Dresden, Hirošima, Faludža, Mosul… – Uvijek ista američka taktika u “oslobađanju” svijeta

Iz Mosula stižu proturječna izvješća. Nezavisni arapski izvori tvrde kako se iračka vojska još uvijek žestoko bori s nekoliko stotina terorista “Islamske države” u Starom gradu i nekoliko okolnih blokova, koji su navodno srušili povijesnu “Veliku džamiju Al-Nouri” u kojoj je samozvani “kalif” 2014. Abu Bakr Al-Bagdadi proglasio svoju terorističku tvorevinu “Islamsku državu”.

Iračka vojska i američka koalicija tvrde da je džamiju srušio ISIL, dok teroristi za uništenje džamije krive američko zrakoplovstvo.

Kako god bilo, drevni grad hramova i džamija koji se do nedavno zvao Mosul, čija povijest seže 25 stoljeća prije Krista, mjesecima je poprište žestokih borbi.

U borbama protiv terorista iračkim snagama “pomaže” koalicija na čelu sa Sjedinjenim Državama, koja je provela snažna bombardiranja, prema kojima su ona u Aleppu i drugim dijelovima Sirije doslovno dječja igra.

Američki general Sean MacFarland, koji je imenovan za zapovjednika zajedničkih operacija u Siriji i Iraku, rekao je “kako mu Pentagon nije dopustio da pregovara o metama napada”. Time je u stvari priznao brojne žrtve među civilnim stanovništvom Mosula i da su još uvijek neizbježne. O planu bombardiranja se ne raspravlja, a nakon udara odmah u napad kreću jurišni odredi. Nakon toga opet slijede zračni udari.

Prema izračunima je američka koalicija u protekle tri godine provela oko 40 tisuća zračnih napada na grad. Koalicijski zrakoplovi su uništili 6000 radnih mjesta i velike inženjerske projekte u Iraku i Siriji. Znatan dio njih je proveden po Mosulu.

Profesor Souad Al-Azzawi, rodom iz Mosula, nema puni popis razaranja, ali je dosta toga saznao iz javnih izvora. Bombardirane su sve telefonske stanice u gradu. Uništene su dvije velike mljekare, a službeno je ubijeno na stotine civila.

Zrakoplov je proveo udare i na postaje za pročišćavanje vode. Projektili su pogodili Islamski institut građanskog prava. Sravnjeno je sa zemljom veliko skladište u industrijskoj zoni. U tom je udaru ubijeno 150 radnika. Djelomično ili potpuno su uništene elektrane, mlinovi, farmaceutske tvrtke i druga poduzeća. Međutim, ovdje ne govorimo o izvješćima kao iz Aleppa, kada je jedan dan uništavana bolnica, drugi pekara, pa vrtić, pa opet bolnica, pekara, vrtić, sklonište za mačiće, da bi se na kraju ispostavilo kako je sve bila laž.

Masovne udare je pretrpjelo i Sveučilište Mosula, uključujući glavne upravne i obrazovne zgrade sveučilišta, žensku spavaonicu i stambene zgrade za nastavnike. Nakon napada je potvrđena smrt 92 ljudi, uglavnom studenata i sveučilišnih djelatnika i njihovih obitelji. 135 ljudi s teškim ozljedama je prebačeno u bolnicu. Koliko ih je preživjelo – nije poznato.

Usput, Sveučilište Mosula je bilo najveći obrazovni i znanstveni centar na Bliskom istoku. Od 2014. do 2016. godine su teroristi ISIL-a u njemu spalili 8000 povijesnih knjiga i oko 100 000 drevnih rukopisa, da bi na kraju točku na “i” stavili Amerikanci.

Souad Al-Azzawi kaže da je nakon svakog zračnog udara na terenu ostalo na desetke, pa čak i stotine nevinih žrtava i, naravno, uvijek ruševine.

Naravno, ISIL je zlo planetarnih razmjera. Protiv njega se svi moraju boriti zajedno i svim sredstvima, ali su civili ipak prioritet pri određivanju eta i operativnih pravaca djelovanja.

S druge strane, još uvijek nema konačne ocjene zašto su mnogi stali pod crnu zastavu terora, a govorimo o nekoliko desetaka tisuća ljudi.

Zna se da su svesrdnu podršku “kalifatu” pružili neki visoki časnici i generali Sadamove vojske, ali i državni dužnosnici koji su nakon okupacije Iraka potjerani s radnih mjesta i doslovno protjerani u rodna sela u pustinji, a krivi su bili samo jer su bili dio “režima”.

Moguće je da je među teroristima i mnogo onih koji su prošli poniženja u Abu Ghraibu, Bagramu i ostalim “crnim zatvorima CIA-e”, gdje im je pogaženo ljudsko dostojanstvo, gdje su premlaćivani, silovani i gledali ubijanja ratnih zarobljenika vojske Sadama Husseina.

Osim toga, među onima koji sada pružaju tvrdoglavi otpor u Mosulu su i bivši sudionici ili barem svjedoci ustanka u Faludži 2004. godine. Tada je američka vojska protiv pobunjenika koristila bombe s bijelim fosforom, što je priznao glasnogovornik Pentagona, potpukovnik Barry Vinebl, a novinari su kasnije objavili detalje o monstruoznim masakrima počinjenim nad ranjenim iračkim ratnim zarobljenicima.

Podsjetimo da je aktualni američki ministar obrane James Mattis, poznat po nadimku “Mad Dog“, bio zapovjednik 1. Divizije marinaca, one koja je bila uključena u borbe u Faludži.

Od tada pa sve do danas je Mattis pristaša, pa čak i fan “taktike uništenja u kojoj je smrt civila je životna realnost”.

Poznata je njegova izreka: “Došao sam u miru. Nisam dopremio artiljeriju. Ali, ja vas molim,… molim vas sa suzama u očima, ako se budete za***avali sa mnom, sve ću vas pobiti!”

Na svoje viđenje kako se treba boriti je podsjetio 28. svibnja 2017. godine u vezi posla za “oslobođenje Mosula”.

Usput, iskustvo iz Faludže je predodređeno za tijek borbi u Iraku. Prizori granatiranja iz 2004. su bili jezoviti. Mali grad je okružilo 5685 jedinica artiljerije, koji su ispaljivali projektile kalibra 155 mm, 318 preciznih bombi, 391 projektila “zemlja-zemlja”, a 93 000 projektila su ispalili zrakoplovi A-10 “Thunderbolt”. Posljedica ove “taktike” je bila da je u zoni odgovornosti Mattisa ukupno razoreno 90% zgrada.

James Mattis je svojevremeno svojim vojnicima dao zapovijed: “Budite pristojni, profesionalni, ali uvijek morate imati plan za ubiti sve koji vam se ispriječe na putu.”

Brojne masovne grobnice Iračana su nijemi svjedoci izvršenja ove zapovjedi. 2005. godine je na tiskovnoj konferenciji u San Diego budući američki ministar obrane ovako komentirao borbe u Faludži: “Zapravo, to je zabavno. Zabavno je kad pucate,… bit ću iskren s vama.”

No, vratimo se na događaje u Mosulu. 27. svibnja je američki zrakoplov bacao letke u kojima poziva civile da napuste područje Starog grada, kao da Amerikanci ne znaju da ISIL drži civile za taoce. Zbog toga se ovi leci mogu smatrati pisanom smrtnom kaznom za mnoge stanovnike Mosula.

30. svibnja su zrakoplovi koalicije satima neprestano bombardirali Mosul. Saudijska Al-Arabiya je preko svojih izvora, vjerojatno s lica mjesta,  izvijestila da je u udarima srušeno na desetke kuća i ubijeno najmanje 200 civila.

“Broj žrtava iz sata u sat raste”, navodi se u priopćenju.

Problem je u tome što su Amerikanci, za napad na Mosul poslali iračke “zlatne divizije”, koje su, ako i pobijede, pretrpjele velike gubitke, samo zato što se “hrabri” Amerikanci nisu htjeli izložiti mecima. Zanimljivo, ali Pentagon je istinski iznenađen kritikama zbog strategije koju je odabrao za Mosul.

“Kako je to, pa zar se ne borimo protiv svjetskog zla?”, u čudu se pitaju američki dužnosnici.

U tom smislu, jedan broj zapadnih medija citira pismo starog čovjeka koji je ostao u Mosulu.

U pismu stoji: “Ljudi me pitaju zašto sam tako ljut na Amerikance? Jučer su američki zrakoplovi proveli 158 udara na grad. Svi mostovi preko Tigrisa su uništeni, medicinski centar od pet katova je srušen, zračna luka je postala hrpa ruševina. Većina gradske infrastrukture, uključujući vodu i energiju, ne funkcionira, Sveučilište Mosula je dignuto u zrak, tisuće domova je razoreno i prazno. Naravno, nitko ne misli na mrtve civile. A sve to za što? Za uništiti “Islamsku državu”? Ovu takozvanu “Islamsku državu” u posljednjih pet godina podupire i financira CIA i njeni agenti, kojima treba samo da bi svrgnuli režim u Siriji.”

Ovdje je još jedan izjava koju citiraju zapadni mediji: “Američka koalicija laže.  Civili u Mosulu su poginuli u bombardiranju, iračkih i koalicijskih projektila. Oni i dalje bombardiraju svaki kutak, već jedan ili dva tjedna od kada više nema snajperista ISIL-a.”

Ali što će se dogoditi ako Amerikanci n uspiju zauzeti posljednju četvrt Starog grada, s nekoliko stotina terorista i oko 100 tisuća civila?

Novinar agencije Bloomberg, Mark Halperin, pitao je Trumpa tijekom predsjedničke kampanje: “Hoćete li protiv ISIL-a upotrijebiti nuklearno oružje?”

Budući predsjednik je odgovorio: “Ne želim isključiti ništa.”

Međutim, čak i bez atomske bombe od Mosula uskoro neće ostati kamen na kamenu. Dakle, grad hramova, kojega zovu i Al-Fayha, odnosno “raj”, ima velike šanse da podijeli tragičnu sudbinu Dresdena i Hirošime, uništenih tijekom Drugog svjetskog rata.