Erdogan i velika zamjena stanovništva u EU

Kako prenosi Daily Sabah, nedavno je turski predsjednik Erdogan pozvao sunarodnjake koji žive u Europi da svaka obitelj ima barem petero djece i kontinent će postati islamski.

Dakle, za, uvjetno rečeno, “kršćansku Europu” to bi značilo da će se progresivno “pretvoriti” u islamski kontinent. U prvom redu, složili se mi s Erdoganom ili ne, on govori o nespornim činjenicama i natalitetu koji je među narodima Europe rekordno nizak, toliko da ga demografski stručnjaci nazivaju “bijelom kugom”.

Ako nemate djecu ne proizvodite ni bogatstvo. Patološki pad nataliteta u europskih naroda i dalje raste, kako vješto primjećuje turski predsjednik, uz neizbježnu perspektivu “etničke zamjene”. Istina je da se bez novorođenih ne može stvarati bogatstvo i mladi i radno sposobni ljudi.

Ne mogu opstati javne usluge, neće se moći pružati adekvatna zdravstvena skrb i neće biti nikoga tko će plaćati mirovine za starije.

Ako države problem nastave rješavati katastrofalnim politikama mjera štednje i rezovima zdravstvene i mirovinske potrošnje, to znači da su se odlučile na auto-eutanaziju, koju će biti nemoguće izbjeći.

Mit o “sretnom smanjenju prirasta”

Ovdje govorimo o glupoj pretpostavci koja zanemaruje zakone prirode koja točno zna gdje je točka ravnoteže između nataliteta i mortaliteta. Zajednica koja uz aritmetičku stopu supstitucije, što znači dva djeteta po paru, želi ekonomski rast, mora barem potaknuti potrošnju. Međutim, ovaj izbor pretpostavlja loš ekonomski i socijalni model, jer povećana potrošnja sa sobom nosi povećano korištenje resursa i štetu po okoliš.

To je u stvari model kojeg definiramo kao potrošački maksimalizam, koji se u praksi temelji na sustavnom korištenju duga, koristeći štednju za potrošnju, što zahtjeva povećanje poreza kako bi se uspjeli nadoknaditi troškovi starenja stanovništva.

Ovaj model rezultira smanjenom ulaganja, koja se preusmjeravaju u potrošnju, ali i smanjenjem kupovne moći, što parove tjera na rad i time su manje sposobni da imaju djecu. Uz sve to, potreba za preseljenjem proizvodnje dovodi do gubitka kupovne moći, jer nestaje proizvodnja i gube se radna mjesta.

U ovih nekoliko redaka je ukratko opisan utjecaj provedbe ekonomskih politika i mjera štednje na svakodnevni život običnih Europljana, iako bi se o tome, potpuno nepotrebno, mogli pisati eseji i znanstveni radovi.

Demografski pokazatelji, koje iznose Instituti za statistiku, potvrđuju da je Europa u katastrofalnoj situaciji. Treba li strahovati od Erdoganovih “prijetnji”?

Da, ali ne toliko zbog islama kao religije, nego islama Muslimanskog bratstva kojeg propagira Erdoganov vladajući AKP.

Sve inicijative koje se tiču političkog okupljanja muslimanskog stanovništva isključivo na temelju religije, a tu imamo Muslimansku stranku u Italiji ili novoosnovanu makedonsku stranku BESA, podsjećaju na inicijativu iz dokumenta od 1982. godine u kojoj su ideolozi Muslimanskog bratstva naveli 25 točaka u islamizaciji Zapada.

Islam je na Zapadu prisutan stoljećima, od Arapskog carstva, koje je obuhvaćalo južnu Italiju, cijelu Španjolsku, do Osmanskog carstva koje je stiglo do Beča, a bilo je razdoblja kada se u tim carstvima živjelo bolje nego u ostatku kršćanske Europe. Međutim, to su bila potpuno druga vremena i nije se ni znalo za politički islam.

Između različitih strategija, Muslimansko bratstvo 1982. predlaže stvaranje mreža u različitim zemljama koje će stvarati privid umjerenosti, koje će biti spremne na koaliciju s drugim političkim snagama samo kako bi imale predstavnike na izborima. Brzinu realizacije točaka iz navedenog dokumenta treba pratiti i prirodna zamjena stanovništva, koja se u nekim zemljama odvija brže, a negdje prilično sporo, ali to nije ni važno, jer dokument izvorno planira zamjenu stanovništva u 100 godina.

Recep Tayyip Erdoğan nije glup i dobro je upoznat sa svime što dokument nalaže, što znači da njegova izjava nije slučajna, niti je izljev gnjeva prema Nizozemcima i Nijemcima, koji su svojim zemljama zabranili skupove turskih političara.

Muslimansko bratstvo računa i na priljev imigranata, ali tu dolazi u sukob sa Saudijskom Arabijom, koja ih želi pod svoje okrilje i da pristupe vehabijskom učenju islama.

Tijekom 2016. je samo u Italiju stiglo preko 180 000 imigranata, a ove godine se očekuje dolazak više od 250 000 ljudi. Ova je ruta postala ključna, od kada je presječena ona preko Balkana.

Sve to u se događa u svjetlu nedavnog sporazuma između talijanske vlade s marionetskom vladom Libije, koja se obvezala da će zaustaviti fenomen migracija. Italija će u ovom slučaju dati pomoć Libiji, uključujući i novac, a dolazak ljudi na talijanske obale se neće smanjiti. Talijanska se vlada hvali da se obvezala na jačanje libijske policije, obalne straže i agencija za provedbu zakona, kako bi se kontrolirao promet, a vlada u Tripoliju niti ima policiju, ni vojsku, niti odane ljude, jer su svi ili u plemenskim milicijama, islamističkim terorističkim skupinama ili Libijskoj Narodnoj Armiji generala Haftara. Cijela ova priča s Rimom i libijskom vladom, da nije tragična, bila bi jednostavno smiješna.

Dakle, sultan Recep Tayyip Erdoğan je u trenutku ljutnje otkrio da nije zaboravio na stari plan Muslimanskog bratstva, a profesionalni političari buncaju o preraspodjeli imigranata, koji se žele poslati neposlušnim državama i općinama.

Italija planira rasporediti 200 000 ljudi, što je već izazvalo prosvjede, a ako ih dođe više od 250 000 godišnje i ako ih ostale zemlje EU ne budu htjele primiti, Italija je osuđena na neizbježnu katastrofu.

No, koliko god se mi ljutili ili negodovali, Muslimansko bratstvo slijedi svoj cilj i ako većina turske dijaspore posluša prijedlog svog vođe, koji bi uz ustavne promjene to mogao ostati do 2029. godine, demografska i etno-religijska karta Europe će biti izmijenjena.

Umjesto toga, bilo bi bolje da narodi Europe zamijene svoje smiješne i nesposobne vlade.