Erdogan prijeti Rusiji i Damasku, ali SAA nastavlja kampanju uz rusku podršku

Nakon što je sirijska vojska oslobodila drugi najveći grad u Idlibu, Maarat Al-Numan i vojno izolirala već treće promatračko mjesto turske vojske u Idlibu, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je optužio je Rusiju za nepoštivanje sporazuma o Siriji iz formata iz Astane. Prema turskom čelniku, ne samo Moskva, nego i Teheran prestali su se pridržavati sporazuma „kako bi riješili situaciju u Siriji“.

„Rješavanje“ situacije bi bilo iskorjenjivanje islamističkih terorističkih skupina koje je od Sporazuma u Sočiju, kojeg su Erdogan i Putin postigli još u rujnu 2018. godine, trebala ukloniti turska strana, koja po tom pitanju nije učinila ništa, kao što nije ispunila niti jednu jedinu točku iz tog sporazuma koji je trebao osigurati političko rješenje situacije u Idlibu. No, turski predsjednik Erdogan je dao oštre izjave upućene Moskvi, iako ih treba uzeti s rezervom, jer je većina upućenih analitičara rekla da će se turski vođa oglasiti u ovom tonu, ali će sve ostati na retorici, naprosto zato što bilo kakvo pogoršanje odnosa s Rusijom može nanijeti velike štete Turskoj, sve izoliranoj i pod napadima zapadnih saveznika. Ipak, poslušajmo što je rekao turski predsjednik.

“Do sada smo očekivali da će se Rusija pridržavati tih sporazuma , ali od sada namjeravamo djelovati sami. To nije prijetnja, već očekivanje da će Rusija poslati potrebno upozorenje režimu”, rekao je Erdogan.

Prema njegovim riječima, Ankara gubi strpljenje zbog trajnih napada sirijskih vladinih snaga u provinciji Idlib.

“Rusija će se ponašati drugačije, bilo s režimom, bilo s Turskom. Rusija nam govori da se bore protiv terorista. Tko su oni? Ljudi koji se bore za svoju zemlju?”, Erdogan je rekao, odmahnuvši rukom novinarima na putu u predsjedničkom zrakoplovu na povratku u Ankaru.
28. siječnja je postalo poznato da su borci sirijske vojske preuzeli kontrolu nad strateški važnim gradom Maarat Al-Numanom u pokrajini Idlib i uspostavljaju kontrolu nad autoputom M5. Grad je sad već davne 2012. pao u ruke islamističkih terorističkih skupina. Autoput M5, koji povezuje Damask i Aleppo prolazi kroz Maarat Al-Numan. Uz to, grad se smatrao važnim uporištem takozvane „oporbe“.

Istog dana Erdogan je održao telefonski razgovor o situaciji u Siriji s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, tijekom kojeg su se, prema riječima ureda američkog predsjednika, dogovorili oko zajedničkih ciljeva u regiji, jer smatraju da bi sukobi u Idlibu trebali prestati.

Prije toga je američki državni tajnik Mike Pompeo optužio Rusiju i Iran da sprečavaju uspostavljanje primirja u Siriji.
“Ruski nemilosrdni postupci, iranski režim, Hezbollah i Assadov režim izravno ometaju uspostavljanje primirja na sjeveru Sirije”, napisao je Mike Pomeo na Twitteru. Prema njegovim riječima, američka strana osuđuje „barbarske napade i poziva na trenutno primirje“.
Ranije su američki mediji pisali da je Bashar Al-Assad pokrenuo najaktivniju ofenzivu od početka devetogodišnjeg rata u zemlji. Po njihovom mišljenju, to ukazuje na početak konačne bitke između takozvane Slobodne sirijske vojske (FSA), koju podržava Turska, i Assadove vojske koju podržavaju Rusija i Iran.

Ispada da je mirovni plan propao? Što će biti s formatom iz Astane, koji je, prema turskom predsjedniku, okončan ili je skroz zanemaren? Je li ovo kraj ruskog saveza s Turskom?

Stručnjak iz ruskog Instituta za globalizaciju i društvena kretanja na Bliskom istoku, Mihail Balbus, kaže da Erdoganove riječi ne treba uzimati toliko ozbiljno.

„Ovo je uobičajeni redovan prosvjed i neće slijediti nikakve prava djela. Prosvjed je neophodan za smirivanje turskog dijela militanata u Idlibu. Ako govorimo o činjenici da netko nešto ne radi, želim vas podsjetiti da se u javno objavljenom sporazumu između Rusije, Irana i Turske, turska strana obvezala osigurati slobodu kretanja autoputom M5 na dionici od Hame do Aleppa. U stvari, Turska to ne može osigurati, jer ovu regiju kontroliraju radikalne skupine na čelu s bivšim Al-Nusra Frontom“, ogrankom Al-Qaede. Turska to nije učinila. U širem kontekstu, i SAD i Turska su zainteresirane su za privremeno zadržavanje statusa quo u sukobu, svaki iz vlastitih razloga. Stoga im nikako ne odgovara da Damask oslobađa teritorije od militanata“, rekao je Mihail Balbus.

Jasno je da je cilj vladinih snaga i sirijskih saveznika potpuno oslobađanje autoputa M5 i teritorija uz njega, kao i oslobađanje teritorija zapadno i sjeverozapadno od Aleppa. Interesi Rusije u zoni Idlibu u vezi s ovom operacijom u osnovi se podudaraju s Damaskom, što je nedavno rečeno turskoj strani tijekom nenajavljenog susreta čelnik turskih obavještajnih službi Hakana Fidana i sirijskog generala Alija Mamluka, koji trenutno koordinira rad svih sirijskih obavještajnih službi, civilnih i vojnih. Kao osobni izaslanik predsjednik Erdogana ranije ovog mjeseca u Moskvu, Fidan je sve to čuo od generala Mamluka, dok je ruska strana rekla da će ona poštovati sporazume iz Astane, Sočija i sve što je dogovoreno na bilateralnim i trilateralnim sastancima Rusije, Turske i Irana, a svi su rekli da Al-Qaedu, ISIL i njihove satelite treba iskorijeniti.

Dakle, Erdoganova retorika ima malo smisla. On govori o obustavi procesa “Astana”. Što to znači? Međutim, Erdoganove riječi nisu ni na koji način usklađene s njegovim aktivnosti. On je Idlib prepustio sudbini kada je odlučio proturske milicije prebaciti u Libiju da se tamo bore kako bi spasile vladu Fayeza Al-Sarraja i očuvao turske interese vezane za vladu koju čini Muslimansko bratstvo. Erdoganova izjava je više želju za preispitivanjem sporazuma s Rusijom uslijed stvarnog kolapsa bivših sporazuma, koji su propali jer Ankara nije ispunila svoje obveze. Turska to zapravo i nije mogla učiniti, jer kontrolira samo neke milicije u Idlibu, dok tamo većinu čine teroristi Hayat Tahrir Al-Shama, kojima Turska ne može izdavati zapovijedi.

Erdogan nije bio u stanju povući snage terorista na dogovorenu dubinu 20 kilometara od linije fronte, kako je predviđeno sporazumima iz Sočija iz 2018. godine. Nije uspio očistiti pokrajinu od radikalnih skupina i vlast u gradovima i selima dati onim sirijskim skupinama koje su spremne položiti oružje, čak i privremeno, kako bi pokušali pregovorima postići dogovor o konačnom statusu Idliba i njih samih.

Podsjetimo da je ovaj proces u Dara’i i Quneitri i Istočnom Qalamounu dao odlične rezultate, gdje su mnogi su jednostavno prešli u redove vladinih snaga i borili su se protiv ISIL-a i frakcija Al-Qaede, često u prvim redovima, valjda kako bi dokazali odanost novoj-staroj zastavi.
Rusiji Erdogan može progovoriti samo to što je bilo dogovoreno da u četiri deeskalacijske zone neće biti nasilja. Uz sve to, sama Ankara je pomogla i dopustila Assadu i Rusiji da preuzmu kontrolu nad ostale tri zone deeskalacije, kada je u Harasti, na primjer rekla militantima Agrar Al-Shama da uzmu „zelene autobuse“ i da dođu u Idlib, a slično se dogodilo ranije u Dara’i, nakon čega se sirijska vojska doslovno ušetala iz linija obrane tvrdolinijaških skupina i slomila ih u nekoliko dana bitke.

Trenutna operacija vjerojatno neće prijeći granice koje su Rusija i Turska dogovorile za drugu fazu operacije u Idlibu, što je strategija dogovorena s Damaskom kako bi sirijska vojska imala što manje gubitaka. Podsjetimo da je na dan oslobađanja Maarat Al-Numana sirijska vojska, koja ne skriva gubitke potvrdila da je početka kampanje, uključujući prvih 48 ubijenih pripadnika NDF snaga u napadu na njihove položaje od strane Islamske stranke Turkestana 21. siječnja, imala 211 poginulih i preko 300 ranjenih vojnika, dok je u terorističkom granatiranju naselja, najviše Aleppa, poginuo 121, a ranjeno je 254 i civila. Sirijska vojska ne može dozvoliti da se teroristi Hayat Tahrir Al-Shama i drugih terorističkih milicija slobodno kreću po Idlibu, prilaze linijama razdvajanja i granatiraju naselja i položaje sirijske vojske i potom se povuku kao da se ništa nije dogodilo.

Tako da je Erdoganovo ogorčenje baš kao i njegova gesta odmahivanja rukom, osim što nakratko može biti ljut zbog mogućih sporazuma o privremenom primirju u Idlibu, što bi omogućilo Rusiji i Turskoj da se više počnu baviti libijskom tematikom.
Međutim, Moskva nije ni pokušavala nije mogla odvratiti Damask od novog napada, jer ga je zračnim udarima podržavala još u fazi pripreme i razaranja zapovjednih centara, skladišta oružja, ratne tehnike i linija obrane u istočnom Idlibu. Sve to su znakovi da je između Moskve i Damaska kampanja puno ranije dogovorena od pokretanja završne, kopnene faze.

Sirijska vojske ide dalje

Izjavu koju smo citirali je Erdogan dao 28. siječnja, a samo dan poslije kreće kopnena faza kampanje zapadno od Aleppa. Međutim, ovdje je zanimljivo da posao odrađuju libanonski i irački Hezbollah, koji su jučer oslobodili grad Khan Tuman, nedovršeni blok Rasheedin 5 i selo Qarrasi, Tell Maher, Tell Abiad, Tell Al-Zaitoun, Tell Al-Mahruqat i Jurf Al-Sakhr. Kod Alleppa se još jedno tursko promatračko mjesto našlo iza linija sirijske vojske i četvrto je u takvoj vrsti okruženja.

Većina tih područja oslobođena je bez značajnog otpora Hayat Tahrir Al-Shama i proturskog „Nacionalnog fronta za oslobođenje“. Unatoč tome, prema „oporbenim“ izvorima, do 200 militanata ubijeno je ili ranjeno u sukobima sa sirijskom vojskom, što je moguće, obzirom da su se mnogi od njih bili utvrdili u nedovršenim stambenim zgradama zapadno Aleppa, za koje su vladine snage dale zelenio svjetlo da ih se, ako predstavljaju opasnost, razori do temelja.

Na internetu je objavljena jedna takva snimka iz Rasheedina 5, gdje je, navodno „zbog nekoliko snajperista“, zgrada od 6 do 7 katova prvo srušena zračnim udarom, a potom je cijelo područje gađano topništvom i minobacačima. Takao da ove brojke imaju smisla, a govorimo samo o jučerašnjoj operaciji u zapadnom Aleppu, dok su brojke ubijenih terorista od početka kampanje u Idlibu nepoznate. Postoje one koje objavljuje SOHR iz Londona, ali su one nepotpune. No, to sada uopće nije važno. Nakon što se osigura autoput M5, i područja nekoliko kilometara zapadno od same ceste, SAA će vjerojatno uzeti „pauzu“. Koje će područje biti na udaru treće faze „Zore Idliba“, tu informaciju nemamo.