Emmanuel Macron ne razumije da u Francuskoj nastaje nova politička realnost

Nakon četvrtog vala prosvjeda u Francuskoj, predsjednik Emmanuel Macron se danas već trebao sastati s predstavnicima sindikata, udruga poslodavaca i lokalnim dužnosnicima, kako bi pronašao izlaz iz vrlo neugodne situacije.

U priopćenju ureda francuskog predsjednika se navodi kako je ovaj sastanak sazvan nakon nasilnih prosvjeda pokreta “Žutih prsluka”, koji su se organizirali već četvrti vikend zaredom, tijekom kojih je bilo nasilnih akcija pojedinih skupina u kojima su prosvjednici bacali kamenje, palili automobile, uništavali izloge i podizali barikade na prometnicama.

“Predsjednik želi okupiti zajedno sve političke, administrativne, ekonomske i društvene snage u ovim teškim vremenima za naciju”, rekao je za francuske medije izvor iz Macronove uprave.

Isti izvor navodi kako predsjednik želi čuti i drugu stranu i prijedloge o načinima njihovog uključenja u iznalaženje rješenja. Međutim, ljudi koje je pozvao, prije svega sindikati, osim što daju deklarativnu podršku prosvjedima, ne stoje na njihovom čelu niti određuju aktivnosti heterogenog pokreta “Žutih prsluka”.

Nakon što se tijekom vikenda sakrio od javnosti i nije davao nikakve izjave, Macron je uvjeren kako će danas na ugovorenom sastanku postići dogovor i večeras će se obratiti naciji. Kako prenose francuski mediji, Emmanuel Macron će vjerojatno objaviti mjere podrške sloju ljudi s niskim prihodima, uključujući povećanje minimalnih plaća i smanjenje stambenih poreza puno prije nego je bilo planirano.

“Žuti prsluci” nisu vanjska intervencija ni “Obojena revolucija”, ali treba biti oprezan

Francuski pukovnik Alain Corvez, bivši savjetnik glavnog zapovjednika snaga Ujedinjenih naroda u južnom Libanonu i Siriji, tvrdi “da je vjerojatno kasno i da Macron više nema nikakav legitimitet”.

“Kao glavni razlog prosvjeda se navelo protivljenje povećanju poreza, ali se jasno vidi da su prosvjedi usmjereni protiv EU. Iako to nije dobro izraženo, svatko zna da su francuski zakoni odraz tehnokratske politike Bruxellesa”, izjavio je pukovnik Corvez za Syria Times, tvrdeći “kako francuska politika ne brine o Francuskoj i dubokim problemima Francuza”.

“To je oligarhija koja živi u umjetnom svijetu i vjeruje da je EU najbolja budućnost za Francusku. To je Macron govorio tijekom kampanje i kada je izabran u nekoj vrsti medijske urote. Izjavio je da će učiniti sve kako bi ubrzao izgradnju Europe, što znači ubrzanje uništenja europskih zemalja, počevši s Francuskom, koje treba integrirati u Europsku federaciju koja će uništiti suverenitet zemlje”, dodao je umirovljeni pukovnik Corvez.

Francusku vladu je pisao kao “tehnokratsku”, koja ne može osjetiti duboke brige običnih ljudi koji se svaki dan bore da prehrane obitelj.

Iako je bilo raznih teorija kako je pokret “Žutih prsluka” organiziran izvana, prije svega kao odgovor Sjedinjenih Država na Macronovu ideju o stvaranjem europske vojske, umirovljeni pukovnik Alain Corvez tvrdi kako pokret “Žuti prsluci” nije nastao stranim uplitanjem i nije bilo inozemne intervencije u stvaranju prosvjednog pokrata protiv vlade. Za  Corveza su ovo prosvjedi ljudi protiv vlade koja jednostavno ne razumije njihove zahtjeve i strahove.

Međutim, pukovnik Corvez je primijetio da razne nasilne skupine kao što su: ljevičarski i desničarski ekstremisti ili Black Bloc mogu podupirati inozemne organizacije, baš kao što je Muslimansko bratstvo podupiralo sve nasilne skupine tijekom Arapskog proljeća u prevratima 2011. godine.

Katastrofalna vanjska politika Francuske

Što se tiče zahtjeva koji su predočeni francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu, pukovnik je objasnio da Macron više nema legitimitet da nastaviti svoje reforme i stoga treba napustiti ured.

“80% javnog mnijenja je protiv njega, čak i nakon djela vandalizma i počinjene štete”, rekao je Corvez, koji je vanjsku politiku francuskog predsjednika nazvao  “katastrofalnom”.

“Macron smatra da Francuska ne može samostalno postojati i da mora biti dio nadnacionalne organizacije kao što je EU. Već je planirao podijeliti mjesto Francuske u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda s EU, dok s Njemačkom želi izgraditi europsku vojsku i podijeliti naš nuklearni potencijal za odvraćanje s Europom”, dodao je umirovljeni francuski pukovnik, očito nezadovoljan ovakvim planovima.

Mediji i prosvjedi

Medijska izvješća o prosvjedima su za mnoge komentatore dno dna novinarstva. Naime, mainstream mediji se uglavnom fokusiraju na nasilne skupine i intervjuiraju ljude koji govore kako je neiskustvo Macrona glavni razlog krize.

Mediji kao da predviđaju kraj Macrona, najviše listovi koju su mu davali stopostotnu podršku tijekom kampanje u borbi protiv Marine Le Pen. Zbog toga sada nemaju izbora nego podržati predsjednika i propagandnim upravljanjem krizom u kojoj se daje svesrdna podrška policiji, bez obzira na razinu represije i bila ona opravdana ili ne.

Sada se čuju i pozivi na štrajkove u željeznici, podzemnim željeznicama i sektorima čiji je posao opskrba policije osnovnom opremom.

Diana Johnstone, američka spisateljica i politologinja s prebivalištem u Parizu, na Facebooku je pojasnika uporabu žutih prsluka od strane prosvjednika.

“Svaki automobil u Francuskoj mora imati jedan, kako bi u slučaju nesreće ili kvara na autocesti vozač bio vidljiv i izbjegao nesreću. Ideja o nošenju žutog prsluka tijekom protivljenja nepopularnim mjerama vlade se brzo proširila. Taj komad odjeće je svima pri ruci i prosvjednicima prsluke nije dao  Soros u svojoj više ili manje proizvedenoj “Obojenoj revoluciju”. Čak je i simbolika prikladna. Prosvjednici u slučaju socioekonomske nesreće i nužde ne žele da ih netko “pregazi”, rekla je Diana Johnstone, koja također odbacuje ideju da je pokret “Žutih prsluka” nastao u kuhinji Otvorenog društva i CANVAS-a.

Naravno, kao i svaki drugi pokret se može pokušati kanalizirati u željenom smjeru, a navedene i njima bliske vladine i nevladine organizacije imaju razgranatu mrežu u Francuskoj, koje u ovom trenutku sigurno ne miruje. No, trenutno je ovo još uvijek narodni bunt protiv elite i oligarhije u Parizu i Bruxellesu, kao što podsjeća pukovnik Alain Corvez, jer Macron zapravo dovršava provedbu mjera ranije osmišljenih u Europskoj komisiji i od strane tehnokrata EU.

Poruka elitama u Parizu i cijeloj Europi

Iako Emmanuel Macron danas pokušava smiriti situaciju sastancima i obraćanjem naciji, jasno je da francuski predsjednik ne zna kako reagirati na ovaj val prosvjeda. Svi su znali da će biti teško nositi se s ovim novim načinom prosvjeda, nasilnih, bez lidera i ideološki heterogenih. No, nitko nije zamišljao tako veliku snagu pokreta, prije svega u sposobnosti prikupljanja potpore ne samo među stanovništvom Francuske, nego i inozemstvu, dok su u pobuni vođe i građani ravnopravni.

Ono što se događa u Francuskoj je nešto složenije od ranije viđenih scenarija Obojenih revolucija, prije svega jer meta nije samo francuska vlada, nego i druge europske države. Budući da je iz Pariza, a posebno iz pokrajina Francuske došao signal, Emmanuel Macron je svjestan da nakon nasilja mora što prije naći način da smiri situaciju, prije nego kaos zahvati cijelu zemlju i prelije se izvan granica Francuske, na ostatak Europe. Ovog vikenda smo već vidjeli prosvjed “Žutih prsluka” u glavnom gradu Belgije, ali i sjedištu EU i NATO pakta Bruxellesu, dok pozivi na isto okupljanje stižu iz njemačke stranke Die Linke.

Prva poruka je bila upućena francuskom predsjedniku Macronu, kojem je dano do znanja kako je u današnjem svijetu nemoguće da europski ili zapadni vođa bude utvrđen u zlatnoj palači i da vlada gotovo poput monarha. Čim je izabran, Macron je izabrao put arogancije i sile, misleći da će lako primijeniti Napoleonove paradigme u zemlji koja određene stavove više ne može i ne želi tolerirati. Francuskom, kao i cijelim svijetom, više se ne može upravljati s gotovo aristokratske udaljenosti. To je zemlja koja čeka odgovore i koja traži od predsjednika da razumije stvarne potrebe svog naroda, a to su zahtjevi koje Macron nikada nije razumio i koji ih nastavlja ne razumijevati, tvrdoglavo namećući politike potpune suprotne potrebama naroda Francuske.

“Žuti prsluci” pokazuju kako prevladati stare podijele na “lijeve” i “desne”

Francuski predsjednik nikada nije imao veze niti je razumio ruralnu Francusku, kao ni onu izvan centara velikih gradova. Njemu su zahtjevi tog dijela stanovništva nerazumljivi. Stoga će snositi posljedice.

Lekcija koja dolazi iz Francuske je da nemogućnost slušanja potreba većinskog i dubokog dijela zemlje znači i promjenu političkih očekivanja ovog dijela stanovništva, a to se prije svega odnosi na “Žute prsluke” i političku potporu onih koji su im je dali.

Ne postoji nijedna boja, osim žute, na njihovim “odorama”. To nadilazi političke podjele na koje smo navikli i sada će se vjerojatno razbiti “ustavotvorni savez” koja je godinama ujedinjavao radikalno lijeve Francuze s umjerenima samo kako na vlast ne bi došao Nacionalni front, stranka koja se sada zove Nacionalno okupljanje.

Ti se vidi i na popisu zahtjeva prosvjednika koji se pojavio se ovih dana, koji uključuje uglavnom zahtjeve  koje izražavaju građani na ulicama Francuske. Ovaj prosvjed u političkom smislu nije ni desni ni lijevi. To je protest ukorijenjen u društvenim slojevima koji se ne bune samo protiv jednog političara ili protiv vlade, nego protiv političkog i gospodarskog sustava koji je prije svega iznevjerio očekivanja birača, što se posebno pokazalo u nemogućnosti da se daju konkretni odgovori na potrebe ljudi, a koje nisu uključene u programe vlada i Europske unije.

Kako piše Lorenzo Vita za portal Occhi della Guerra, ovo je pobuna koja nema glasa i protest “Žutih prsluka” daje znakove da je moguća konvergencija između lijevih i desnih radikala i da su im u XXI stoljeću sličnosti daleko veće nego različitosti. To je zapravo ključna i  najznačajnija promjena u političkoj paradigmi ne samo Francuske, nego i Europe. U francuskim prosvjedima nisu ni radikalni desničari ni radikalni ljevičari  koji vuku konce ustanka. Oni su samo “ekstremni” dijelovi stranaka koje bi mogle oživotvoriti zahtjeve ovog pokreta, koji je, unatoč nasilju, još uvijek duboko cijenjen od strane velike većine  stanovništva Francuske.

Ovo je ujedno znak da se najveći dio francuskog naroda približava vrlo radikalnom konceptu i da će na sljedećim izborima ovaj revolt iskoristiti sve stranke koje su isključene iz donošenja odluka, bilo iz ustavnih ili ideoloških razloga, ili zbog običnog izbornog inženjeringa.