Bezbrojne prijetnje koje su dolazile s od strane turskog vodstva nakon pogibije 36 turskih vojnika prošli tjedan su očekivano bile prazne priče. Ni objava rata Siriji, niti uvođenje ratnog stanja u Turskoj nisu uslijedile nikakvim konkretnim koracima. Raskid odnosa s Rusijom se također nije dogodio.
Prije nego prijeđemo na stvar spomenimo da je jutros tursko ministarstvo obrane priopćilo „kako je turski zrakoplov F-16, napadnut od sirijskog lakog zrakoplova L-39, oborio zrakoplov za obuku i borbena djelovanja sirijskog režima“.
Naravno da ovu vijest nitko razuman neće uzeti za ozbiljno, jer ne postoji pilot, osim u slučaju da je ISIL imao zrakoplovstvo, koji bi sa zrakoplovom L-39 krenuo u izravni sukob na nebu protiv borbenog zrakoplova F-16. Ubrzo se saznalo da je sirijski zrakoplov pogođen projektilom prijenosnog sustava MANPAD, vjerojatno „Stingerom“ u regiji Jabal Al-Zawiyah, zapadno od Marat Al-Numana.
Jednako tako možemo vjerovati Ankari, kako tvrdi turska vojska, da je u proteklih 24 sata oboren i dron vladinih snaga, te da je uništeno 6 tenkova, 5 samohodnih topova, dva sustava protuzračne obrane i da je ubijeno čak 327 vojnika i časnika sirijskih oružanih snaga.
U međuvremenu sirijska vojska oslobađa nedavno izgubljena sela u južnom Idlibu i sada je već na prilazu Nairabu i uskoro se očekuje pokretanje kopnene operacije za ponovno preuzimanje nadzora nad ovim selom, iz kojeg se otvara put prema Sarminu i gradu Idlibu.
Osim toga, sirijska vojska poslala je veliki konvoj s pojačanjem u provinciju Idlib. Prema lokalnim izvorima, pojačanja sirijske vojske došla su u jugoistok pokrajine. Među vojnom opremom raspoređenom u zoni borbenih djelovanja su i dodatni sustavi protuzračne obrane za borbu protiv bespilotnih letjelica turskih oružanih snaga. U možda najvažnijoj borbi, onoj na sirijskom nebu, sirijske snage, barem službeno, oborile su dva napadačka drona samo u posljednjih 12 sati. Jedan sinoć u pokušaju udara na područje Saraqiba, a drug danas oko podneva, na nebu iznad Nairaba, dok se turski dron približavao sirijskim položajima. S ova dva oborena drona se broj uništenih turskih bespilotnih zrakoplova popeo na 10. Podsjetimo da turska vojska ima ograničenu količinu napadačkih dronova i ovi gubici su vrlo ozbiljni.
Procjena daljnjeg razvoja situacije, mjesta i uloge Rusije je prilično složen posao.
Unatoč brojnim radikalnim izjavama nakon najnovije eskalacije, Rusija i dalje održava kontakte s Turskom, poslije s tom zemljom, a ruski brodovi nesmetano plove Bosporom do Tartusa. Osim toga, zrakoplovi ruskog vojnog transportnog zrakoplova kroz turski zračni prostor isporučuju vojnu opremu i osoblje u bazu Hmeymim. I konačno, turski predsjednik Erdogan će 5. ožujka doći u Moskvu kod Vladimira Putina, a ne obratno, kako se najavljivalo.
Međutim, ne može se reći da se sreća na bojnom polju smiješila „turskim partnerima“ Rusije.
“Potomci velikih osvajača”, kako turski novinari sebe nazivaju u turskim medijima, uspjeli su se staviti na čelo borbenih formacije terorističkih skupina i zaraditi izravni pogodak bombom FAB-500, koja je iznenada pala iz „neidentificiranog zrakoplova“. Turci su rekli da je bio sirijski. Sjećate se.
Podaci o turskim gubicima u ovoj epizodi variraju. Službeni podatak Turske je da su poginule 33 osobe, a neslužbeni više od 100. broj ozlijeđenih može biti 2 do 3 puta veći od ubijenih. Osim toga, budući da govorimo o središnjoj operativnoj skupini vojne kampanje koja je bila u tijeku, sigurno je bilo viših časnika među stradalima.
S obzirom na brojne žrtve u prethodnim topničkim i zračnim udarima na turske snage, može se procijeniti da je podrška teroristima u ovom trenutku Tursku koštala oko dvije stotine mrtvih i nekoliko stotina ranjenih. I ovdje govorimo o najmanjem mogućem broju žrtava. Stoga bi ukupni gubitak mogao doseći čak petsto ljudi. Osim toga, Turci i njihovi teroristi u Idlibu su izgubili nekoliko desetaka oklopnih vozila.
Što se tiče gubitaka terorista, mora se uzeti u obzir da se zračni napadi protiv njih intenzivno provode već mjesec dana i protiv njih djeluje gotovo sva raspoloživa artiljerija sirijske vojske. Frontalni napadi terorista, koji su se doslovno gurali prema linijama vladinih snaga pod jakom vatrom sirijske vojske u regiji Saraqib, doveli su do ogromnih gubitaka u ljudstvu tijekom posljednjih nekoliko dana, i to pod turskim vodstvom. Ukupni gubici terorista u borbama u veljači bi mogli doseći tisuću ljudi, a i ostali bi, s tako uspješnim vodstvom, mogli završiti isto.
Jedini uspjeh Turske je bila operacija, ograničena u opsegu, orijentalnog romantičnog naziva „Štit proljeća“. Lokalni napadi na sirijske jedinice provedeni su od 28. do 29. veljače koristeći bespilotne letjelice, ali se o tome uvelike pričalo u turskim medijima.
Ministar obrane Turske, general Hulusi Akar, došao je koordinirati rad nekoliko zrakoplova. Možda su zato ove akcije postale relativno uspješne. Procijenjeno je da je turskim udarima sirijska vojska mogla izgubiti do 50 komada vojne opreme i da je iz stroja izbačeno najviše nekoliko stotina vojnika, uključujući ranjene.
Uspjeh Turaka bio je kratkotrajan. 1. ožujka sirijski sustavi protuzračne obrane su pokrenuti djelomično, jer sustavi protuzračne obrane S-300PMU-2 još nisu korišteni. I već su desetkovali turske zračne snage, odnosno dronove.
Od 1. ožujka do sinoć je oboreno 6 bespilotnih zrakoplova, 4 Bayraktara TB2 i 2 najnovija udarna zrakoplova TAI Anka-S. To se dogodilo u prva 24 sata od objave da sirijsko nebo više nije sigurno za tursko zrakoplovstvo. Kasnije su oborena još dva napadačka drona, posljednji danas u podne, ali još nije priopćeno kojeg tipa.
Osim bespilotnih letjelica, Turci su „zatvaranja“ sirijskog neba koristili borbene zrakoplove F-16, koji su oborili dva sirijska Su-24. Sirijci su istog trenutka proglasili zonu zabrane leta nad Idlibom, a Rusi da njihove trupe ne mogu jamčiti sigurnost turskim zrakoplovima nad Sirijom.
Ta je izjava signal Turcima o mogućem jačanju sirijske protuzračne obrane na području Idliba, kao i da su turski zrakoplovi postali legitimna meta, budući da sirijski sustavi protuzračne obrane prethodno nisu korišteni protiv Turaka.
Dakle, unatoč velikim riječima i glasnim izjavama, tursko vodstvo nije poduzelo odlučne korake. Zaraćene strane, Turska i Sirija, razmjenjuju napade, ali Erdogan svakodnevno gubi vojnike u Idlibu.
S tim u vezi, ma kako to cinično zvučalo, vrijeme igra za Assada. Tijekom dugih godina rata su Sirijci navikli na žrtve, a sada je rat postao nacionalno-oslobodilačkog karaktera i sirijski vojnici znaju da se moraju boriti ili će Sirija biti okupirana.
Kod Turaka je situacija posve suprotna. Bilo koji veći, čak i jednokratni gubici, tursko društvo i vodstvo vode u histeriju, zbog čega i čujemo svakakve izjave iz Ankare. Turska nema stvarne političke ciljeve u Siriji, a turski narod moralno nije spreman beskrajno krvlju plaćati želje za osmanskom veličinom Erdogana i njegove svite.
Rusija se ovdje predstavlja kao posrednik, a ne kao strana u sukobu, što mnogi ne razumiju, iako ruski zrakoplovi pripremaju teren za napredovanje SAA, ruski i sirijski sustavi protuzračne obrane obaraju turske dronove, iako su sirijski zapravo bivši sovjetski, sada modernizirani od strane Rusije, a ruski specijalci i vojni savjetnici sa sirijskim kolegama vode kopnenu kampanju u Idlibu.
Stoga Turska i Rusija i dalje nisu stranke u sukobu, već „partneri“. Tako se Rusija nametnula kao jedina sila koja je sposobna riješiti trenutnu situaciju. Zbog toga Erdogan i odlazi u Moskvu.
I sve to se događa u vrijeme dok možemo reći da su Turska i Rusija zapravo u sukobu, stoga je trebala velika vještina za igrati ovu tešku geopolitičku partiju. Najlakše bi bilo, kako neki tvrde, da je Moskva poslala nekoliko Tupoljeva ili lansirala desetke krstarećih projektila, pobila dvije tri tisuće Turaka i sve bi bilo gotovo. Što bi bilo „gotovo“? Treba li uopće odgovarati na ovo pitanje?
Dakle, iako je uključena u sukob, baš kao i Turska, Rusija je uspjela zadržati ulogu posrednika s kredibilitetom. Gotovo svi sukobi na postsovjetskom prostoru razvijali su se po sličnom scenariju i Rusija i dalje obavlja posredničke funkcije u Pridnjestrovlju, Karabahu i Donbasu.
Ono što je novo u ovoj situaciji jest da Vladimir Putin neće primiti čelnika neke postsovjetske države koji ide u Moskvu da riješi svoje vojno-političke probleme, već predsjednika zemlje Bliskog istoka i članice NATO pakta s drugom najvećom vojskom saveza i stanovništvom od 83 milijuna ljudi.
U postsovjetskom prostoru je ta uloga Rusiji pripisivana na prirodan način kao najmoćnijoj državni od svih bivših sovjetskih republika. Sada Rusija, braneći Siriju, ali i svoje interese, ima sličan status u regiji Bliskog istoka, a to je ona geopolitička slagalica koju treba složiti, jer svaka budala na čelu države oružanim snagama kojima zapovijeda može dati naredbu da svu raspoloživu silu upotrijebe protiv aktera poput Erdogana. I što onda…?
A bumo vidili ne….
Jedini interes je poubijat sto vise Turcina.
Interesantno je da je firma koja proizvodi dronove,,Bayraktar”” u vlasnistvu Erdoganovog zeta(cerka udata za Bajraktara).
Ako se neko okoristio u ovom ratu je Erdogan i to na 101 nacin, a nastrb Sirije.
Erdogan i Putin se igraju Holywooda po uzoru na Amere koji to vec rade skoro 10 godina u Siriji ali i Iranu i drugdje. Nije bitno sta je, bitno je da svi “vjeruju” da je (Kredo americkog pragmatizma). Turska je usla u Siriju da zamjeni Amere u “zabavljanju” Rusa (cime su ucinili uslugu Trumpu) ali i da sa svoje strane preuzme kontrolu nad Kurdima (PKK i slicne) koji su ulazili u Tursku (koji su naoruzavani od strane NATO “partnera”) i uz apsolutnu suglasnost sa Rusima i Sirijcima, jer je dogovor bio da SAA postepeno preuzima kontrolu nad kurdskim podrucijima. Turska nema nikakve interese u Idilibu (tamo nema ni nafte ni zlata ni urana itd) osim da iz “vjernosti” NATO -u s vremena na vrijeme po-piski na nogu Rusima. Kao nagradu, Turci su dobili to da su bili u stanju da prepolove kamate Centralne Banke i podignu nivo inflacije iznad nivoa… Čitaj više »
Sve se odvija kako treba, Putin je veliki strateg, a ne brzopleta budala kao erdogančić……………
Svaka ozbiljna politika zahteva širok horizont i dubinu posmatranja. Geopolitika posebno. Pragmatizam i strpljenje su veoma važni elementi koji se moraju uzimati u obzir prilikom donošenja političkih odluka čije posledice se ostvaruju u dužem vremenskom periodu. Ako sve to znamo, onda je ponašanje Rusije upravo u skladu sa ovim što je rečeno. Medjutim, kaže Ciga: “taman sam naučio konja da ne jede, a on uginuo” . U tom smislu, plašim se predugog strpljenja . Nadam se da će Putin objasniti Erdoganu da razmišljanje o novom Otomanskom carstvu ne može da se realizuje.
Kad Erdogan u četvrtak dodje u Moskvu i sjedne pred Putina i ruske generale, bit će manji od makova zrna. Bipolarni SATAN Erdogan nema izbora, mora se povuci iz Sirije. Jedino je to riješenje, sirijsko poraz terorista, pobjeda Asada, povratak izbjeglica,spas i za EU.
Sve oci sirom otvorene sad gledaju u Moskvu.
Putin, opet cer careva, sto nije ovih dana poslao rakete na Turke. Sto ispravno kaže Babić, šta onda?
@guest_377504
I ti idi “psihiatru” ako misliš da Putin neće zbog svog ili ruskog interesa pljunuti Erdoanu, tebi ili meni u lice.
Na gornjoj slici izgleda kao da Erdogan prijeti Putinu.
Dugoročno nadam se da će Erdogan nakon poraza u Siriji biti svrgnut sa prijestolja. I da će Turska dobiti nekog normalnog čovjeka za predsjednika države.
Svima je jasno da Syria nije bitnanikome od zainteresiranih strana,osim naravno Sirijcima.Moćnici se pripremaju na razdjelbu kolača kad se stvari smire.Ako Putin uvjeri Erdogana da su mu interesi u mirnoj I prosperitetnoj Syriji,rat je gotov.
Svi, koji ste priželjkivali nov tursko – ruski rat, bičete danas jako razočarani i nesretni……
USA ne može više huškarati druge, da ratuju i umiru za njene interese… Nije više niko naivan…
Sad če morati USA sama sa svojim zapadnim slugama vaditi vrelo kestenje.
Ruski mod je saopstio da Turska nije ispunila dogovor iz socija i da su Turske snage izmjesane sa teroristima i da ih je nemoguće razdvojiti. Kao i da je Turska ilegalno postavila svoju vojsku u Idlib veličine divizije. Ovo je prvo saopstenje Ruske vojske koje pokazuje da Rusija ne odstupa ni za milimetar a jos su poslali Rusku vojsku u Saraqibu sto znaci da Turci na taj grad i dio autoceste M5 mogu zaboraviti. Sa druge strane Turska dovlaci jos vojske u Idlib sta ce biti samo Bog zna. Meni se čini da se bez obzira na sve ide na eskalaciju.
Neće, svjesni su vrijednosti trgovinskih odnosa s Rusima.
Ja u tom ulasku Turske u Siriji u zadnje vrijeme ne vidim ni trunce zdravog razuma!
Okolnosti su za Erdu tako loše, ne vidim što bi on sada mogao dobiti, pa bi onda bolje bilo da se povuče u svoju domaju
E Babiću , juče pozivas na dzihad protiv turaka , danas se pitaš jel to pametno , naravno da nije pametno , napiši sad i zasto to nije pametno , manite se puškometa..
Druga stvar je zasto se rusima stavlja na racun granatirane konvoja kad rusima to ne bi palo na pamet ni pod razno , to sto oni šute je drugi neki razlog , i njima iznenadjujući a i nama bi dalo širi uvid kad bi se zaznalo , pa onda
Ko je granatirao konvoj ?
Turci su dobar narod, ali Erdogan od njih pravi srednjovekovnu hordu,kako bi opstao na vlasti. Sve vreme zapad se služi istim manirima, podržava okrutnog diktatora, jer im je glavni saradnik u tom regionu. Napraviti zid prema Turskoj i izolovati tu zemlju dok se ne oslobode neoosmanske politike, koju vodi Erdogan, a koja je pustila pipke prema susedima, pre svega Siriji.
Aha, znaci samo komentatori na portalu L nemaju nakakav egoisticki razlog 😀
P.S. ili su svete krave
Za očekivati je da će nešto da dogovore. Bar ono o privremenom prekidu neprijateljstava, pa ćemo se dalje dugoročno dogovarati. A dokle će dogovor da “drži vodu”, pitanje je, možda ne dugo. Ako Erdogan počne gubiti uz velike žrtve, jer se Rusija ozbiljno angažirala, ostaje mu opcija zatvaranja Bosfora. Naravno, to neće biti službeno zatvoreno, već će se koristiti uobičajena fraza da “ne može garantirati sigurnost prolaza”, baš kao što su mu Rusi rekli da ne garantiraju slobodu letenje iznad Idliba. Onda se sve odvija otvoreno, Rusija protiv Turske. Turska je u prednosti jer je naslonjena na Idlib, brojnija je u tehnici i ljudstvu. Još je sve dobro ako ostane samo na Idlibu. Turci jasno znaju za svoju prednost i zato se bahato ponašaju i idu silom. Osim toga, otvoreno traže pomoć od SAD-a i NATO, a tražiti će još više. Ovi zasad namiguju i čekaju da se sukobljene strane… Čitaj više »
Njegos:
Zeni ne veruj kad ti place,
Mletku kad ti se smije,
Turcinu ni jedno ni drugo
Erdoganove želje ni u kojem slučaju nisu kompatibilne s njegovim vojnim mogućnostima u jednom sukobu sa Sirijom podpomognutom Ruskom federacijom. I toga je on u potpunosti svjestan. To je bio samo jedan bezuspješni pokušaj uvlačenja NATO-a skupa sa migrantima ucjenjenom EU u sukob. Da je to, kojim slučajem Erdoganu i pošlo za rukom, mislim da bi to opet bio ograničeni sukob u zoni Idliba, a nikako jedan veći i dugotrajan vojni sukob s nekim vojnim aspiracijama prema pokušaju slamanja Damaska. Pored svih respektabilnih vojnih resursa Turske, Erdogan je svojom politikom osvete poslije puča unakazio i devastirao cijele oružane snage Turske. Turska koja je od Osmanlija imala bogato nasljeđe vojne strategije i ratovanja i jako dobar časnički zbor, nije pretrpjela transformaciju poput vojske Ruske federacije iz vremena SSSR-a. Vojska je jednostavna preživjela jednu devastaciju koja je zahvatila od predavača na akademijama pa do stožernih časnika i generala za koje su potrebene… Čitaj više »
Sigurno je da je sultan samo igracka u rukama manipulatora 33.stupnja a Putin je strateg koji dobro zna kakve se igre igraju.sultan mozda misli da nesto zna jer ima pregacu na ritualima(mozda jos uvijek bijelu) ali ne zna da 33.stupanj onima ispod ne kazuje istinu.Ako sultan prezivi bude stigao i do Haga ali bez svojih janjicara.
točno tako lako je povući okidač ali svaki pravi strateg mora ozbiljno razmisliti o poslijedicama toga i ne smije upasti u zamku. Jer možda neprijatelj upravo to želi.
“Zašto u Rusiji apsolutno sve ekonomske poluge moći imaju cionistički oligarsi i zašto je Rusija čekala da joj NATO dođe do granica?”, odgovor je jednostavan……………