Erdogan prijeti velikom vojnom kampanjom i „deblokadom turskih vojnika“ u Siriji

Turski geopolitički poker u Idlibu se zakomplicirao. Odbijanje Moskve da ugovori izvanredni sastanak Vladimira Putina s turskim predsjednikom Erdoganom je više nego jasna poruka Ankari da nema pregovora oko sudbine terorističkih skupina u Idlibu i za njih će se pobrinuti kopnene snage sirijske vojske i rusko zrakoplovstvo, bilo među njima turskih vojnika ili ne.

Erdogan je vidno uznemiren zbog toga i priznaje da je za vojnu kampanju tražio američku podršku.

„Sjedinjene Države obećale su Turskoj potporu po pitanju sirijskog Idliba i američki vođa Donald Trump o tome je govorio tijekom telefonskog razgovora sa mnom. Međutim, do sada od Washingtona nije primljena posebna pomoć“, izjavio je u srijedu, 26. veljače, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan.

„Po svemu sudeći morat ću ponovno razgovarati o Siriji s Trumpom“, dodao je Erdogan i dotaknuo se pitanja predstojećeg multilateralnog summita između Rusije, Turske, Njemačke i Francuske o Siriji.

“Datum i mjesto sastanka u Idlibu dogovoreni su 5. ožujka, najvjerojatnije u Istanbulu. Trenutno se razgovara o formatu sastanka uz sudjelovanje dvoje ili četiri čelnika”, objasnio je turski predsjednik, misleći pod „prvo dvoje“ na sebe i ruskog kolegu Putina, budući da je Dmitrij Peskov rekao da je moguć susret čelnika Kremlja s Erdoganom, ali da ministarstva o tome još uvijek ne pregovaraju.

Erdogan je opovrgnuo izvješća o medijima o spremnosti američkog saveznika u NATO paktu za prebacivanje sustava Patriot u Tursku.

“SAD nisu izrazile spremnost za isporuku protuavionskih raketnih sustava Turskoj. Ankara je američkoj strani rekla da je spremna za kupnju Patriota iz Sjedinjenih Država, ali dopuštenje američkog Kongresa treba donijeti u Washingtonu, a ne u Ankari”, naglasio je turski čelnik, čime je uspješno skrenuo pozornost s ove teme na višegodišnje pregovore Turske i Sjedinjenih Država o kupnji ovih sustava, za koje Pentagon i američki vojno-industrijski kompleks ne žele ustupiti dio tehnologije, kako traži turska strana.

Podsjetimo da je Trump, komentirajući ishod telefonskog razgovora s turskim kolegom Erdoganom prije toga, 18. veljače rekao kako „predsjednici Sjedinjenih Država i Turske zajedno rade na rješavanju situacije u sirijskom Idlibu”. Prema čelniku Bijele kuće, „između Washingtona i Ankare uspostavljena je bliska interakcija u vezi s pitanjem Idliba“.

Podsjetimo, NATO ne razmatra mogućnost pomoći Turskoj u avanturi u Siriji. Prema izvorima iz Sjevernoatlantskog saveza, tijekom nedavnog sastanka ministara obrane zemalja članica vojnog bloka, pitanje podrške Ankari nije ni otvoreno.

Prema prevladavajućem mišljenju u Bruxellesu, smrt turskih vojnika u Siriji nije razlog za intervenciju NATO pakta ni za aktiviranje njegovih mehanizama kolektivne obrane. Ističe se da, budući da su turski vojnici poginuli na teritoriju druge zemlje, ti incidenti nisu obuhvaćeni 5. člankom povelje NATO pakta, koji predviđa kolektivnu pomoć saveza njegovim članovima koji su izloženi vanjskoj agresiji. Između ostalog, većina zemalja NATO pakta ne podržava tursku vojnu intervenciju, ne samo na sjeverozapadu susjedne provincije Idlib i Aleppu, već i na sjeveroistoku Sirije.

Nakon što nije dobila pomoć NATO pakta i nema značajnu potporu Sjedinjenih Država, koje su se, iako su to ranije navodile u izjavama o Idlibu u kojima podržavaju Ankaru, povukle kada je trebalo pružiti stvarnu pomoć Turcima u ovoj regiji, Turska sada pokušava riješiti ovo pitanje u izravnim pregovorima s Rusijom.

Erdogan i dalje prijeti

No, Erdogan i dalje ne smiruje ratnohuškačku retoriku i nastavlja slati snage na granicu sa Sirijom.

„Turska širi svoju vojnu prisutnost na sjeverozapadu Sirije i poduzima sve korake kako bi spriječila humanitarnu krizu u Idlibu“, na sastanku parlamentarne frakcije vladajuće Stranke pravde i razvoja u Ankari je jučer rekao turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan.

Prema turskom čelniku, glavni problem s kojim se Turska trenutno suočava u Idlibu je uporaba sirijskog zračnog prostora u vojne svrhe, javlja agencija Anadolu.

“Trenutno je najveći problem za akcije turskih oružanih snaga u Siriji nemogućnost korištenja zračnog prostora. Nadamo se da ćemo usko riješiti to pitanje“, rekao je turski čelnik.

Prema njegovim riječima, Ankara ne namjerava učiniti ni najmanju ustupak Idlibu.

“Pristalice Bashara Al-Assada nužno se moraju povući izvan linije kontakta definirane Sporazumima iz Sočija. Assadovo vrijeme istječe. Osigurat ćemo povratak civila kućama“, rekao je vođa turske države.

Istovremeno je izrazio žaljenje zbog činjenice da u Rusiji “ne mogu shvatiti osjetljivost Turske na humanitarna pitanja”.

„3,7 milijuna izbjeglica iz Sirije već je u Turskoj. Naša zemlja neće moći prihvatiti još milijun izbjeglica koje su se već nakupile na granici u Idlibu“, naglasio je turski predsjednik.

“Vrijeme koje je Turska odvojila za snage koje blokiraju turske promatračke položaje u zoni deeskalacije Idliba ističe. Turska planira na ovaj ili onaj način probiti blokadu do svojih promatrača u Idlibu. Priprema za operaciju bit će gotova prije kraja veljače”, rekao je Erdogan.

U međuvremenu, tursko zapovjedništvo nastavlja koncentrirati trupe zapadno od Aleppa i južno od grada Idliba, administrativnog središta istoimene provincije. Snažne napadačke skupine pokušavaju postići svoj glavni cilj, a to je prisilno vraćanje sirijskih vladinih trupa na bivšu liniju deeskalacije u Idlibu, dogovorenu Memorandumom o Sočiju 2018. godine.

Ranije ovog mjeseca je predsjednik i vrhovni zapovjednik turskih oružanih snaga Recep Tayyip Erdogan uputio Damasku ultimatum i najavio vojnu operaciju u „Velikom Idlibu“, uključujući uporabu turskog zrakoplovstva. To je izjavio unatoč činjenici da cijeli zračni prostor sjeverozapadne Sirije kontrolira sustav protuzračne obrane ruske borbene u zračnoj bazi Hmeymim i svjestan činjenice da je Rusija odabrala stranu u ovom sukobu i neće dozvoliti povratak islamističkih terorističkih skupina u oslobođena područja.

Specijalne snage turske vojske su izravno uključene u borbe na frontu u Idlibu i zapravo pokrivaju islamističke militante od ruskih zračnih napada. Upotrebu sirijskog zrakoplovstva komplicira prisutnost učinkovitih sredstava za borbu protiv zračnih ciljeva u neprijatelja, prvenstveno američkih prijenosnih sustava protuzračne obrane. Ranije ovog mjeseca je sirijska vojska već izgubila dva helikoptera u Idlibu i od tada zračne udare i operacije izviđanja i praćenja provodi rusko zrakoplovstvo.

Turski generali su nezadovoljni

Bugarski portal  na engleskom jeziku navodi kako opći rat u Idlibu samo može spriječiti sastanak čelnika Rusije, Turske, Njemačke i Francuske u Istanbulu.

„Propadanje ovog sastanka može dovesti do katastrofe, sve do izravnog sukoba ruske i turske vojske”.  Piše bugarski portal.

„Ako Moskva i Damask uspiju osigurati razvoj događaja prema optimističnom scenariju, svi nedavni uspjesi snaga sirijske vlade u Idlibu nakon nadolazećih razgovora će ocrtati nove kontrolne zone i demarkacijske linije na sjeverozapadu Sirije. Zato Bashar Al-Assad ne zaustavlja ofenzivne operacije ni na jedan dan, pokušavajući od islamističkih militanata koje čuva Turska oduzeti maksimalan broj naselja, strateških visina i cesta u regiji Velikog Idliba, koja uključuje provincije Idlib i Hama, dijelove provincija Aleppo i Latakija“, napominje list, što je djelomice točno.

„Proteklog dana je tursko-islamska alijansa uspjela pomjeriti svoje položaje na istoku Idliba, u blizini sela Nairab i grada Saraqiba, ali je odmah primila udarac na drugom dijelu fronte, gdje je sirijska vojska izbacila militante iz brojnih sela i gradova južno od Idliba. Turska vojska povremeno pada pod vatru sirijskih vladinih trupa, koje reagiraju granatiranjem na turska promatračka mjesta u zoni deeskalacije, koje su Turci pretvorili u uporišta i vatrene položaje. Ruske zrakoplovne snage aktivno podržavaju snage Damaska, pružajući im zračnu nadmoć. Međutim, Ankara je islamistima dostavila američke sustave protuzračne obrane i jasno je dala do znanja da od Sjedinjenih Država očekuje konkretnu podršku u obliku razmještanja sustava proturaketne obrane Patriot na jugu Turske“, podsjeća Bulgarian Military.

Rizik od izravnog sukoba Rusa i Turaka i dalje je velik, stoga citiramo bivše visoke turske vojne dužnosnike, koji su ocijenili umiješanost svoje zemlje u sukob s Rusijom.

Vojni komentatori navode kako se nakon suzbijanja pokušaja puča u srpnju 2016. godine atmosfera u turskoj vojsci dramatično promijenila. Oružane snage bliskoistočnog boka NATO pakta bilježe porast nacionalističkih osjećaja, iako je svima jasno da će svako suočavanje s Rusijom, čak i ako dobije stvarnu podršku Sjedinjenih Država, biti puno negativnih posljedica za Ankaru.

Postoji osjećaj da vanjske snage Turskoj nameću igru čiji bi rezultati mogli biti žalosni po tursku naciju. Umirovljeni turski generali zbog toga dijele zabrinutost.

Tako je bivši admiral turske mornarice Turker Ertürk u intervjuu za lokalne medije rekao: “Našoj zemlji nije isplativo raditi protiv sirijske središnje vlade i snositi teret rata kojeg su uzrokovali imperijalisti.”

Umirovljeni brigadni general Erdal Schener smatra da Turska danas nema jasno formuliranu politiku u vezi Sirije, a „sigurnosne zone“ koje pokušava uspostaviti u susjednoj arapskoj zemlji za predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana su „instrument utjecaja na regionalnu politiku“.

Admiral Turker Ertürk je također sklon Tursku smatrati „opunomoćenikom“ Washingtona za vođenje neizravnog rata protiv Rusije. Po njegovom mišljenju, Erdogan šalje turske vojnike u smrt “zbog interesa Sjedinjenih Država, radi povećanja rejtinga i popularnosti vlastite stranke”.

Umirovljeni generali vjeruju da je u interesu Turske da povuče svoje trupe iz Idliba. Međutim, postoji unutarnji sukob između vojnih i civilnih dužnosnika koje je Erdogan postavio u sustave Glavnog zapovjedništva i Ministarstva obrane Turske.

“Kadrovski časnici, koji su na položaje došli školovanjem i radom, nezadovoljni su nekompetentnim, ali apsolutno odanim vodstvom turskom vođi”, složili su se admiral Ertürk i general Schener.

Sada je sve vidljivije i ranije prigušeno nezadovoljstvo u vojsci zbog činjenice da se časnički korpus turskih oružanih snaga mora boriti zajedno sa stvarnim bandama, od koje su za terorističke neke proglašene i od strane same Ankare, kao što su Jabhat Fateh Al-Sham, bivši Al-Nusra Front.

„Osim toga, časnički korpus turskih oružanih snaga je sve nezadovoljniji što vojnici moraju davati svoje živote za interese “tamo nekih Arapa”, citirajući turske časnike piše portal Bulgarian Military.

Usprkos svemu, Erdogan je izjavio kako i dalje insistira na povlačenju sirijskih trupa iza linije razdvajanja kakva je bila proje pokretanja kampanje „Zora Idliba“, pozivajući se na Sporazume iz Sočija. Na ovaj bi se sporazum možda mogao pozivati da je Turska ispunila svoje obveze i osigurala trajno primirje, deblokirala prometnice M4 i M5, razdvojila „umjerenu“ od „radikalne“ opozicije i „eliminirala“ potonju, što očito nikada nije bio plan Ankare. Moskva je ukazala na ove nedosljednosti u provođenju sporazuma i zbog toga podržava sirijsku vojsku u ispunjenju ovih uvjeta nužnih za normalan život civilnog stanovništva.

Podsjetimo, Rusija, Iran i Turska u svibnju 2017. u Astani, sada Nur-Sultanu, dogovorili stvaranje četiri zone deeskalacije u Siriji. U 2018. godini tri su došle pod kontrolu Damaska. Većinu četvrte, koji se nalazi u provinciji Idlib, dijelom i u susjednim pokrajinama Aleppo, Hama i Latakija, još uvijek kontroliraju militanti islamističkog saveza Hayat Tahrir Al-Sham, kojim upravlja sirijska Al-Qaida. U rujnu 2018. su Rusija i Turska u Sočiju potpisale memorandum o stvaranju demilitarizirane zone u Idlibu prema kojem se Ankara obvezala osigurati odvajanje terorista od “umjerenih” militanata iz Nacionalnog oslobodilačkog fronta kojeg podržava Turska. Međutim, Turska ne samo da nije ispunila svoje obveze, već je osigurala blisku suradnju Hayat Tahrir Al-Shama i takozvanog  Nacionalnog oslobodilačkog fronta u borbi protiv snaga sirijske vlade, a na kraju je počela otvoreno podržavati teroriste u napadima na sirijsku vojsku u Idlibu. Sve ovo su okolnosti koje zaista mogu dovesti do izravnog sukoba između turskih i ruskih vojnika u ratom zahvaćenoj sirijskoj pokrajini. Svi se nadaju da je u turskog predsjednika ostala trunka razuma i da se ipak neće odlučiti na takvu avanturu, jer će najveći račun na kraju platiti turski narod, a ne Erdogan, kao ni visoki dužnosnici AKP stranke, a posebno ne jastrebovi iz koalicijske Stranke nacionalističkog pokret (MHP) Devleta Bahçelija, koji gotovo svakog dana u izjavama traži „veliku pobjedničku kampanju u kojoj će turska vojska umarširati u Damask“.

Bulgarian Military