Elitni eksponenti politike straha namjerno pretjeruju s terorističkom prijetnjom QAnona kako bi širili uzbunu po SAD-u

Jasno je da lakovjerni ljudi nemaju monopol na promicanje teorija zavjere. Širenje straha od strane elite oko QAnona osmišljeno je kako bi povećalo strah od krajnje desnice i pokrenulo potražnju za agresivnijom policijom.

Michelle Cottle, koja je članica uredništva New York Timesa, nedavno je istaknula primjer omiljene teorije zavjere kojom se bave mainstream američki mediji. Njezino mišljenje, “Ne dopustite da QAnon maltretira Kongres”, dolazi s upozorenjem da “se moraju poduzeti koraci kako bi se zaštitilo sjedište vlade.”

Cottle je, kao i mnogi njezini kolege, posvećena teoriji zavjere koja izaziva prekomjernu dramu o navodno pobunjeničkoj prijetnji, koju predstavljaju pripadnici QAnona. Pozivajući se na vršiteljicu dužnosti šefa policije Capitola, koja je upozorila da ekstremisti govore o nemirima na Capitolu tijekom prvog obraćanja predsjednika Bidena zajedničkom sastanku Kongresa, ona se zalaže za veću sigurnost.

Prijetnju koju predstavlja utjecaj rubne teorije zavjere QAnona iskoristili su elitni širitelji politike straha, kako bi promovirali raspoloženje za uzbunu i nesigurnost. Nema podataka o QAnonu niti o brojevima njegovih pobunjeničkih članova. Cottlein alarmantni scenarij “luđačkog ruba” koji sanja o “većem, krvavijem obračunu” zapamtili su takozvani stručnjaci za terorizam, operativci trustova mozgova i naravno, članovi uredništva New York Timesa.

Nedavno izumljeni narativ o prijetnji koju predstavlja QAnon ležerno prikazuje ovaj pokret kao sintezu bijelih nacionalističkih ekstremista, vjerskih fundamentalista i fanatika tipa ISIS. Colin Clarke, koji je stručnjak za ekstremističko nasilje u centru Soufan, tvrdi da postoji križanje između QAnona i različitih vjerskih ekstremista. Također je upozorio da “QAnon ima potencijal biti krvaviji i destruktivniji od ostalih ‘vrsta’ terorizma.”

The more the QAnon conspiracy becomes intertwined with religion in the United States, the greater threat it becomes to national security. I've been thinking about this issue a lot recently & so decided to revisit my terrorism studies Bible, aka Inside Terrorism by @hoffman_bruce

— Colin P. Clarke (@ColinPClarke) March 2, 2021

Clarkeov izum nove vrste neobično krvavog i destruktivnog terorizma nalikuje evociranju nove marke “hiper-terorizma” koju su proizveli stručnjaci devedesetih.

Njegovo plašenje oko neviđene opasnosti koju predstavlja ova nova vrsta terorizma naširoko je odjeknula. Predviđanja da će ekstremizam biti nasilniji služe kao argument za zahtjev za većom militarizacijom policije.

Samosvjesno pretjerivanje utjecaja QAnona dio je šireg projekta senzacionalizacije i uvelike napuhavanja prijetnje, koju predstavljaju pobunjenički ekstremisti ekstremne desnice.

Upotreba izraza ”pobuna” za opisivanje bijesne svjetine neorganiziranih ljudi koji su napali Capitol poučna je u tom pogledu. Brojni mediji spominjali su ove ljude kao dio organiziranog pokušaja puča. Narativ o pobuni korišten je početkom ovog mjeseca, kada su dužnosnici tvrdili da su milicije nadahnute QAnonom 04. ožujka dobile informacije o mogućoj zavjeri u pogledu izbijanja na Capitol. Što se tiče službenika FBI-a i Državne sigurnosti, činjenica da se ovaj napad nije dogodio nije razlog za samozadovoljstvo. Prijetnja koju predstavlja QAnon predstavlja jasnu i sadašnju opasnost.

Nisam siguran vjeruju li američki stručnjaci za terorizam i sigurnosni službenici u njihov fantastični prikaz prijetnje koju predstavlja QAnon.

No, nije bilo pokušaja državnog udara s ciljem svrgavanja američke vlade. Pokušaj puča uključuje organizirani svrhoviti projekt preuzimanja kontrole nad vladom. Ljudi koji su napali zgradu Capitola najbolje se opisuju kao masa. Nisu morali puno učiniti da bi ušli u Capitol.

Neki su uljezi bili nasilni, ali mnogi od njih bili su zaokupljeni snimanjem selfieja. Njihovi postupci nalikovali su ponašanju turista na avanturističkom odmoru. Ova se invazija najtočnije opisuje kao čin politički motiviranog nasilja.

Da nije postojao plan državnog udara, ukazuje neuspjeh saveznih tužitelja u pogledu izmišljanja slučaja. Vlasti su očajnički tražile dokaze o planiranoj organizaciji i zavjeri.

Drugo, napadači nisu bili skupina organiziranih, naoružanih pobunjenika. Od mnoštva desetaka tisuća ljudi, samo su tri uhićena zbog nošenja oružja bez dozvole. Opis ovog događaja kao ”oružane pobune” od strane političara Demokratske stranke predstavlja korisno krivotvorenje istine.

Od gotovo 300 ljudi koji su uhićeni s Capitola, nešto više od svakog desetog bilo je povezano s milicijom ili krajnje desnim skupinama poput Ponosnih dječaka, Tri posto ili Čuvara zakletve, prema studiji Sveučilišta u Chicagu. Te ljude možemo opisati kao demonstrante i izgrednike, ali ne i kao organizirane ekstremiste.

Nema sumnje da postoje milijuni frustriranih Amerikanaca, od kojih su neki fascinirani pričama o zavjerama povezanim s QAnonom. No, žigosanje tih pojedinaca kao krvožednih terorista predstavlja opasno iskrivljenje stvarnosti. Ovo je iskrivljenje dio službeno sankcionirane teorije zavjere koja služi projektu promicanja politike straha. S obzirom na resurse koji je podupiru, ova je teorija zavjere daleko podmuklija od teorije o tobože opasnoj terorističkoj skupini QAnon.