Energetski paradoksi: „Zelena idila“, nafta i LNG

Globalni zeleni pokret dovodi do toga  činjenice da se naftne i plinske kompanije mogu naći u situaciji sličnoj situaciji kao ne tako davno duhanski biznis.

U “prekrasnom zelenom svijetu” proizvođači ugljikovodika bit će izloženi svim vrstama pritiska države i društva. Međutim, čak su i proizvođači duhana preživjeli u sličnoj situaciji, pa se ni djelatnici industrije nafte i plina ne boje za budućnost. Portal Crimsonalter objašnjava zašto takav razvoj događaja može biti koristan za kupce dionica upravo u naftnim i plinskim kompanijama.

Navodi se slučaj kompanije Black Rock, diva u svjetskoj financijskoj industriji s imovinom pod upravljanjem od 6960 milijardi dolara. Tvrtka je dovoljno velika da sama premjesti bilo koje tržište, a divni lobisti „zelenog ludila“ to žele omesti infantilnom porukom dostojnom „stručnjakinje“ za tokove kapitala Grete Thunberg. Naime, prema švedskoj „aktivistici“, Black Rock sve financijske struktura planete moraju odbiti ulaganja u dionice tvrtki povezane s globalnim zatopljenjem.

Iskreno, meni ova ideja zvuči kao kad je Pol Pot ukinuo novac, bankarstvo i sve oblike trgovine, kao i religiju, a kad smo kod religija, sličan je slučaj  kada je sekretar Komunističke partije Albanije nakon Drugog svjetskog rata dekretom ukinuo postojanje Boga.

Prema novim prorocima “zelene idile”, odjednom bi trebalo zabraniti sve rudnike ugljena i elektrane, naftne kompanije i plinske tvrtke, dok još nema konsenzusa oko nuklearnih elektrana, jer one ne ispuštaju „molekule smrti“, ali su oduvijek bile trn u oku „zelenih“.

Trend „apsolutno nužne“ zabrane ulaganja u naftu, plin i ugljen, možda i u državne obveznice zemalja koje se kolokvijalno naziva „benzinskim postajama“, među kojima je, na primjer, Saudijska Arabija čiji BDP 95% puni naftna industrija, mogla bi postati čudesna stvarnost.

Usput, nitko ne obraća pažnju što bi se dogodilo kada bi se zabranilo ulaganje u državne obveznice jedne saudijske Arabije, zemlje s preko 33 milijuna stanovnika, od kojih dvije trećine mladih. U uvjetima apsolutnog siromaštva u kojima bi se našli, nastao bi stampedo milijuna mladih vehabija prema Europskoj uniji. To bi bio „predivan“ prizor.

Međutim, sve gore navedeno se već događa i ovaj trend stvara segment globalnog tržišta dionica u kojem možete pronaći jeftinu i vrlo profitabilnu imovinu koju glavni svjetski, bolje rečeno zapadni financijski igrači jednostavno ne mogu kupiti, iako su njihovi proizvodi objektivno potrebni globalnom gospodarstvu, posebno u Aziji i Africi, dva kontinenta koja bilježe najveću stopu gospodarskog rasta.

Naftna industrija, ali i ugljena, danas je u vrlo sličnoj situaciji u kojoj se prije 20 godina našao duhanski biznis. No, bez obzira na štetu koju uzrokuje pušenje, jesu li  duhanski divovi propali? Koliko znamo nisu.

Sankcije povećale izvoz ruske nafte

Paradoksalno, ali američke sankcije doprinose povećanju izvoza ruske nafte, piše ruski financijski portal RBC.

Iako su SAD uvele sankcije protiv Rusije, američke sankcije protiv drugih zemalja pomogle su Rusiji da poveća izvoz nafte u 2019. godini, priopćilo je rusko ministarstvo gospodarskog razvoja. Isporuke ruske nafte su porasle čak i u SAD.

Naime, govorimo o sankcijama protiv Irana i Venezuele, zemljama najvećim svjetskim izvoznicima nafte. Tim zemljama se sada ne može zavidjeti, jer su u ekonomskom smislu mnogo manje stabilnije od Rusije, između ostalog i zato što najvećim dijelom ovise o izvozu nafte i nisu diversificirale svoja gospodarstva.

Pad izvoza nafte uzrokovan sankcijama naštetio je njihovim ekonomijama i  Venezuela i Iran se sada bore kako bi našli zaobilazne puteve za poslovanje naftnog sektora.

Međutim, sankcije protiv Irana i Venezuele, koja je izvozila velike količine nafte u SAD su pomogle Rusiji da proširi tržišta, uključujući ono u Americi, koja za svoje rafinerije treba tešku naftu, a najpovoljnija je ruska. Ranije smo naveli brojke o povećanju izvoza u Kinu i na sva druga tržišta koja se boje kupovati iransku i venecuelansku naftu. Koliko je od te „ruske“ nafte iz Irana i Venezuele, to ne znamo, ali RBC navodi brojke koje govore da su SAD „pomogle“ Moskvi da poveća izvoz i tako umanjile učinak svojih sankcija koje su trebale ugušiti rusko gospodarstvo.

Američki i ruski LNG

Amerikanci pokušavaju izbaciti ruski plinovodni plin na tržištu EU i zamijeniti ga vlastitim ukapljenim prirodnim plinom. Zbog toga u uveli sankcije protiv Sjevernog toka 2, čime su još jednom usporili izgradnju ruskog plinovoda.

Međutim, svi ti napori su uzaludni, budući da Rusija, osim plinovoda, ima i ukapljeni plin. Dakle, Turski tok je gotov, a Sjeverni tok 2 će proraditi s kašnjenjem od nekoliko mjeseci. Ali poanta je druga. Naime, Rusija također izvozi LNG, jeftiniji i brži za isporuku europskim kupcima zbog blizine terminala „Jamal LNG“ u vlasništvu „privatne“ kompanije Novatek u kojoj udjele imaju kineska korporacija CNPC, ali i francuski Total, koji ruski ukapljeni plin može prodavati kao svoj. Uz sve to, Novatek plin za ukapljivanje kupuje s obližnjih plinskih polja u vlasništvu Gazproma.

No, Rusija se ne želi zaustaviti na kompleksu „Jamal LNG“ i Novatek dovršava drugi, „Arktik LNG2“. S druge strane, dovršava se i kompleks za preradu plina u Lenjingradskoj regiji, na obalama Baltičkog mora. Rusija već ima iskustva u takvoj izgradnji, tako da je dovršetak izgradnje kompleksa samo pitanje vremena.

Zbog toga imamo čudnu situaciju. Čini se da će se ruski plinovodni plin natjecati u Europi ne toliko s američkim plinom, koliko s onim kojeg nude ruski LNG terminali.

Crimsonalter /  RBC