Erdogan pljačka i ucjenjuje Europu samo zbog stava Njemačke

Turska nastavlja provocirati Cipar, gdje je brod „Yavuz“ već danima ometa područje istočnog Sredozemlja u kojem talijanski ENI i francuski Total rade na plinskim nalazištima. Europa bi u ovom slučaju trebala reagirati i govori se o mogućnosti uvođenja sankcija protiv Ankare. Naravno, nije rečeno da će Bruxelles to i učiniti, ali se sankcije spominju kao mjera koja bi mogla odvratiti Erdogana od njegove namjere da prisvoji dio ciparskih ugljikovodika. Ipak, čini se da izbor Bruxellesa ovisi o strahovima Njemačke, koja nakon izlaska Velike Britanije iz EU cilja na mjesto europskog hegemona, neovisno o tome što misli Pariz.

Razlog mogućih sankcija

Ovo pitanje traje već nekoliko mjeseci i vrti se oko stava Turske u vezi spora oko ugljikovodika otkrivenih ispred ciparskih obala. Prema Ankari, Turska Republika sa sjedištem u sjevernom dijelu Cipra, koju priznaje samo Ankara, također ima pravo sudjelovati u iskorištavanju energetskih resursa. Ovo je stav s kojim se ne miri ciparska vlada, koju priznaju  UN, dio je EU i jedini entitet priznat međunarodnim pravom.

Govoreći o međunarodnom pravu, samo Republika Cipar može upravljati i eksploatirati ležišta oko otoka. U priopćenjima objavljenim prije nekoliko godina se vidjelo da će talijanski ENI i francuski Total igrati ulogu protagonista u energetskom biznisu. Obje tvrtke su dobila razne koncesije na istraživanje i eksploataciju u nekim blokovima koje je odredila vlada u Nikoziji.

Već ovog ljeta su i Cipar i Grčka vršili su pritisak na EU da intervenira protiv Turske koja je od početka 2019. poslala četiri broda u područje za koje tvrdi da pripada takozvanoj „Turskoj Republici Cipar“. Poduzete su neke sankcije, koje za Ankaru nisu bile „dostojne interesa“.

To je bio način da Ankara poruči da neće poduzimati ništa kako bi odgovorila Europskoj uniji, jer su se navedene mjere na kraju svele na puku retoriku.

Pitanje se ponovno aktualiziralo 18. siječnja ove godine kada se, kao što je već spomenuto, brod „Yavuz“ pozicionirao u vode u kojima su trebali raditi brodovi kompanija ENI i Total. U ovom trenutku se u Bruxellesu pojavila volja ministara vanjskih poslova EU za uvođenjem novih sankcija. Konačni dogovor 27 zemalja članica Europske unije o pokretanju novih mjera protiv Turske trebao bi se saznati tijekom ovog  tjedna.

Nacrt je već dogovoren, a zeleno svjetlo bi trebalo bi stići do petka, čime bi nove sankcije na snagu stupile za dva tjedna. Ali postoji nesigurnost po pitanju njihove  dosljednosti, a prije svega o njihovoj stvarnoj primjeni.

Njemačka “opreznost”

Već sad postoje mnoge nepoznanice, unatoč prvom potencijalnom sporazumu unutar EU. Naime, sankcije ne bi trebale obuhvatiti nikoga tko je odgovoran za slanje turskih brodova u vode Cipra. Jednako tako ne bi bile pogođene ni turske tvrtke koje rade u de facto okupiranom dijelu mora.

Sankcije bi trebale pogoditi samo pojedine fizičke osobe iz turskih tvrtki koje posluju u blizini ciparskih obala. Stoga se može reći da je europski odgovor neučinkovit i za Ankaru to nisu nikakve sankcije, već blage mjere koje ne mogu uplašiti nikoga.

Kao i prošlog ljeta, zbog novih europskih mjera turska vlada vjerojatno neće pokazati namjeru da se povuče iz ciparskih voda.

A onda, kao što je spomenuto na početku članka, jače sankcije definitivno neće  biti odobrene zbog blokade koja bi mogla doći iz Berlina.

Angela Merkel, koja se bori sa sve većom krizom popularnosti, boji se odmazde turskog predsjednika Erdogana. Osim toga, Njemačka je sa Sjevernim tokom 2  osigurala status plinskog hegemona u EU i nema razloga da se bori za grčke ili ciparske interese, kao ni za interese kompanija ENI i Total.

Erdogan nikada nije krio da bi mogao otvoriti granice i omogućiti 3,5 milijuna sirijskih izbjeglica da ponovno krenu balkanskom rutom, a Njemačka je uvijek ozbiljno shvaćala prijetnje koje je posljednjih mjeseci dobivala iz Ankara, čija vlada od 2016. od Europe prima tri milijarde eura godišnje kako bi zadržala sirijske migrante na svom teritoriju.

Upravo između 2015. i 2016. je priljev tisuća izbjeglica u jugoistočnu Europu i Njemačku stvorio političku glavobolju Angeli Merkel koja je tada od Bruxellesa tražila da pristane na gore opisani pakt s Turskom.

Prema tome, Stari kontinent bi pod njemačkim pritiskom mogao stidljivo reagirati ili se suzdržati od poduzimanja novih mjera protiv Ankare i pokoriti se onome što je Erdogan oduvijek činio, pravoj ucjeni. Stoga bi turski brodovi u vodama Cipra mogli nastaviti nesmetano djelovati, na štetu Nikozije, ali i talijanskih i francuskih kompanija.