Eskalacija Iran-SAD – Rusija i Njemačka svijet žele spasiti od „novog Vijetnama“

Iranski parlament je na glasanju Pentagon proglasio „terorističkom organizacijom“, izvještava IRNA. Prema tekstu zakona, „svi pripadnici Pentagona i srodnih entiteta, kao i čelnici koji su sudjelovali u atentatu na zapovjednika specijalnih Quds snaga Iranske revolucionarne garde Qassema Sulejmanija, na popisu su terorističkih organizacija i pojedinaca“, javlja IRNA.

Podsjetimo da je u Iraku 3. siječnja uslijed američke specijalne operacije ubijen general Qassem Sulejmani, zapovjednik specijalnih Quds snaga Iranske revolucionarne garde.

Predsjednik parlamenta Ali Larijani je rekao da su zakonodavci donijeli odluku i da se Quds snagama iz Nacionalnog fonda za razvoj do kraja tekuće iranske godine, koja 19. ožujka 2020., isplati 200 milijuna eura. Ovaj novac će Quds snage potrošiti na svoje „redovne i izvanredne aktivnosti“. Podsjetimo da su ove snage osmišljene kao udarna elitna formacija za vojno-operativne i obavještajne operacije u inozemstvu, prije svega u široj regiji Bliskog istoka.

SAD „prisvojile“ UN i uskratile vizu iranskom ministru za sastanak Vijeća sigurnosti

Zbog eskalacije koja se ne stišava, SAD su donijele odluku bez presedana i uskratile izdavanje vize iranskom ministru vanjskih poslova Mohammadu Javadu Zarifu, kojem su po međunarodnom pravu mora jamčiti siguran dolazak i sudjelovanje u radu tijela Ujedinjenih naroda.

Mohammad Javad Zarif je trebao sudjelovati na sastanku Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda zakazanom za četvrtak, ali su mu SAD zabranile ulazak na američki teritorij.

Prema pisanju Reutersa, Sjedinjene Države odlučile su uskratiti iranskom ministru vanjskih poslova vizu „zbog povećanih tenzija između dviju zemalja“.

Međutim, zgrada Ujedinjenih naroda nije „američki teritorij“ i objekt je u vlasništvu svih svjetskih naroda, što potvrđuje tezu da SAD sebe smatraju „gospodarom svijeta“, čime daju za pravo zemljama koje su ranije tražile da se Ujedinjeni narodi i tijela ove međunarodne organizacije presele u Ženevu ili neki drugi grad u zemlji tradicionalno poznatoj po korektnoj neutralnoj politici u odnosima sa svim svjetskim nacijama.

Ranije francuski ministar vanjskih poslova nije isključio novi rat na Bliskom istoku zbog nesuglasica između Irana i Sjedinjenih Država.
Međutim, trenutno u Iraku svjedočimo postupnom povlačenju svih američkih saveznika, koji poštuju volju iračkog parlamenta koji je usvojio obvezujuću rezoluciju o odlasku svih stranih vojnika s iračkog teritorija.

Podsjetimo da se Iran povukao iz nuklearnog sporazuma, što je razumna odluka vlasti u Teheranu, obzirom da su se stavki dogovorenih 2015. pridržavali samo Iran, Kina i Rusija, dok su se SAD jednostrano povukle iz sporazuma, a Velika Britanija, Francuska i Njemačka su samo formalno zadržale potpis na dokumentu kojeg je potvrdilo i Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, ali nisu ispunile nijednu od preuzetih obveza.

Merkel i Putin pokušavaju spriječiti „novi Vijetnam“

U trenutnoj eskalaciji Kina poziva SAD na suzdržanost, a ruski predsjednik Vladimir Putin i njemačka kancelarka Angela Merkel će pregovarati kako bi se „izbjegao novi Vijetnam“, prenose ruski mediji. Povlačeći paralelu s Vijetnamom, ruski novinari se očito referiraju na SAD, svakako ne na Iran, sugerirajući da bi napad na Islamsku Republiku bio poguban za američku vojsku, koja u Vijetnamskom ratu nije pobijedila snage Vijetkonga i 1975. se morala povući iz područja takozvane „Indokine“.

Naime, njemačka kancelarka dolazi u službeni posjet Rusiji 11. siječnja. S ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom će razgovarati o eskalaciji napetosti na Bliskom istoku, kao i posljedicama američkog zračnog udara na aerodrom u Bagdadu i likvidaciju generala Qassema Sulejmanija i zapovjednika iračke šiitske armije Abu Mahdi Al-Muhandisa.

Čelnici dviju zemalja također planiraju razgovarati o drugim temama međunarodnog dnevnog reda, uključujući situaciju u Siriji, Libiji i Ukrajini, ali očito je da će kriza zbog Irana i Iraka biti glavna tema pregovora.

U takvoj situaciji je glavna svrha posjete Angele Merkel Moskvi spriječiti da Iran i SAD uđu u veliki rat. Osim toga, vrlo je simbolično da je za prvo inozemno putovanje njemačka kancelarka 2020. godine izabrala upravo Rusiju.

Angela Merkel razumije da je teško postići dogovor s Washingtonom. Trump daje naređenja bez savjetovanja s bilo kim, uništava “nuklearni sporazum”, diže u zrak situaciju na Bliskom istoku, uvodi sankcije Rusiji, Iranu, pa čak i Njemačkoj. S druge strane, Merkel je svjesna da je Rusija, ako ne saveznik, onda bliski partner Irana i može utjecati na trenutnu situaciju.

Osim toga, nemoguće je telefonom razgovarati o tim pitanjima. Za to je potreban cjelovit sastanak u kojem će sudjelovati relevantni ministri, savjetnici i stručnjaci i Rusije i Njemačke. Dobro je što su se Rusija i Njemačka odlučile na međusobno razumijevanje oko pitanja svjetske politike i to sigurno može pomoći u zaustavljanju rata.

Iako zemlje NATO pakta „izražavaju solidarnost sa Sjedinjenim Državama“, američki saveznici povlače svoje vojnike iz Iraka.
Trumpovo ponašanje i trenutna situacija na Bliskom istoku ne samo da smetaju Europljanima, već europske vođe sve ovo i plaši.
Ubojstvo generala Sulejmanija je otvorilo Pandorinu kutiju, a ako bude rata, zbog vala izbjeglica i relativne blizine Irana, koji graniči s Armenijom, Turskom i Azerbejdžanom, Europa s pravom strahuje od svih negativnih posljedica potencijalnog sukoba, čak i ako ne bude sudjelovala u njemu.

Trump, ne shvaćajući u potpunosti posljedice svojih postupaka, odlučio je učiniti nešto što će se sviđati radikalnom krilu Republikanske stranke. Mnogo ovisi o njima. Njegova sudbina, rezultat opoziva i predstojeća izborna kampanja. Ali ti isti ljudi su u velikoj mjeri orijentirani na financijsku potporu lobista iz Izraela i Saudijske Arabije i zato Trumpa imaju u šaci.

Ali i sam Trump dokazuje da gubi živce, što se vidi iz prijetnje da će uništiti iransku i svjetsku kulturnu baštinu. Međutim, ovo nije ništa novo. Zar nisu već uništeni prekrasni gradovi Dresden i Nagasaki. Za angloameričku „kulturu“ to uopće nije neko pitanje i oni se nikada nisu pokajali zbog svojih barbarskih bombardiranja.

Trenutno je fokus na Iraku, a tamo neće biti lako protjerati američke trupe. Trump je veoma zabrinut što će nakon Sirije, gdje Washington već izgubio bitku, možda izgubiti i kontrolu nad Irakom. Stoga je za njega ključno da ostane tamo, jer mu to jamči vojnu prisutnost u neposrednoj blizini iranskih granica.

Prema njegovim riječima, likvidacijom Sulejmanija Trump je želio oslabiti položaj Irana u Iraku, ali je postigao suprotan rezultat i sada će američki predsjednik izmisliti najciničnije izgovore kako bi tamo zadržao trupe.

Kada je Trump ponudio Iračanima da daju novac za američke vojne baze u njihovoj zemlji, on im je ponudio da plate vlastitu okupaciju.
Konačno, američke trupe su uzrok svih nevolja ove zemlje. S okupacijom je započelo razdoblje sa smrti stotina tisuća ljudi, milijunima izbjeglica i razaranja polovice zemlje. Amerikanci čak imaju obraza tvrditi da se bore protiv takozvane „Islamske države“, iako su je oni stvorili. Čak je i Obama priznao da je „ISIL posljedica agresije na Irak“.

Očito je da Trumpov apel za davanje novca za okupaciju pokazuje da će se SAD oduprijeti povlačenju trupa i neće htjeti napustiti Irak. Ali u Iraku će se povećati mržnja prema Washingtonu. Ako su do sada Amerikanci mogli tvrditi da pomažu lokalnoj vojsci i pružaju Bagdadu financijsku pomoć, sada je to razdoblje prošlost.

Istovremeno, Iran i Irak imaju potencijalne saveznike ne samo u Moskvi i Berlinu, već i u Sjedinjenim Državama. Prije svega, to su obični američki birači, koji sada traže političara koji će podržati povlačenje trupa s Bliskog istoka. Trump je jednom obećao da će to učiniti, ali to nije napravio.

Bilo tko da to izjavi, njegov će rejting odmah skočiti i tada će Trump imati ozbiljnih problema ne samo u vanjskoj politici, nego i unutarnjoj.

Zato, kada govorimo o eskalaciji na Bliskom istoku, treba zeti u obzir ove, ali i sve druge dijelove „slagalice“ koje smo naveli u prethodnim analizama. Kako će se situacija razvijati i kako će sve završiti, to je teško prognozirati. Možda je najbolje citirati Robeta Fiska, koji je desetljećima za britanske dnevne listove izvještavao s Bliskog istoka, koji je rezimirao događaje iz 2011. i na kraju rekao: „Nikada ne poričite sudbinu Bliskog istoka, moja kristalna kugla se davno razbila“.