Dr. Dermot Hudson: Usprkos svim predviđanjima, Sjeverna Koreja se neće urušiti

Neki imperijalistički stručnjaci su oživjeli diskreditiranu i istrošenu ideju takozvanog urušavanja Sjeverne Koreje, unatoč činjenici da se ova teorija svaki put dokazala kao pogrešna. Bloomberg je nedavno govorio o “pripremi za neizbježni kolaps Sjeverne Koreje”, a opskurni francuski akademik Pierre Rigoulet tvrdio je da će se Sjeverna Koreja urušiti baš kao i SSSR. Takve su teorije očito vrlo daleke od stvarnosti i pogrešne su maštarije.

U stvarnosti oni predstavljaju gotovo religioznu želju imperijalista koji bi željeli vidjeti “kolaps” Demokratske Narodne Republike Koreje. U biti imperijalisti i dekadentna vladajuća klasa zapadnih kapitalističkih zemalja i njihove južnokorejske marionete sanjaju da će sustav Sjeverne Koreje temeljen na Jucheu nestati, ali to je samo san.

Podsjetimo da se nakon 1991. godine, nekoliko tjedana nakon čuvenog državnog udara u Sovjetskom Savezu, točnije nakon oduzimanja vlasti od strane Državnog odbora za izvanredne situacije SSSR-a, na čelu s raznim sovjetskim vođama, počela širiti imperijalistička propaganda Sjedinjenih Država. Newsweek je pisao da Sjeverna Koreja neće imati dovoljno goriva i hrane da preživi zimu i da će se urušiti do kraja 1991. godine. Naravno, to nije imalo smisla, jer se Sjeverna Koreja za hranu uopće nije oslanjala na Sovjetski Savez, posebno zato što SSSR nije izvozio hranu, što je samo po sebi bilo važno.

1996. godine se govorilo da je Sjevernoj Koreji ponestalo hrane i da će se srušiti za mjesec dana. Naravno da se to nije dogodilo. Nepotrebno je napomenuti da je Sjeverna Koreja još uvijek ovdje, više od 25 godina nakon 1991. i više od 20 godina nakon 1996.

Američki imperijalisti sada promiču takozvanu teoriju kolapsa “3-3”, što znači da bi se Sjeverna Koreja trebala srušiti nakon 3 mjeseca ili 3 godine. Zasigurno će se i to pokazati kao besmislena i lažna propaganda,

Predvođeni predsjednikom Kim Il Sungom, predsjednikom Kim Jong Il-om i Kim Jong-unom, vođena idejom Juche, Sjeverna Koreja je odolijevala svakoj sankciji, blokadi, prijetnjama, pritisku i subverziji američkih i drugih imperijalista i osujetila je planove svojih neprijatelja.

Zašto se DNRK ne može srušiti? Neki tvrde da bi, otkad je propadao Sovjetski Savez i ostale socijalističke države u Europi, logičan slijed bio da Sjeverna Koreja završi na isti način. Dvije su stvari koje nisu u redu s tom tezom. Prvo, socijalizam u SSSR-u se nije srušio, već je došlo do izdaje. SSSR se nije jednostavno urušio. Sovjetska komunistička partija i SSSR bili su uništeni svjesnim i planiranim postupcima Mihaila Gorbačova, koji je svojim uredbama raspustio SSSR kao državu i KP Sovjetskog Saveza. Dakle, SSSR se nije raspao, nego je svjesno i namjerno izdan od strane izdajničkih revizionističkih vođa koji su bili u rukama zapadne elite. Margaret Thatcher je jednom rekla da je Mihail Gorbačov

“vođa s kojim bi se moglo poslovati”

Međutim, Demokratska Narodna Republika Koreja je uništila klice unutarnje izdaje. Pobijedila je i likvidirala frakcijske klike 1953., 1995. i 1967.

Godine 2013. je odbacila modernu frakcijsku kliku unutar vladajuće stranke. Sjeverna Koreja, zemlja Juchea i Songuna, nije stari SSSR, niti je to bivša Istočna Njemačka, Poljska ili Mađarska. DNRK je neovisna sila čvrsto utemeljena na ideji Juche. Ona nije kopija druge zemlje. Juche socijalizam je socijalizam korejskog tipa usredotočen na narodne mase. Socijalizam DNRK nije nametnut iz inozemstva niti je dar od nekoga drugog. Juche socijalizam potpuno se razlikuje od bivšeg sovjetskog socijalizma. Iako je SSSR u početku podržavao zastavu proleterske revolucije, s Hruščovom je postao žrtva modernog revizionizma i počeo je surađivati s američkim imperijalizmom. SSSR je odustao od revolucionarnih načela još ’50-ih i ’60-ih i likvidirao diktaturu proletarijata proglasivši državu cijelog naroda, čime se odrekao borbe protiv neprijatelja socijalizma.

DNRK na čelu s predsjednikom Kimom Il Sungom držala se revolucionarnih načela i protivila se modernom revizionizmu. Predsjednik Kim Il Sung je 1967. godine u svom eseju naglasio potrebu diktature proletarijata i suprotstavio se ideji države sovjetskog tipa. To je bila država “mirnog suživota” i “mirne suradnje” s američkim imperijalizmom i njegovim brendovima.

Pepsi Cola, imperijalistička multinacionalna kompanija Sjedinjenih Država, čak je imala tvornice u SSSR-u, dok je Sjeverna Koreja i dalje živjela pod sloganom revolucionarne, antiameričke i antiimperijalističke borbe i do danas je najaktivnija antiamerička država na svijetu.

Europske socijalističke zemlje je preplavila je američka kultura. U Mađarskoj su 1989. godine mase mladih oduševljeno klicale imperijalističkoj pop kulturi utjelovljenoj u Madoni.

Sjeverna Koreja, iako je za to  optužuju za cenzuru, borila se protiv infiltracije imperijalističke ideologije i kulture.  Kim Jong-un je na 7. kongresu Radničke partije Koreje rekao “da su imperijalistički reakcionari žestoko manevrirali kako bi zarazili i oslabili korejske revolucionarne redove, infiltrirajući u njih tuđinsku buržoasku ideologiju i kulturu, ali nisu mogli slomiti vjeru ljudi u socijalizam i spremnost da ga se pridržavaju, obrazovani i formirani u zagrljaju partije“.

„Danas naša država pokazuje snagu nepobjedive ideološke moći u kojoj je cijelo društvo prožeto idejom Juche i Songun, a čiji su vojnici i svi ljudi opremljeni duhom zaštite revolucije i duhom odlučne obrane socijalizma”, rekao je Kim Jong-un.

Nadalje, DNRK će i dalje blokirati infiltraciju trule, štetne i propadajuće imperijalističke kulture.

“Trebali bismo se suprotstaviti imperijalističkim potezima u ideološkoj i kulturnoj infiltraciji i u potpunosti održavati našu socijalističku kulturu i stil života. Njihova ideologija i kultura opasni su otrovi koji zatomljuju umove ljudi i potkopavaju temelje socijalizma.  Revolucionarnom ideološkom i kulturnom ofenzivom morali bismo osujetiti njihove uporne i pogubne poteze ideološke i kulturne infiltracije i spriječiti da u naše društvo uđe inozemna ideologija i kultura ili neprirodan način života”, dodao je Kim Jong-un.

SSSR nije bio samo revizionistički, već je bio i birokratski sustav, a to je postajalo sve izraženije tijekom godina. Rukovodstvo i stranački kadrovi su se otuđili od naroda. Zbog birokracije zemlja je postala neučinkovita i stagnirala je. Međutim, Demokratska Narodna Republika Koreja uvijek se protivila birokraciji, još od svog osnutka.

Kim Jong-un je izjavio: “Trenutno su zlouporaba moći, birokracija i korupcija glavni neprijatelj koji se ne bi trebalo tolerirati u primjeni principa na ljude u radu stranke”. DNRK i Radnička Partija odavno su razvili stil rada, poznat kao Chongsan Ri, u kojem nadređeni uvijek pomaže da podređeni siđu u mase.

„Posjećujući Demokratsku Narodnu Republiku Koreju sam više puta vidio rukovoditelje i službenike obučene u normalnu radnu odjeću i kako se ne razlikuju od radnika. Nema državnih dača za visoke dužnosnike DNRK. Sjeverna Koreja je stabilnije i skladnije društvo, bez socijalnih sukoba ili klasnih kontradikcija. Demokratska Narodna Republika Koreja jedna je vjerovatno najstabilnija država na svijetu. Mladi se ne bune, već djeluju kao brigade u socijalističkoj izgradnji i snažno sudjeluju u obrani zemlje. DNRK se oslanja na socijalističko vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, tako da nema društvenih kontradikcija i diskriminacije. Nema nezaposlenosti i nema pada potrošnje, a oporezivanje je ukinuto 1974. DNRK se temelji na ideji Juche, čiji je filozofski princip da je čovjek gospodar. Stoga, zahvaljujući socijalističkom vlasništvu nad proizvodnim sredstvima, podržanim i pojačanim idejom Juche, ljudi u DNRK imaju visok osjećaj “vlasništva” nad “udjelom” koji ne postoji u nijednoj kapitalističkoj zemlji“, piše britanski stručnjak za Sjevernu Koreju dr. Dermot Hudson.

„Posjećujući DNRK u listopadu 2015., u travnju 2016. i rujnu 2016., vidio sam da zemlja raste vrlo velikom brzinom, brzinom rasta kakvu je teško zamisliti u kapitalističkim zemljama. Ogromni građevinski projekti, koji bi u imperijalističkom svijetu koštali milijarde, ne samo da idu naprijed, već su i gotovi, kao što su ulica Changjon, ulica Mirae Scientist, elektrana Heroja mladih Paetusana i kompleks Sci-Tech.

Ne postoji stagnacija u DnRK, kako se to dogodilo krajem ’70-ih i ’80-ih u SSSR-u. Stopa gospodarskog rasta je dosegla 40%, što je pedesetih godina prošlog stoljeća bilo poznato kao doba Chollime, legendarnog krilatog konja koji je mogao prijeći nekoliko kilometara dnevno, a sada je DNRK u dobu Mallime, krilatog konja koji može prijeći 10 000 kilometara u jednom danu.

Tajna zašto se demokratska Koreja nikada neće srušiti su tri stupa

ideje Juche, Songun i Prvog samorazvoja. 1977. ugledni engleski društveni znanstvenik dr. Malcolm Caldwell napisao je: “Ono što je jasno, bez ogromnih zajmova, američke vojne podrške i integracije u međunarodno kapitalističko gospodarstvo, Južna Koreja će propasti, dok, poštujući Juche, Demokratska Koreja može ostati zauvijek neovisna”.

Doista, Južna Koreja se suočava unutarnjim društvenim i klasnim kontradikcijama, bivšom nepoštenom i nenarodnom vladom predsjednice Park Geun Hye. koja je provodila politike štednje i strogu okupaciju Južne Koreje od strane Sjedinjenih Država.

Dok je Demokratska Koreja poznata po svojoj čvrstoj i militantnoj antiimperijalističkoj neovisnosti, Južna Koreja je nezavisnija neokolonijalna zemlja na svijetu. To ne ovisi samo o američkom imperijalizmu, već i japanskom i ludim planovima Park Geun Hye da Južnu Koreju učini ovisnom o EU, britanskom, francuskom i njemačkom imperijalizmu.

U tome se razlikuju dvije Koreje, iako se naglasak uglavnom daje na životni standard i nominalni BDP. Demokratska Koreja se nikada neće srušiti, dok je Južnoj Koreji predodređeno da nestane kao suverena zemlja, čak i ako zadrži ime pod kojom poznajemo ovu zemlju.

Autor: dr. Dermot Hudson,
predsjednik Udruženja Velike Britanije za proučavanje Songun politike i
predsjednik grupe „Juche Idea“ u Engleskoj.

Juche