice u sjedištu NM Rothschild & Sonsa nije bila zabavna. Činjenica je da su se posljednjih godina supervizori ozbiljno zainteresirali za aktivnosti na londonskom upravljanju cijenama zlata.
U prosincu 2013. je njemački financijski regulator BaFin zatražio od Deutsche Banke sve dokumente povezane s trgovanjem zlatom, nakon čega je nadzorno tijelo provelo nekoliko inspekcija u odjelima banke koje se bave plemenitim metalima. Posljedica toga je bila da je u siječnju 2014. Deutsche Banka najavila svoje povlačenje s popisa “popravljača”.
U svibnju 2014. Britansko tijelo za financijski nadzor (FCA) optužilo je Daniela Plunketta, direktora plemenitih metala tvrtke Barclays, da manipulira cijenama zlata. Kažnjen je novčanom kaznom i lišen licence za posredovanje. Barclays se obvezao platiti 26 milijuna funti za “neuspjeh u ispravnom rješavanju sukoba interesa između sebe i kupaca, kao i za propuste u kontrolnim sustavima u vezi određivanja cijena zlata”.
U prosincu 2015. je skupina kanadskih ulagača Visokom sudu u Ontariju podnijela tužbu protiv svih članova londonske organizacije Gold Fixing, uključujući i London Gold Market Fixing Limited, optužujući ih za “zavjeru u ispravljanju, podizanju, smanjenju, održavanju, stabiliziranju, kontrolu ili nerazumnom povećanju cijena zlata i investicijskih instrumenata koji se odnose na zlato”.
Zbog svega toga, Barclays i Societe Generale napustili su kartel, a Scotiabank je reorganizirala posao i zaustavila poslovanje s plemenitim metalima.
“Problemi još uvijek djelujućeg London Gold Market Fixing Limiteda izgledaju toliko ozbiljni da se čitava bivša zajednica čini prokleta. Dakle, samo je pitanje vremena kad će se peti član zloglasnog sindikata, HSBC, naći u problemima”, rekao je Ronan Menley, analitičar tržišta zlata.
Rothschildovo carstvo još jednom je uspjelo izbjeći probleme, ali je već očito da će stogodišnjica njihovog projekta manipuliranja globalnim tržištem zlata biti posljednja.
Samo tjedan dana nakon obljetnice Rothschilda i prijatelja, svjetsko tržište zlata doživjelo je novi šok. 26. rujna europske središnje banke nisu obnovile Centralni ugovor o zlatu središnjih banaka (CBGA), sporazum o regulaciji cijena zlata sklopljen 1999. godine.
Nije slučajno što se ugovor CBGA pojavio u godini uvođenja eura. Tvorci europske valute su bili ozbiljno zabrinuti da će stanovnici Starog kontinenta, sa svojim tradicionalnim povjerenjem u zlato, početi masovno razmjenjivati novi novac za plemenite metale i tako potkopati tržišnu vrijednost eura.
Ti su strahovi naglo porasli nakon što je Banka Engleske objavila namjeru da proda više od polovice zlatnih rezervi. Kotacije su odmah pale, a vlasnici novog europskog novca, očekujući naknadno poskupljenje zlata, prebacili su se na jeftiniji plemeniti metal.
U stvari, Britanci su, bojeći se gubitka utjecaja u Europi nakon stvaranja EU, jednostavno ucjenjivali kontinentalne partnere uništavanjem nove valute. Stoga je Europska središnja banka krenula u zaključivanje „Zlatnog sporazuma središnjih banaka“, obvezujući središnje banke zemalja članica EU da ograniče prodaju zlata iz svojih rezervi.
U odnosu na glavne svjetske valute i cijene zlata euro je tim ugovorom bio zaštićen. Banka Engleske je zauzvrat dobila snažan utjecaj na politike Europske središnje banke, jer je igrala ključnu ulogu u određivanju cijena zlata putem londonskog Gold Fixinga.
„Zlatni sporazum središnjih banaka“ Europske unije potpisan je na četiri godine, a potom je tri puta produžen, 2004., 2009. i 2014. godine. Ali sljedećeg produljenja nije bilo.
“Tijekom trajanja sporazuma, tržište zlata se korjenito promijenilo”, objašnjava Europska središnja banka.
“Likvidnost se povećala, baza investitora se povećala, a cijene su skočile pet puta, s 260 dolara u jesen 1999. godine na 1420 dolara sada”, priopćili su bankari iz Frankfurta u vrijeme objave priopćenja, jer je zlato naknadno palo na još uvijek relativno visokih 1368 dolara po unci.
Dakle, više ne postoji rizik od prodaje zlata. Naprotiv, zlatne rezerve središnjih banaka obnavljaju se rekordnim tempom. Prema Svjetskom vijeću za zlato, prošle godine su se te rezerve povećale za 651 tonu, najviše od 1971. godine. Dakle, ukidanje „Zlatnog sporazuma središnjih banaka“ neće srušiti cijene u znatnijoj mjeri.
No stručnjake zabrinjava nešto drugo. Svjetsko tržište zlata je po prvi put u povijesti “slobodno plutajuće”. Stručnjaci su sigurni da će sada cijena plemenitog metala brzo rasti.
Analitičari Citibanke predviđaju da će u narednih godinu ili dvije cijena premašiti dvije tisuće dolara za uncu, trećinu više nego sada, a ovo je tek početak.
“Neću se iznenaditi kad vidim zlato po cijeni od 3000 dolara po unci”, rekao je David Rosenberg, glavni ekonomist u Gluskin Sheffu i Associatesu, ugledni analitičar na Wall Streetu.
A dinastija Rothschild, bankari njihovih banaka „podružnica“ i svita menadžera iz London Gold Market Fixing Limiteda? Vjerojatno će nešto pokušati učiniti da povrate izgubljeni utjecaj, iako je jasno da od njih ne treba očekivati ništa dobro, što je logično.
Donasija? Valjda dinastija? 🙂
Zato je dan poslije malo pala cijena na 1370 dolara, ali je to nevažno u odnosu koliko je ovo važno.
Vjerovati kako su Rotschildi doživjeli nekakav poraz i iz ruku ispustili alat za učvršćivanje vlastite moći je poprilično naivno. Zlato, kao i dijamanti gotovo da nisu nikakva vrijednost sami po sebi, vrijednost im je uvijek ovisila o potražnji . Pravo pitanje je zašto bi Rotschildi odustali od pozicije s koje mogu kontrolirati cijenu zlata!? Zlato im nije više isplativo? Imaju u rezervi nekakav tajni plan o sutrašnjim valutama? Budu li sutra cijene zlata rasle u nebo (možda ciljano zbog povlačenja dolara iz optjecaja), očito je da će korist izvući samo proizvođači zlata i oni koji ga najviše imaju deponiranog. Ali uz jedan uvjet – da dolar/euro ostanu ono što su i danas te da vlasnici dolara/eura (FED I ECB) pristanu na razmjenu svojih valuta za zlato. Istina je da sami stanovnici SAD-a i EU mogu privatno ulagati u zlato, ali i tu središnje banke imaju mehanizme za odvraćanje ljudi od… Čitaj više »
Neznamo mi di su Rothshildi bunkerali fizičko zlato . . . ako znamo šta su Rothshildi napravili sa dionicama u ratu Engleza sa Napoleonom onda se svašta može očekivat. Općenito triba razdvojit dva pojma, a to je fizičko i papirnato zlato. Fizičko zlato znači kako ga se more dirat rukon odnosno dostupno je u svakome trenutku, a papirnato znači papir na kojemu piše da imaš zlato koje je u tuđim rukama, a papir lako može postat samo komad karte sa kojim se ni vatra nemore potpalit, ukratko dostupnost toga zlata ovisi o drugoj strani koja je izdala ti papir. Danas je na tržištima papirnatoga zlata, ka COMEX (Comodity Exchange) na jednu uncu zlata ima više onih koji tu istu uncu zlata sa svojim papirom na tome papiru ”imaju”. Ako se dogodi ono šta bi se moglo dogodit, a to je da muzika prestane svirat, svi oni koji su plesali sigurno… Čitaj više »
Evo jedan friški pogled svijetski poznatoga dealera zlata;
https://kingworldnews.com/greyerz-global-financial-system-unlikely-to-survive-but-own-gold-not-cryptos-or-etfs/
Neće poskupiti zlato,već će pojeftiniti naštampani novac.Svjetska hiperinflacija.
Zlato je bilo i ostalo poluga u rukama vladara svijeta uuuupppss, svemira.
Sada ću malo i ja trolati ali nije zahebancija. Pročitao sam prije petnaestak dana da Rothsildi pa i Rokfeler neprimjetno svo svoje zlato, papirnati novac, pokretne i nepokretne vrijednosti polako prebacuju u rusiju. Valjda im je najsigurnije da to Putin čuva
Zlato nije problem jer zlata nema.U trezorima Zagreba, Beograda,Sarajeva( tamo gdje su za vrijeme Juge bile pohranjene rezerve zlata) ostao je jos poneki krepani mis.
Naime,zlato je kao i sve ostalo uspjesno transferirano na privatne bankovne racune.
E sad tko je tome kriv, da li soros,rothschild, ljudi gusteri,varani ,rozmarinove bebe ili elvis presley , vjerojatno budemo saznali u daljnjim komentarima. 🙂
Ja znam da nista ne znam a znam i to da balkanci to nikada nebi uradili, mi smo radisan,moralan,marljiv i nadasve posten narod. 😉
Tko jebe Rotschilde.