Erdogan: „Turska ima sva prava da bude nuklearna sila“

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan pokazao je čvrstu namjeru da pribavi nuklearno oružje za “obranu” svoje zemlje i smatra da je apsolutno neprihvatljivo zabraniti suverenoj vladi da se opremi takvim oružjem gdje god to želi. Međutim, Erdogan je očito malo pretjerao i ne uzima u obzir povijesne napore u neširenju nuklearnog oružja,  čega je potpisnik i Turska. Osim toga, tog kursa se posljednjih sedamdesetak godina drže gotovo svi glavni saveznici NATO pakta, osim Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske, zbog čega se stav Turske dodatno komplicira.

Požuda sultana, ako joj se doda kriza iranskog nuklearnog programa zbog izlaska Washingtona iz nuklearnog sporazuma, poznata činjenica o ruskim projektilima koji su preblizo turskom teritoriju samo povećavaju zabrinutost od širenja nuklearne tehnologije kako bi se „postigla ravnoteža“ na Bliskom istoku. Naravno da Erdogan nije misli ona Iran, Rusiju ili NATO „saveznike“. Meta njegovih kritika je bio Izrael.

“Neke zemlje imaju projektile s nuklearnim bojevim glavama, i ne jedan ili dva. Ali nam kažu da ih mi ne možemo imati. To ne mogu prihvatiti”, zagrmio je turski predsjednik, koji je već u sukobu s Bijelom kućom, koja se predstavlja kao najveći faktor nuklearnog odvraćanja na Zapadu i, što je još ciničnije, „odlučan protivnik širenja oružja za masovno uništenje u svijetu“.

“Ne postoji razvijena nacija koja nema takvo oružje, ili ga barem može imati” nastavio je Erdogan, zaboravljajući da je ono što je rekao pola istine, jer na svijetu postoji mnogo razvijenih zemalja koje ne posjeduju svoje nuklearno oružje i u većini se oslanjaju na zaštitu nuklearnih saveznika ili su u svojim bazama domaćini strateškim arsenalima, kojima  upravljaju oružane snage Sjedinjenih Američkih Država.

Iako je Turska bila među prvim potpisnicama Ugovora o neširenju nuklearnog širenja iz 1968., Ugovora o zabrani nuklearne proliferacije iz 1980. i naknadnog Ugovora o zabrani nuklearnog testiranja iz 1996., sporazuma kojim se zabranjuje svaka vrsta nuklearne detonacije za bilo kakve svrhe, čini se da je Erdogan odlučan u želji da nabavi svoje nuklearno oružje, uz izgovor da će tako moći obraniti svoju zemlju od svih koji joj žele prijetiti.

To bi bila obrana poput one kojom se može pohvaliti Izrael, kao da je htio reći   Erdogan. Izrael je, kao što je poznato, sila na Bliskom istoku kojoj su se Sjedinjene Države samo deklarativno suprotstavile u provođenju vlastitog kontroverznog nuklearnog programa, od čega, što je logično, nije bilo nikakvih rezultata. Iako je Francuska izvorni izraelski partner u razvoju nuklearne tehnologije, teško je vjerovati da svom ključnom savezniku na Bliskom istoku u tome nisu pomogle i SAD.

“Imamo Izrael u blizini. Zemlju koja plaši druge narode jer ima to oružje. Nitko ih ne može dotaknuti”, rekao je turski predsjednik, aludirajući na nuklearni program koji se provodio u kompleksu Dimona, koji je Izraelu dao nuklearno oružje, možda testiranom s onim što je u povijesti zapisano kao „Incident s jedrom“ na južnom Atlantiku 1979.

Strani analitičari tvrde da Izrael doista posjeduje značajan nuklearni arsenal, navodno oko 200 projektila naoružanih nuklearnim bojevim glavama, ali je cionistički entitet uvijek vodio nejasnu politiku oko nuklearnog pitanja, odbijajući potvrditi ili negirati njegove nuklearne sposobnosti.

Svi turski nacionalni mediji izvijestili su o nepokolebljivim namjerama predsjednika Erdogana, što će dodatno izazvati zabrinutost vrhu Pentagona i dodatno ohladiti odnose s Washingtonom.

Provladin dnevni list Daily Sabah izvijestio je da Turska već „provodi posao na pribavljanju nuklearnih projektila“ i bliži se istim napadačkim sposobnostima kao sile poput Pakistana i Indije, obje zemlje s vlastitim nuklearnim arsenalom.

Ako je to istina, onda nemamo problem s Iranom, čak ni sa Sjevernom Korejom i njezinim skromnim nuklearnim arsenalom, već s ekonomskom i vojnom silom koja je sposobna razviti ovakvo oružje i koja pod Erdoganom nije skrivala svoje ekspanzionističke težnje na cijelom području koje je nekoć bilo u sastavu Osmanskog carstva.

Je li ovo bila retorička izjava Recepa Tayyipa Erdogana ili turska vojska i država rade na nuklearnom programu, pitanje je bez jasnog odgovora. U najboljem slučaju, ovu izjavu možemo shvatiti kao upozorenje da Turska, bude li se vršio pretjeran pritisak na ovu zemlju, ima i ovu opciju na raspolaganju.