Erdogan prijeti ratom Siriji, Rusima i svima koji mu stanu na put

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je tijekom jučerašnjeg govora u nacionalnom parlamentu zaprijetio da će turska vojska napasti sirijske snage i da  odmazda neće biti ograničena samo na područje Idliba.

„Ako naši vojnici na promatračkim punktovima ili bilo gdje drugdje pretrpe bilo kakvu štetu, najavljujem da ćemo udariti snage sirijskog režima svuda, počevši od danas, ne samo u Idlibu, i ne veže nas bilo kakav sporazum, niti onaj iz Sočija, niti bilo koji drugi“, rekao je Erdogan za govornicom turskog parlamenta.

Međutim, Damask je odgovorio kako “Erdoganove prazne, šuplje i glasne izjave daje osoba odvojena od stvarnosti”.

Erdogan je ovu izjavu dao nakon što je jučer ujutro o situaciji na terenu telefonom razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Složili su se da se aranžman o zoni deeskalacije Idliba mora provesti u potpunosti, navodi Kremlj.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu rekao je da će Ankara nastaviti raditi s Rusijom na održavanju primirja u Idlibu, a “narednih dana” će turski vojni dužnosnici doći u Moskvu na dodatne pregovore.

Detalji razgovora između Vladimira Putina i Recepa Tayyipa Erdogana nisu poznati i ono što su zaključili ili oko čega se nisu uspjeli dogovoriti se može tumačiti prateći situaciju na terenu, gdje sirijske vojska, uz rusku podršku, nastavlja ofenzivu kako bi osigurala područja zapadno od Aleppa. Ankara je u pomoć terorističkim skupinama poslala određeni broj vojnika i topništvom i haubicama gađa položaje sirijske vojske, ali su jučer vladine snage teškim bacačima BM-27 i BM-30 gađale područja iz kojih su provedeni napadi na sirijske trupe u zapadnom Aleppu.

Nakon razgovora dvojice predsjednika je rusko ministarstvo obrane priopćilo „kako je sirijska vojska uspjela je izvršiti misiju koju nije uspjela odraditi turska vojska“.

„Uspjesi sirijske vojske u Idlibu, odnosno uspostava kontrole nad autocestom M5 Damask-Aleppo, omogućila je formiranje sigurnog područja predviđenog Memorandumom u Sočiju“, priopćilo je rusko ministarstvo obrane, koje je naglasilo i da “Turska u Idlibu nije uspjela razdvojiti oporbu i teroriste u Idlibu”.

Moskva kaže da je za pogoršanje situacije u sirijskoj provinciji Idlib odgovorna Turska.

„Opetovani neuspjesi Turske da ispuni svoje obveze iz Memoranduma iz Sočija doveli su do eskalacije situacije u sirijskom Idlibu“, nakon vojnog odjela je poručilo rusko ministarstvo vanjskih poslova.

“Zbog provokacija od strane terorističkih skupina, koje su u zonu deeskalacije Idlib koristile kao “živi štit” u borbi protiv snaga sirijske vlade, trpe civili. Situacija se pogoršava slanjem oružja i municije u zonu deeskalacije preko sirijsko-turske granice, kao i zbog dolaska turskih oklopnih vozila i trupa u pokrajinu Idlib“, dodaje rusko ministarstvo vanjskih poslova.

„Pravi razlog krize u Idlibu je, nažalost, neuspjeh naših turskih kolega da se pridržavaju svojih obveza o razdvajanju umjerenih boraca oporbe od terorista Al-Nusra Fronta i organizacije Hurras Ad-Din, povezanih s Al-Qaedom“, navodi Moskva, čime je izravno optužila Ankaru da se svrstala na stranu terorista.

U međuvremenu se na terenu vode borbe za zapadni Aleppo. Sirijska vojska je oslobodila cestu M5 i sada širi područje kontrole zapadno od ove strateške prometnice. Jučer su teroristi u tom području, mahom proturske islamističke frakcije, pokrenule protunapad iz tri pravca, a bile su podržane turskom artiljerijom. Cilj je bio vratiti kontrolu nad gradom Kafr Halabom, ali su sve tri skupine, iz južnog, sjevernog i zapadnog pravca uspješno odbijene. Štoviše, nakon neuspjelog napada terorista i Turske na tom dijelu, sirijska vojska je u protunapadu gurnula neprijatelja dublje prema zapadu i ušla u mjesto Kafr Nouran, odakle su islamističke milicije koordinirale pokušaj vraćanja izgubljenih područja. Nakon toga su pojačali napade u sjevernom dijelu i oslobodili mjesta Sheik  Ali, Zahrat, Arnaz, Arada, Arbikh, Abu Shulaim i Tal Al Hindasah. Položali terorista u Orum Al-Kubriju i Soghriju, te dva bolka područja Reef Al Muhandesin su pod snažnom artiljerijskom vatrom sirijske vojske.

U međuvremenu se još jedno tursko promatračko mjesto našlo u punom okruženju sirijskih snaga, ono u području Rashideen 4, zapadno od Aleppa.

Po svemu sudeći, Erdogan prijeti velikom odmazdo sirijskim snagama, ali se ipak drži podalje od prvih linija i pruža podršku terorističkim milicijama artiljerijom i slanjem oružja. Priznatih 14 stradalih turskih vojnika su poginuli zato što su se u dva navrata našli u društvu militanata sirijske Al-Qaede u trenutku kada su vladine snage po njima provele artiljerijske napade.

Sudeći po navedenom, sirijska vojska ima punu podršku Moskve da ispuni odredbe Memoranduma iz Sočija, obzirom da su se Turci pokazali kao nepouzdani partneri. No, kako Rusija i Turska trenutno pregovaraju prodaju druge pošiljke sustava S-400, imaju ugovore o plinu, izgradnju nuklearne elektrane Akuyyu, sporazum o turizmu i prodaji povrća, što je za Erdogana posebno važno zbog ruralnog stanovništva, biračke baze koja mu jamči pobjede na izborima, Moskva pokušava razdvojiti ova pitanja jedno od drugog, iako je to dugoročno nemoguće.

U svakom slučaju, sirijskoj vojsci je više nego dovoljna diplomatska podrška i da iz Rusije ne dođe zahtjev za obustavom ofenzive, a čini se da to nije slučaj. Štoviše, stječe se dojam da se Erdogana pušta da Moskva, Damaska, ali i Tehran, vide koliko su ozbiljne prijetnje turskog predsjednika.

Sudeći prema onome što se dogodilo u Saraqibu i sada u Aleppu, te puno glasnih izjava, a malo konkretnih koraka na terenu, Erdogan nikoga nije uspio impresionirati, a kamoli uplašiti.

Od 2012. godine autocesta M5 Damask-Aleppo bila je pod kontrolom terorističkih snaga. Sirijska vojska je sada oslobodila put M5 i preko 140 gradova, sela i strateških brda.

Turska i Uzbeci, Ujguri, Čečeni i Hayat Tahrir Al-Sham nisu uspjeli obraniti svoje utvrđene položaje, napuštajući ih u kaosu i povlačeći se prema području oko Idliba.

Proteklih dana se prvi put dogodilo da je turska vojska granatirana od strane sirijske vojske. U prvom granatiranju je ubijeno pet turskih vojnika u vojnoj bazi Taftanaz, koju koriste Turska i njene islamističke milicije. Ankara je bila prisiljena poslati svoju vojsku na bojište da nadoknadi slabost svojih saveznika džihadista na terenu. Kasnije je u pokušaju ponovne uspostave kontrole nad Saraqibom u sirijskom granatiranju stradalo još pet turskih vojnika, a neki su mediji kasnije izvijestili da je još jedan ranjeni turski vojnik preminuo u bolnici.

Deblokada 432 kilometara autoceste M5 bila je predviđena sporazumom iz Astane potpisanim u listopadu 2018., što je odredba koju Turska mikada nije poštivala. Od tada je sirijska vlada izvela tri velika napredovanja prema M5, ali ovaj put je odluka o uspostavi nadzora nad prometnicom bila konačna.

Ovo je sirijsko-ruska poruka predsjedniku Erdoganu da vrijeme za Idlib istječe. Rusija se na ovo odlučila ne samo zbog Sirije, već i zato što je Ankara u posljednje vrijeme pokazala „interes“ i za druga područja u kojima se suprotstavila Moskvi, umjesto da je, na obostranu korist, pronašla zajednički jezik s Rusijom. To je vidljivo u Ukrajini i Libiji, gdje Turska traži vodeću ulogu.

Rusi opskrbljuju sirijsku vojsku naprednom ratnom opremom i desecima tenkova T-90, koji pomažu vojsci da nastavi ofenzive i noću. To je, zajedno sa stotinama udara ruskog zrakoplovstva, pomoglo da se oslobodi cijelo područje na istočnoj strani ceste i mnoga druga područja na zapadnoj strani, gdje se vojna operacija nastavlja. Štoviše, Rusija je sirijskoj vojsci ponudila neusporedivo važnu vojnu obavještajnu i podršku u planiranju vojnih operacija, kao i bombardiranje linija terorista, čak i iza njihovih položaja za povlačenje.

Vladine snage je iznenadilo otkriće kilometara podzemnih tunela s terenskim bolnicama, municijom i apratima za održavanje u životu ranjenika, čime su terorističke skupine trebale podnijeti vrlo dugu opsadu u područjima s obje strane autoceste M5 i u glavnim gradovima poput Saraqiba i Al-Eissa. Ti su tuneli bili spojeni, povezujući sela pod zemljom, a neki, čak 20 metara dubine, dovoljno jaki da militante zaštite od zračnih udara.

No, pred napadom vladinih snaga, teroristi su se žurno povukli, napuštajući sve ove položaje i ostavljajući sve iza sebe.

Taktike sirijske vojske posljednjih godina uključuju ostavljanje koridora za povlačenje terorista, nakon čega sliojedi potpuno okruženje. Nakon oslobađanja Aleppa, sirijska vojska je izbjegavala okolne gradove zbog propagandne koristi koja su terorističke organizacija imale u potpori glavnih zapadnih, turskih i zaljevskih medija i zemalja koje su planirale svrgnuti Assada, uništiti njegovu vojsku i okupirati Siriju. Nitko od njih nije očekivao da će vidjeti Siriju kako se oporavlja i ujedinjuje. To je razlog zašto su ceste uvijek bile otvorene za povlačenje džihadista prije ikakvog konačnog napada.

Turska nije u stanju zaštititi svoje terorističke saveznike, jer im ne može pružiti zračnu podršku. Rusija kontrolira sirijski zračni prostor, a Damask je upozorio Tursku da će oboriti bilo koji turski zrakoplov koji prekrši sirijski zračni prostor.

Novi strateški zaokret u sirijskom ratu se dogodio kada su oslobođeni Maarrat Al-Nu’man, Khan Tuman, Saraqib, Tel Al-Eiss, te područja Rashideen 4 i 5. To je pokazatelj da će Turska dugoročno teško zaštititi svoje džihadiste.

Za stabilnost Sirije potrebno je oslobađanje cijelog njenog teritorija. Sirijska stabilnost u interesu je Rusije i to je cilj ruske nacionalne sigurnosti. Rusija je krenula na Bliski istok kako bi zaustavila rat i to vjerodostojno čini.

Ima veliku pomorsku bazu koja nudi jedinstven pristup Mediteranu, te zrakoplovnu bazu Hmeymim. Ali važnije od toga za Rusiju je da eliminira Al-Qaidu, ISIL i sve slične terorističke skupine, bez obzira na njihove različite prioritete i nazive. Uzbekistanski i ujgurski teroristi u Siriji nemaju kamo otići i očekuje se da će se boriti za posljednjeg čovjeka.

Turska pokazuje zube Rusiji odbijanjem priznavanja ruskog suvereniteta nad Krimom i na nedavnom sastanku u Kijevu je Erdogan ponudio 33 milijarde dolara Ukrajini naoružanju. Turska ima za cilj uspostaviti nadzor nad Libijom, gdje je vlada iz Tripolija službeno zatražila i dobila potporu Ankare.

Međutim, situacija u Siriji je drugačija. Turska zna da njezina prisutnost u Siriji ne može dugo trajati i da će se oslobađanje Idliba, čak i ako to danas nije na dnevnom redu, uskoro dogoditi. To je samo pitanje vremena.

Američke okupacijske snage zabile su se u ograničeno područje na sjeveroistoku Sirije gdje mogu krasti sirijsku naftu, kako je najavio predsjednik Trump. Ova ograničena američka prisutnost trenutno nije prioritet za sirijsku vojsku. Osim toga, jučer su ruske snage spasile američku patrolu od linča lokalnog stanovništva.

Incident se dogodio u srijedu u blizini sela Khirbet Amo, istočno od grada Qamishli. Sukobi su izbili nakon što je američka patrola skrenula s očekivane rute i zaustavljena je na kontrolnom punktu sirijske vojske. Prepirka između sirijskih i američkih vojnika privukla je veliku grupu lokalnih stanovnika i u jednom su trenutku američke trupe otvorile vatru na njih, ubivši jednog dječaka od 14 godina i ozlijedivši drugu osobu. Ruska vojna policija stigla je na mjesto događaja i uspjela je smiriti napetosti prije nego što se mogla pretvoriti u veliki sukob.

“Samo zahvaljujući naporima ruskih vojnika, koji su stigli na mjesto incidenta, bilo je moguće spriječiti daljnju eskalaciju sukoba s lokalnim stanovnicima”, rekla je ruska vojska.

Američka vojska tvrdi da je ranije tijekom dana na njenu patrolu otvorena „vatra iz lakog naoružanja iz nepoznatih pojedinaca”, prisiljavajući američke vojnike da pucaju u „samoobrani”.

Snimke s mjesta nesreće prikazuju skupinu naoružanih muškarca u civilnoj i vojnoj odjeći koji su pucali na američki konvoj, ali Amerikanci nisu pucali na njih, nego kasnije na nenaoružane civile. Američke trupe su uspjele napustiti selo s ruskom pomoći. Ovaj incident govori kako sjeveroistok zemlje trenutno nije prioritet ni za Assada, ni Rusiju i to će se rješavati naknadno.

Prvo će biti oslobođen Idlib, a potom i Afrin. Zbog toga Turska pokušava ojačati i utvrditi svoj utjecaj u Siriji.

Održana su i četiri sastanka na najvišoj razini, kako bi se razgovaralo o novim sporazumima, između sirijskih obavještajnih dužnosnika i njihovih turskih kolega. Turska želi izmijeniti svoj Sporazum iz Adane iz 1998. sa Sirijom i traži veće ovlasti u borbi protiv militanata Kurdistanske radničke stranke (PKK), dok Damask tvrdi kako tone dolazi u obzir i da je taj sporazum najbolje rješenje za obje strane Siriji i Turskoj jamči zaštitu od aktivnosti kurdske gerile.

I na kraju, što god govorio Erdogan, ne zaboravimo da su Siriji aktivni Rusija i Iran, te da Moskva i Teheran igraju važnu ulogu u ublažavanju tursko-sirijskih napetosti, ali suština njihovog diplomatskog i obavještajnog rada je potpuno povlačenje stranih boraca iz Sirije i uspostava kontrole vlade nad cijelim teritorijem arapske republike.

Turska je kupila S-400 od Rusije, a plinovod Turski tok je službeno pokrenut prošlog mjeseca kako bi smanjio ruske isporuke plina preko Ukrajine. S druge strane, Turska je i NATO saveznik s moćnom američkom vojnom bazom Incirlik. Turskoj će biti teško uspostaviti ravnotežu između dviju supersila i istovremeno zaštititi svoje islamističke milicije u Siriji. Uz sve to, Ankara je upravo pokrenula novu antiterorističku kampanju u Diyarbakiru, gdje se bori protiv PKK gerile. Čini se da je krajnje vrijeme da Erdogan prestane prijetiti i da razmotri svoje mogućnosti. To je najbolje za Tursku, a sve ostalo je samoubilačka politika s korijenima u neoosmanskim snovima Erdogana i njegovog bivšeg prijatelja i savjetnika Ahmeta Davutoglua.

FOTO: Karta napredovanja SAA u Aleppu usprkos svoj pomoći koju teroristi dobivaju od Turske