Erdogan: „Idlib je turski“, ali ostali ne misle tako

U petak je u Siriji došlo do značajnog razvoja. U ruskom napadu na turski konvoj u Idlibu na sjeverozapadu Sirije poginulo je 36 turskih vojnika i časnika. U znak odmazde, Turska je pokrenula do tada neviđeni napad dronovima, koji je trajao nekoliko sati, što je rezultiralo ubijanjem i ranjavanjem preko 150 sirijskih časnika i vojnika i njihovih saveznika iz Hezbollaha i brigade Fatemiyoun. Turski dronovi su uništili desetke tenkova i raketnih bacača koje je sirijska vojska rasporedila duž linije fronta. Rusija je na jedan dan prekinula zračnu potporu Siriji, što su Turci i Al-Qaida i Islamska stranka Turkestana iskoristili za ovaj napad na sirijsku vojsku i njene saveznike. Što se dogodilo, zašto i kakve će biti posljedice?

U listopadu 2018. Turska i Rusija su potpisale sporazum o uspostavi zone bez sukoba duž autocesta Damask-Aleppo M5 i Aleppo-Latakija M4. Dogovoreno je da se svi naoružani militanti povuku i ceste otvore za civilni promet. Štoviše, odlučeno je da se uklone svi militanti, uključujući one iz  Tadžikistana, Turkmenistana, Ujgure i sve ostale strane borce prisutne u Idlibu, zajedno s Hayat Tahrir Al-Shamom kojeg čine bivši borci ISIL-a  i Al-Qaide u Siriji, Hurras Al-Dinom i Ahrar Al-Shamom sa svojim stranim borcima i svim “neumjerenim” pobunjenicima. Prošle godine Hayat Tahrir Al-Sham preuzeo je potpunu kontrolu nad Idlibom i njegovim ruralnim područjem, sve pod budnim očima Turske.

Više od godinu dana kasnije, Turska nije eliminirala teroriste, niti je otvorila ceste M5 i M4. Sirijska vojska i njeni saveznici, zajedno s Rusijom, složili su se da silom nametnu sporazum iz Astane. Za nekoliko tjedana, obrambene linije terorista su se urušile pod teškim ruskim bombardiranjem.

Prema terenskim zapovjednicima, džihadisti su u svakom selu ostavili manje od 100 militanata, koji su se povukli pod teškim bombardiranjem i radije otišli, da ne bili okruženi sirijskom vojskom i njihovim brzim napredovanjem.

Turska je, prema vojnim zapovjednicima u Siriji, vidjela povlačenje džihadista i odlučila je rasporediti tisuće vojnika u Siriji kako bi izveli protunapad protiv sirijske vojske i njenih saveznika. Ova akcija Rusiji je onemogućila razlikovati džihadiste od turske vojske. Osim toga, Turska se suzdržavala od informiranja Rusije o položaju svojih redovnih snaga, iako je to pristala prema sporazumu o nesukobljavanju između Rusije i Turske. Tada je Rusija, a ne Sirija, bombardirala konvoj u kojem je poginulo 36 turskih vojnika, zajedno sa 17 terorista koji su bili zajedno s turskom vojskom.

Prema izvorima donositelja odluka u Siriji, ruske zrakoplovne snage nisu bile svjesne prisutnosti turskog konvoja kada je gotovo desetkovan u Idlibu. Tursko zapovjedništvo je turska vozila dalo teroristima i poslalo tisuće turskih vojnika da ratuju zajedno s teroristima Al-Qaide.

„Gotovo se čini da je turski predsjednik Erdogan želio da ovoliki broj turskih žrtava, jer je tako mogao zaustaviti uspješan i brz napad sirijske vojske na frontu Idliba i da umanjiti brzo povlačenje terorističkih organizacija na sjever“, piše Elijah J. Magnier.

Prema izvorima, Rusija je bila iznenađena brojem ubijenih turskih vojnika i proglasila jednostrano primirje radi smirivanja fronte i deeskalacije. Moskva je naredila svojim vojnicima da zaustave napad u Idlibu. Ulazak u rat protiv Turske nije dio planova predsjednika Vladimira Putina u Siriji. Rusija je smatrala da je pravo vrijeme da smiri fronte i dozvoli Erdoganu da „oliže rane“.

Ali ove ruske želje nisu bile dio turskih planova u Siriji, iako je Ankara sa zadovoljstvom rekla da pristaje na deeskalaciju. Međutim, istovremeno je premjestila svoju vojnu zapovjednu i nadzornu bazu na granice sa Sirijom, kako bi usmjerila napade na sirijsku vojsku i njihove saveznike. Turski dronovi su pokrenuli do tada neviđen organizirani napad koji je trajao nekoliko sati, uništavajući sirijsku obranu na cestama M5 i M4 i podrivajući učinkovitost sirijske vojske, koju je opremila i obučila Rusija. Osim toga, Iran je obavijestio Tursku o prisutnosti svojih i savezničkih snaga u blizini sirijske vojske i zatražio od Turske da zaustavi napad kako bi se izbjegle žrtve.

Turska, koja još uvijek ima preko 2000 časnika i vojnika na 14 promatračkih mjesta koja su pod vatrenim nadzorom sirijske vojske, ignorirala je iranski zahtjev i bombardirala iranski štab, uključujući vojnu terensku bolnicu u kojoj je ubijeno 30 boraca, od kojih 9 boraca Hezbollaha i 21 brigade Fatemiyoun, te na desetine sirijskih vojnika. Iako je Ankara preuveličala broj ubijenih i rekla da je eliminirala preko 2000 „režimskih vojnika“, zapravo je u  turskom napadu ubijeno i ranjeno više od 150 vojnika sirijske vojske i njihovih saveznika. Ni to nije malo, ali je ova brojka vjerojatno točna, za razliku od turske propagande.

Turci su podržali islamističke terorističke organizacije i strane borce da pripreme napad na položaj sirijske vojske oko Idliba.

Sada je bilo jasno da su Rusija, Iran i njegovi saveznici krivo shvatili predsjednika Erdogana. Turska u borbama u Idlibu brani ono što Erdogan smatra turskim teritorijem Idlib. To je smisao turske poruke, koja se temelji na ponašanju i rasporedu turske vojske zajedno s teroristima.

Ovo nije prvi put da je Rusija zaustavila bitku usred napredovanja. To se događalo prije u Gouti, istočnom Alepu, Al-Eissu, Al-Badiji i Deir Ez-Zoru. Rusija je tražila od sirijske vojske i njenih saveznika da se pripreme za bitku M5 i M4. Vojno gledano, takav napad se ne može zaustaviti ako sve strane ne dogovore primirje na svim frontovima. Primirje dogovoreno u petak i zaključeno u subotu, tijekom razgovora Putina s Erdoganom i na pregovorima međuvladinih delegacija bila je ozbiljna greška, jer Rusija nije predvidjela tursku reakciju, a sirijska vojska je ostala s neaktivnim sustavima protuzračne obrane.

U tom trenutku su Sirija, Iran i saveznici odlučili osigurati zračnu podršku za snage u Idlibu i osigurati neovisnu zaštitu, čak i ako bi Rusija obećala da će voditi budući napad i uspostaviti potpunu kontrolu zraka.

Razumljivo je da Rusija nije u Siriji da pokrene rat protiv Turske, članice NATO pakta. Međutim, NATO je ionako rekao kako neće podržati Tursku, jer je Turska okupirala sirijski teritorij. Ipak, Moskva se ne može pouzdati u ono što obeća NATO i zna da u slučaju izravne konfrontacije s Turskom nije isključena ni intervencija Sjedinjenih Država, kojima je cilj upropastiti osiguranu pobjedu Rusije, Irana i Sirije i minirati njihove planovi za oslobađanje Sirije od terorista i ujedinjenje zemlje. Mogli su se čuti i površni zaključci o raznim tajnim dogovorima Rusije na štetu Sirije, ali sve to nije vrijedno komentara.

Moguća američka intervencija je zabrinula i Rusiju i Iran, posebno kad je predsjednik Erdogan uporno tražio izravnu američku intervenciju i uvođenje zone zabrane leta od 30 kilometara u tampon zoni uz granicu sa Sirijom, da se rasporede američki sustavi Patriot kako bi se zaustavile zračne snage Rusije i „zaštitilo interno raseljene sirijske izbjeglice“, iako je istovremeno isplanirao njihov odlazak u Europu.

Moskva se našla s ograničenim opcijama, iako smo i jednoj od prethodnih analiza objasnili da su u Rusiji dobro svjesni činjenice da im Turci i NATO pripremaju klopku u Siriji i Libiji, a cilj je protjerati Ruse iz istočnog Mediterana.

I na kraju su Rusiji preostale dvije opcije. Ili je sa Sirijom trebalo osigurati protunapad u narednim danima, definitivno prije sastanka Putina i Erdogana, ili će se situacija u Idlibu razvijati u smjeru napredovanja terorista i Turaka, sve dok teroristi u sljedećih nekoliko mjeseci opet ne dođu pred Aleppo i grad stave pod opsadu.

Čini se da je deblokada Saraqiba, proširenje sigurnog područja zapadno od Maarat Al-Numana i ruski zračni udari po području Jabal Al-Zawiya u južnom Idlibu dao odgovor na ovo pitanje, kao i poruka Moskve da ničim neće sprječavati sirijske snage da čuvaju nebo nad Idlibom.

Usput, nakon jutrošnje potvrde oslobađanja Sarqiba upravo je stiglo priopćenje da je SAA opet ušla u grad Hazarin, zapadno od Kafra Nabla, Hezbollah pritišće u smjeru sjeverozapada Arihe.

Vrijedi spomenuti da su ruske zrakoplovne snage su u Siriju, po drugi put od 2016. godine, poslale „superšpijunski“ zrakoplov Tu-214R, jedan od dva u zrakoplovnoj floti Ruske Federacije. Ono što je nejasno jeste činjenica da je zrakoplov u Siriji stigao 26. siječnja kako bi zamijenio Il-20M, koji je više puta „ušao u objektiv“ lokalnih fotografa amatera.

Tu-214R je avion za radio-tehničko i optičko-elektronsko promatranje, napravljen na bazi putničkog aviona Tu-214R kao alternativa za Il-20. Opremljen je multifrekventnim radio-tehničkim sustavom MRK-41, radarskim stanicama bočnog i kružnog pregleda, kao i optičko-elektronskim sustavom visoke rezolucije “Frakcija”.

Oprema zrakoplova Tu-214R također omogućuje presretanje radio komunikacija, opremljen je i sustavom optičkih vlakana visoke rezolucije koji se nalaze u oklopu donjeg dijela trupa koji omogućava primanje površinskih slika u realnom vremenu u vidljivom i infracrvenom rasponu. Ovaj sustav može skenirati ogromne površine i obrađivati sintetizirane “sliku”, koje šalje na ekrane operatora i kopnenom sjedištu. Zahvaljujući radaru koji prodire duboko u zemlju, kao i kroz ruševine i beton, ovaj izviđački zrakoplov može otkriti čak i skrivene predmete pod zemljom, uključujući neprijateljsku živu silu.

Pored ovih funkcija, zrakoplov se može koristiti i kao centar borbene kontrole i za navođenje oružja prema otkrivenim ciljevima. Prema svojim karakteristikama, sposoban je za izviđanje na tlu u dosegu do 250 kilometara s visine od 9 do 12 kilometara, za otkrivanje ciljeva u stražnjim linijama neprijatelja, koji se nalaze na meti ruskih zrakoplova i raketnih sustava, te sustava protuzračne obrane. Radio-obavještajni sustavi sposobni su otkriti radare i druge objekte koji emitiraju, identificirati ih i odrediti njihovu geolokaciju. Oprema može presresti neprijateljsku radio komunikaciju, a zrakoplov je razvio sredstva za prijenos i primanje informacija, uključujući satelitske komunikacijske sustave.

Zašto je zrakoplov Tu-214R poslan u Siriju, ne znamo, kao što to ne znaju ni mnogi u ruskoj vojsci, jer je se njime služi Glavna obavještajna uprava Rusije (GRU), a sve što čini je obavijeno velom tajne. Podsjetimo da GRU zapovijeda i ruskim Specnaz snagama, a ove su postrojbe prisutne u borbama u Idlibu. Prošli put je Tu-214R obavio zadaću skeniranja svih kasnije oslobođenih područja. Što mu je trenutna zadaća, vidjet ćemo.