Uvođenje embarga protiv Katara je bila strateška pogreška njegovih autora. Ova situacija može izazvati domino efekt koji će stvoriti nove krize u arapskom svijetu. Osim toga, kriza dovodi u pitanje budućnost organizacije Zaljevskog vijeća za suradnju (GCC) i označava prijelazno razdoblje za države i institucije na širem Bliskom istoku i diljem svijeta.
Iran je pozdravio odluku Katara da vrati svog veleposlanika u Teheran i nastaviti razvijati diplomatske i bilateralne odnose između dviju zemalja. Teheran je pozvao potez logičnim i pozitivnim.
U siječnju 2016. je Katar, zajedno s drugim zemljama GCC, opozvao svog veleposlanika u Iranu, kao znak prosvjeda za napade na saudijsko veleposlanstvo u Teheranu i konzulat u Mashhadu. Napadači su nasilnim prosvjedima izrazili svoju ljutnju zbog smaknuća šiitskog propovjednika Sheika Nimra Al-Nimra u Saudijskoj Arabiji, čije je propovijedi saudijski režim smatrao ”prijetnjom nacionalnoj sigurnosti”.
5. lipnja 2017. četiri arapske zemlje, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Egipat, donose odluku o uvođenju sankcija protiv Katara. Diplomatske veze su prekinute i uvedena je zračna, kopnena i pomorska blokada emirata. To je događaj bez presedana u odnosima među zemaljama Perzijskog zaljeva.
Katarski veleposlanik nije bio u Iranu 20 mjeseci. Kada se katarski veleposlanik vratio, Teheran je bio iznenađen, jer je emirat bio obvezan provoditi zajedničke odluke Zaljevskog vijeća za suradnju. S druge strane, povratkom katarskog veleposlanika Rijad nije iznenađen, jer se zbog blokade emirata mogla očekivati takva odluka.
Katar je rekao da će poduzeti korake koji ”izražavaju želju Katara za jačanjem bilateralnih odnosa s Iranom u svim područjima”.
To znači da su zemlje spremne na suradnju u vojnoj sferi i sigurnosnim pitanjima. Međutim, prema izvješćima američkih medija, Doha je obavijestila Washington da će obnoviti diplomatske odnose s Iranom, što ne znači jačanje suradnje s Teheranom, nego je dokaz neslaganja sa Saudijskom Arabijom.
Bez obzira na sve, katarski emir Tamim bin Hamad Al-Thani je rekao kako neće ispuniti ultimatum zemalja koje su mu nametnule blokadu. Tako je zadaća međunarodne zajednice, uključujući i SAD, za rješavanje krize u Perzijskom zaljevu postala još kompliciranija. Jaz između Katara i njegovih susjeda se produbljuje. Ponovna uspostava odnosa s Iranom je doprinijela eskalaciji sukoba i većina zemalja koje gravitiraju ili ovise o Rijadu pozivaju Dohu da ispuni zahtjeve saudijskog režima.
Istovremeno se iste te zemlje duboko nadaju da Saudijska Arabija i UAE, kao odgovor, neće isključiti Katar iz GCC. Treba imati na umu i najave skore posjete saudijskog diplomatskog izaslanstva Teheranu i postupne obnove diplomatskih odnosa Saudijske Arabije i Irana, čemu se Teheran ne protivi.
Tako će jedan od glavnih uvjeta za Katar na popisu od 13 točaka ultimatuma, a to je prekid veza s Iranom, izgubiti svoju važnost.
Recimo da je Iran ”bio spor”, vjerojatno namjerno, oko iskorištavanja sukoba između zemalja Perzijskog zaljeva i nije poslao vojnike u Katar, kao što je učinila Turska, koja je ojačala svoju vojnu bazu Al-Rayyan. Međutim, Teheran je otvorio svoj zračni prostor za turske ratne zrakoplove i opskrbu hranom Katara iz Turske.
Iran se ipak nada da će razvijati suradnju s Katarom i u području sigurnosti i obrane. U tom smislu je važno posjetiti da je načelnik stožera iranskih oružanih snaga, general Mohammad Baqeri, bio u Turskoj, što je prvi takav posjet u 10 godina.
Tamo se raspravljalo ne samo o sirijskoj krizi, budući da Turska treba veliku pomoć Irana zbog svoje suradnje s Katarom, gdje ima vojnu bazu. Za pretpostaviti je da će iransko-turska suradnja privući i Katar, što bi značilo da svjedočimo nastanku nove političke i ekonomske osovine koju čine Rusija, Turska, Iran i Katar. Njeno formiranje može doprinijeti slabljenju američke hegemonije u Perzijskom zaljeve i na Bliskom istoku u cjelini. To će biti snažan ekonomski blok, jer Katar, Iran i Rusija imaju polovicu svjetskih zaliha plina i natječu se na globalnom tržištu.
”Eskalacija sukoba između Katara i Zaljevskog vijeća za suradnju jeste rizik, ali da mogućnost da izmakne kontroli je mala”, istaknuo je stručnjak za Bliski istok, profesor Steven Heydemann.
Prema Heydemannu, očekuju se velike promjene, a Sjedinjene Američke Države i Rusija bi trebale surađivati kako bi pronašli izlaz iz sukoba i uspostavili novu regionalnu sigurnosnu arhitekturu, što je opet nemoguće zbog stava Washingtona koji otvoreno podržava Rijad.
Ruski je stav o katarskoj krizi i dalje nejasan, jer je Moskva poručila kako želi ostati neutralna. Nakon početka krize u lipnju ove godine, Moskva je izjavila kako stav četiri arapske zemlje koje su objavile blokadu Katara neće utjecati na odnose Rusije i Katara.
Putinov tajnik, Dmitrij Peskov, izjavio je ”kako se Rusija neće miješati se u unutarnje poslove drugih država, uključujući i države Zaljeva, te da Moskva ocjenjuje odnose s tim zemljama u cjelini i sa svakom posebno”.
Rusko Ministarstvo vanjskih poslova je Kataru predložilo diplomatsku pomoć, ali to još nije potrebno, jer je Doha očito zadovoljna posredovanjem Kuvajta.
Za Kremlj je, bez sumnje, važno da u odnosima s GCC zadrži status quo. Ali akcije Saudijske Arabije i eskalacija napetosti predstavljaju prijetnju ravnoteži snaga u regiji i šteti interesima Moskve. Saudijski princ Mohammed bin Salman sve više naoružava kraljevstvo. U regiji raste zabrinutost zbog mogućeg vojnog sukoba između Saudijske Arabije i Irana, što je vrlo nepovoljno za Rusiju.
Stav Moskve o tome je bitno razlikuje od stava američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je dao potporu Rijadu i Abu Dabiju protiv Dohe. Trump je na Twitteru napisao ”kako Katar ima dugu povijest financiranja terorizma” i pozvao ostale zemlje da sudjeluju u borbi protiv ove prakse.
Kremlj je razvio prilično uravnoteženu politiku prema zemljama Perzijskog zaljeva, prije svega prema onima koje uzimaju u obzir političke i gospodarske interese Rusije. Za Moskvu je važno da održava odnose sa svim zemljama Perzijskog zaljeva, tako podupire napore Kuvajta i Omana u posredovanju, samo kako ne bi ušao u fazu otvorenog vojnog sukoba.
Kako će zbog sukoba s Katarom završiti Zaljevsko vijeće za suradnju, nije jasno. Kriza, prije početka dijaloga, može trajati još nekoliko mjeseci, a može se i ”zamrznuti” za duže razdoblje.
U svakom slučaju, uvođenje embarga protiv Katara je bila strateška pogreška njegovih autora. Ova situacija može izazvati domino efekt i stvoriti više novih kriza u arapskom svijetu. Osim toga, kriza dovodi u pitanje i budućnost Zaljevskog vijeća za suradnju i može biti prijelazno razdoblje koje će se preliti na države i institucije u Perzijskom zaljevu, na Bliskom istoku i diljem svijeta. Malo je vjerojatno da će se u bliskoj budućnosti situacija stabilizirati i da će se sve vratiti na staro.
Saudijska Arabija i druge zemlje koje joj pomažu u ovoj situaciji, nastupajući protiv posrnulog patuljka Katara pod zastavom ”rata protiv terora”, grade pozornicu za buduće sukobe koji će se voditi pod istim izgovorom.
tzv kriza oko katara je obiteljska svadja koju kontrolira i vodi americka vojna baza i mossad pozadina i stvarna dogadjanja su sasvim drugacije od gore navedenih factografskih cinjenica srediste su dogadjanja u saudiji puc o kojem nitko ne govori
Da da ipak je to bio puc. Princ Najaf, ministar policije i legalni predstolonasljednik, nasilu je smijenjen i poslije drzanja u kucnom pritvoru je prinudno prihvatio promjenu. Obzirom da u Kraljevini nikakva velika promjena ne dolazi bez zelenog svjetla iz Vashingtona, ocito je da je Bin Salaman bio americki (ali i izraelski) favorit. To je ovaj odvec porvrdio nedavnom dvodnevnom posjetom Izraelu gdje su skovani novi planovi kako kontrirati Iranu u Siriji i Iraku.
U svakom slucaju analiza ispod Babicevog nivoa.
Saudijskoj Arabiji u godinama koje dolaze predstoji građanski rat. Koliko sam do sada uspio shvatiti tamo se zaista dogodio svojevrstan puč, zapravo, presedan u njihovoj istoriji jer je grana porodice koja nema nasljedno pravo na tron preuzela vladanje kraljevinom nakon smrti kralja Salmana i već za prijestolonasljednika odabrala princa koji također ne dolazi iz loze kralja Salmana. Katar vjerovatno sluti to i pokušava se izvući iz čvrstog zagraljaja saudijaca, kako ne bi bio uvučen u sukob na jednu ili drugu stranu, a koji neće tako lako ni brzo završiti. Katar je po mom mišljenju, uradio jedini manevar koji je imao, i pod cijenu neprijateljstva i prekida odnosa sa saudijcima i ostalima koji ih slijepo slijede. Taj odmak se mogao pretpostaviti i nekim poslovnim potezima Katara kao na primjer kupovinom značajnog udjela u ruskoj naftnoj kompaniji Rosnjeft, dil, koji se definitivno nije mogao dogovoriti, ugovoriti i zaključiti preko noći.
Kriza u Kataru je samo da Ameri dobiju bolju priliku prodaje svog ukapljenog plina.