Energetska strategija Poljske? – Zemlja će odustati od ruskog plina, ali nikako od ugljena

Krajem 2022. Poljska će raskinuti ugovor s Gazpromom za opskrbu 10 milijardi kubnih metara plina godišnje. To je izvijestila poljska državna naftna i plinska kompanija PGNiG.

„Dana 15. studenog 2019., nakon što je dobio potrebne korporativne dozvole, PGNiG je poslao izjavu PJSC Gazpromu i Gazprom Exportu o raskidu ugovora o kupnji i prodaji prirodnog plina sklopljenog 25. rujna 1996., takozvanog „Jamalskog ugovora“, od 31. prosinca 2022.”, navodi se u izjavi kompanije.

PGNiG je u skladu s odredbama sporazuma najavio odluku o raskidu ugovora unaprijed, prije stvarnog odbijanja ruskih isporuka plina. Naime, klauzula ugovora nalaže da strana koja se odluči na prekid suradnje o tome suprotnu stranu mora obavijestiti tri godine ranije.

Gazprom Export dobio je obavijest kako PGNiG ne namjerava produžiti ugovor o opskrbi plinom, koji vrijedi do 31. prosinca 2022., rekao je za RBC predstavnik ruske tvrtke.

“Mogućnost slanja takve obavijesti predviđena je ugovornim uvjetima”, rekao je, dodavši da se opskrba plinom nastavlja u skladu s važećim sporazumom.

Izvršni direktor poljske kompanije PGNiG Piotr Woźniak objasnio je odluku o raskidu ugovora željom da Poljska diverzificira isporuke plina. Ovo bi Poljskoj, navodno, trebalo osigurati sigurnost opskrbe energijom. Zamjena ruskog plina trebala bi se osigurati ukapljenim prirodnim plinom, kao i plinom iz norveških polja.

“Zaključili smo dugoročne ugovore za isporuku LNG-a i kupnju prirodnog plina iz Norveške, kombinirajući to s aktivnostima operatora za transport plina na proširenju plinovoda, što nam omogućava da otkažemo „Jamalski ugovor“ u propisanom vremenskom okviru”, rekao je Piotr Woźniak.

„Jamalski ugovor“ vrijedi do 2022. godine, uz mogućnost produženja. 2012. su Gazprom i PGNiG potpisali dodatni ugovor kojim se mijenjaju cjenovni uvjeti. PGNiG je tada rekao da će se na kraju cijena ruskog plina smanjiti za više od 10%. Međutim, kasnije je Varšava počela zahtijevati nove popuste na plin, što je Gazprom odbio.

PGNiG je 2016. podnio tužbu protiv Gazproma i Gazproma Exporta, zahtijevajući da ponovno smanje cijenu plina. 2018. je Arbitražni sud u Stockholmu potvrdio zahtjeve Varšave i priznao pravo Poljske da traži popuste na plin. Sud je objasnio da je Gazprom dugi niz godina odbijao promijeniti cijenu, pa je zbog toga plin isporučen kroz plinovod „Jamal“ bio puno skuplji od plina na europskim tržištima. PGNiG je tada objavio da očekuje da će Gasprom smanjiti cijene plina na tržišne razine.

Međutim, Gazprom je arbitražnu odluku protumačio na suprotan način. Prema ruskoj kompaniji, sud je odbio dati pravorijek što se tiče cijene plina, priznajući Poljskoj samo potencijalno pravo da zahtijeva popust.

Paralelno s tim, Poljska je počela ulagati napore u smanjenju ovisnosti o ruskom plinu. 2017. godine je udio ruskog plina na poljskom tržištu iznosio 77%. U 2018. Poljska je povećala uvoz ukapljenog plina za 60%, što joj je omogućilo da smanji svoju ovisnost o plinu iz Rusije za 2%.

Potom je PGNiG naveo kako će do 2022. godine, kada istječe „Jamalski ugovor“, plin u Poljsku već teći plinovodom „Baltički tok“, koji Poljsku preko Danske spaja s Norveškom.

Ranije smo već pisali o ovom projektu, koji za sada ima samo dozvole, iako će vjerojatno biti realiziran, kao i LNG terminali za skupi američki ukapljeni plin. Ali sve to je pravo Poljske, kojoj nitko ne može zabraniti da kupuje američki ukapljeni plin ili prirodni plin iz Norveške.

Ono što je neobjašnjivo je vijest koja je upravo objavljena i da je Varšava, uz velike napore koje ulaže u smanjenje ovisnosti o ruskom plinu, počela kupovati ogromne količine ugljena iz Rusije.

Uza svu antirusku retoriku, Varšava se neće odreći ruskog ugljena, samo plina. Osim toga, Poljska to čini unatoč činjenici da je zemlja usvojila EU standarde za smanjenje štetnih emisija u atmosferu. Činjenica da ekološki ciljevi EU nisu bliski Varšavi ne iznenađuje, jer poljska vlada ionako ima kurs bliži Washingtonu nego europskim „partnerima“.

Varšava u posljednje vrijeme stalno govori o želji da odustane od ruskog plina, a sada je čak određen i datum kada plin iz Rusije više neće biti isporučivan Poljskoj. Početak tog razdoblja je 1. siječanj 2023. godine, kada više neće vrijediti spomenuti ugovor s Gazpromom i zemlja će se prebaciti na uvoz ukapljenog prirodnog plina iz Sjedinjenih Država i Katara.

Međutim, unatoč svim antiruskim retorikama, Varšava se neće odreći ruskog ugljena. Poljska će ga i dalje aktivno koristiti za proizvodnju električne energije, suprotno „klimatskoj politici“ Europske unije i dva potpisana sporazuma o tom pitanju, onog iz Kyota i Pariza.

Poljski političari to izričito navode. Kao što je poljski povjerenik za strategiju energetske infrastrukture Peter Naimsky napomenuo u intervjuu za Financial Times, prioritet Varšavi je energetska sigurnost i smanjena ovisnost o ruskom plinu, a ne cilj EU da smanji štetne emisije do 2050. godine.

U međuvremenu, prema Pariškom klimatskom sporazumu, koji je usvojen 12. prosinca 2015., zemlje potpisnice složile su se da bi globalno povećanje temperature trebalo u našem stoljeću biti ograničeno na 2 stupnja Celzija u odnosu na takozvano predindustrijsko razdoblje, odnosno početak XIX. Prema tom sporazumu, koji nije tama ovog članka, bilo bi još bolje „da se atmosfera do 2100. godine zagrijava najviše do 1,75 stupnjeva Celzija“.

Odlučeno je da će svaka država dati svoj doprinos čišćem okolišu, ali da će svaka zemlja to provoditi na svoj način i vlastitim tempom.

Stručnjaci se slažu da je u ovom segmentu najštetniji izvor energije ugljen. Prirodni plin, posebice onaj plinovodni, koji ne traži izgradnju terminala i postrojenja za ukapljivanje, skladištenje i regasifikaciju, smatra se relativno čistim izvorom energije. Mnogi navode da je nuklearna energija još čišća, što je točno ako govorimo o CO2, ali je otpor izgradnji nuklearnih elektrana vidno prisutan iz drugih razloga, uglavnom zbog straha od havarije i nesavjesnog odlaganja nuklearnog otpada.

Posljednjih godina zemlje EU aktivno smanjuju proizvodnju električne energije iz ugljena, dijelom u okviru „klimatske politike“, a dijelom i zbog onečišćenja koje je posljedica izgaranja velikih količina ugljena.

Prema obvezama Europske unije, EU je jasno zacrtala put u odbacivanju ugljena u proizvodnji električne energije, kaže Artem Dejev, šef analitičkog odjela u AMarketsu.

Od 2008. do 2018. u Europi se broj elektrana na ugljen smanjio s 15% na 10%. Do 2030. godine EU štetne emisije u dobivanju energije ugljena namjerava smanjiti za 40%.

Nekoliko zemalja u EU uopće ne koristi ugljen za proizvodnju električne energije. To su Belgija, Cipar, Litva, Latvija, Malta i Luksemburg.

„Ali nisu sve zemlje spremne odustati od ugljena. Primjerice, Varšava to očito ne želi, jer cijena proizvedene električne energije od 1 kW/h na ovaj način ostaje jedna od najnižih“, kaže Dejev.

Poljska još nije postavila rok za zatvaranje elektrana na ugalj. Sada se u zemlji 81% električne energije dobiva upotrebom ugljena.

Osim toga, Poljska je s godišnjom proizvodnjom od 60 do 75 milijuna tona jedan od najvećih proizvođača ugljena u Europi.

Iz rudnika u zemlji se uglavnom dobiva niskokalorični smeđi ugljen, čije izgaranje uvelike utječe na okoliš, čak i bez uzimanja u obzir emisija CO2.

Osim toga, Poljska je nedavno zatvorila neprofitabilne rudnike, tako da raste potreba za uvoznim ugljem, a ovdje su  najpovoljniji uvjeti uvoza iz Rusije.

Rusija u 2018. godini ukupno povećala opskrbu Europe toplinskim ugljenom. Izvoz je porastao za 50%, odnosno, za  više od 26 milijuna tona. Glavni porast potražnje je zabilježen na tržištu Velike Britanije i Poljske.

U 2018. Varšava je u inozemstvu nabavila 20 milijuna tona ugljena, od čega gotovo 13,5 milijuna iz Rusije.

Ove je godine, prema Eurostatu, samo u prvom tromjesečju Poljska kupila oko 4,58 milijuna tona ugljena, od čega je oko tri milijuna bio ruski ugljen, gdje Poljska zadovoljava najveći dio uvoznih potreba.

„Rusija je najveći dobavljač Poljske iz više razloga, prvenstveno zbog niske cijene, visoke kvalitete sirovina i minimalnih troškova prijevoza“, objasnio je za poljski Biznes Alert  bivši potpredsjednik vlade i ministar ekonomije Janusz Steinhoff.

Konkretno, ugljen se iz Rusije u Poljsku može isporučiti za dva do tri tjedna, a na brod iz Sjedinjenih Državama, Južne Afrike ili Australije se mora čekati najmanje mjesec dana. Istovremeno, kvaliteta njihovog ugljena nije tako visoka, a troškovi transporta su neusporedivi.

Izjava da će Poljska i dalje koristiti ugljen, ali će odustati od ruskog plina, definitivan je signal za Europsku uniju, kažu stručnjaci.

Varšava time kao da želi poručiti kako aktivno pomaže Ukrajini u borbi za tranzit, međutim, “Bruxelles treba zatvoriti oči pred činjenicom da će Poljaci i dalje koristiti ugljen i zagađivati atmosferu”.

Međutim, energetska strategija prelaska na LNG ima svoje prednosti, posebno u smislu profita. Naime, Poljaci će kupovati skupi LNG, ali će ga preprodavati Ukrajini, a sami će potrebe na energijom zadovoljavati ruskim ugljenom, dijelom i plinom iz Norveške, a tek onda, ako bude trebalo, iz LNG terminala.

Moskva poručila kako zna da europske zemlje “obrnutom isporukom“ Ukrajincima preprodaju ruski plin, ali to više neće biti moguće, jer od 1. siječnja 2020. prestaje vrijediti ugovor o tranzitu ruskog plina preko Ukrajine, a Moskva ga nema namjeru produžiti.

U ovim uvjetima, Poljska će sigurno još više povećati uvoz ugljena, najviše iz Rusije.

Kao što smo rekli, niskokalorični smeđi ugljen čini gotovo polovinu proizvodnje. 20% električne energije u zemlji dolazi iz termoelektrane Belchatow, najveće svjetske elektrane na smeđi ugljen.

Potražnja za visokokvalitetnim energetskim ugljenom u zemlji neprestano raste, a proizvodnja posljednjih godina neprestano opada, zbog čega poljski rudnici zbrajaju gubitke.

Čak i nakon što je država u okviru dokapitalizacije uložila više od 800 milijuna dolara u rudnike ugljena, poljski rudnici ugljena nisu uspjeli povećati proizvodnju.

Zbog toga je odlučeno da velike energetske tvrtke pod kontrolom države PGE i Tauron koriste ugljen iz Rusije. Prošle godine je Tauron, koji posjeduje vlastite rudnike, proizveo 1,8 milijuna tona ugljena manje od planiranog.

Bivši potpredsjednik vlade i ministar gospodarstva Janusz Steinhoff izjavio je u travnju da se u Poljskoj sada ne otvaraju novi rudnici, a proizvodnja u postojećim rudnicima se ne povećava.

„Dakle, uvoz ugljena će rasti, a Rusija je naš najveći dobavljač”, rekao je Steinhoff.

Osim toga, naglasio je da su u travnju cijene ruskog ugljena u Poljskoj pale u prosjeku za 8%. Kao što je napomenuo poljski list Gazeta Prawna, pregovori o smanjenju naknada za prijevoz, koje ruski izvoznici vode s Ruskim željeznicama, “dodatno će povećati konkurentnost ugljena s istoka na poljskom tržištu”.

Priče o „opasnoj ovisnosti“ se iz Varšave ne čuju prvi put.  2016. godine je vladajuća Stranka pravo i pravda pokušala uvesti embargo na ruski ugljen. Ali nije sve tako jednostavno. Prvo, za ograničenje uvoza odgovoran je Bruxelles, a ne poljska vlada. Drugo, Poljaci su se morali prisjetiti pravila WTO koja se zabranjuju robni embargo.

Međutim, glavni razlog je bio taj što su izvršni odbori državnih kompanija uspjeli uvjeriti poljske čelnike da ruski ugljen premašuje konkurenciju u pogledu cijene, kvalitete i brzine opskrbe, nakon čega je i tradicionalno rusofobna stranka Pravo i pravda ovu temu gurnula „pod tepih“.

Stoga ruski rudari ugljena i dalje Poljsku smatraju obećavajućim tržištem. Tvrtka Kuzbaska toplinska kompanija najavila je u travnju da zajedno s Ruskim željeznicama namjerava izgraditi kompleks za sortiranje ugljena u Kalinjingradskoj regiji, prije svega za daljnji izvoz u Poljsku.

Ako uzmemo u obzir da je Rusija 2018. godina od izvoza ugljen a zaradila 17 milijardi dolara, a od ukupno izvezenih 191 milijun tona je samo Poljska kupila 13,5 milijuna tona ruskog ugljena, onda je jasno da diversifikacija uvoza plina ne znači i diversifikaciju dobavljača sirovina za proizvodnju energije.

Je li u ovoj priči gubitnik Gazprom? Ne baš, jer upravo ovih dana kreće s radom rusko-kineski plinovod „Moć Sibira“, uskoro se očekuje završetak radova i puštanje u rad „Sjevernog toka 2“ i drugih projekata, tako da ruskiplinski div s Poljskom ili ne  ima dovoljno kupaca za svoj plin.

RBC / RG / World Exports

Poljska se sprema dočekati velike pošiljke američkog “plina slobode”

Bez obzira na cijenu i zimu,Rusija upozorava na prekid tranzita plina preko Ukrajine

Konačno „slobodni“ – Poljska će kupovati LNG u SAD-u i prodavati ga Ukrajini