EU je pronašla svog arhineprijatelja: To je Viktor Orban

Europa je napokon našla zajedničkog neprijatelja protiv kojeg se boriti. Ne, to nije koronavirus, jer Europska unija nije sposobna pronaći zajedničke odgovore na razne krize. Taj je neprijatelj Viktor Orban, mađarski premijer i čelnik Fidesza, koji je ovog tjedna preuzeo svu vlast u zemlji i sprema se voditi Budimpeštu u izazovu o Covidom-19.

Ova odluka je Budimpešte je izazvala žestoku kritiku europskog „progresivnog“ svijeta, koji je napao mađarsku vladu, negirajući proceduru kojom je mađarski premijer centralizirao vlast. Europski liberali kažu kako je to „diktatura prerušena u demokraciju“.

Jasno je da novi mađarski zakon nije sinonim za liberalizam, što je nepotrebno obrazlagati. Orbanov izbor je očito dio složenog političkog i ideološkog mehanizma o kojem je mađarski premijer uvijek jasno govorio kada je iskazivao želju da se kao karizmatični vođa etablira u zemlji.

Međutim, vrijedi primijetiti kako je ono Europa odmah ogorčeno reagirala prema mađarskoj vladi, koja je Mađarima, nakon gubitka vremena, svađa, optužbi i sramotnog nepoštivanja drame koju su iskusile tisuće obitelji u Italiji i na ostatku kontinenta, napokon odlučila presjeći čvor i uzeti stvari u svoje ruke. Orban vjeruje da je ovo trenutak u kojem nema mjesta beskrajnim raspravama i da je uzimanje gotovo svih ovlasti najbolje što može ponuditi.

EU je našla svog neprijatelja

Budući da to nije mogla učiniti u raspravi kako reagirati na Covid-19, Europska unije je neprijatelja identificirala u premijeru koji, što je paradoks, točno slijedio upravo njene zakone.

Reći će se da je Orban sebi uzeo diktatorske ovlasti i da su odluke koje donosi čisti odraz demokratskog deficita, može biti i istina, ali je teško u ovom trenutku mađarskog premijera optužiti za „totalitarizam“.

Prije svega zato što je zakon o dodjeli “punih ovlasti” prošao parlamentarni nadzor, raspravu u Nacionalnoj skupštini i dobio je potpis predsjednika republike. I opet, kako ga optužiti za „diktatorski sustav“, ako je izabran u parlamentu, pod zakonskom obvezom da će poštivati sve mađarske zakone, a simbol sudske protuteže u političkim manevrima bilo kojeg lidera, Ustavni sud, nastavit će s radom, bez uplitanja i u punom sastavu.

S obzirom na ove proceduralne pretpostavke, jasno je da nas ova vrsta zakona, kojim parlament vođi dodjeljuje iznimno opsežne ovlasti u hitnim situacijama poput koronavirusa, ostavlja zbunjenima.

U tom smislu se optužbe mogu staviti u tipični liberalni ustavni kontekst. Osim toga, one dolaze iz političkog bloka u kojem nema lidera koji nije odabrao put opće karantene, oduzimanja ustavom zajamčenih sloboda i to s metodama koje bi se u bilo kojem drugom društvenom kontekstu sigurno definirale kao autoritarne ili čak totalitarne.

U svim su zemljama čelnici preuzeli pune ovlasti, vladaju hitnim dekretima, bez da prolaze ikakve parlamentarne procedure.

Često se izbjegava informirati nacionalne parlamente kada se šalju oružane snage na ulice i oštro skreće s pravnog sustava, proglašavajući obično ponašanje za „zločinačko“, što za bilo koju zapadnu i liberalnu državu do prije nekoliko tjedana činilo nezamislivim.

Ovdje, sa scenama koje svakodnevno viđamo, imamo ljude koji pozivaju na  „istočnjačke“ modele, a drugi traže da oružane snage nametnu policijski sat, dok vlade najavljuju dekrete i ekonomske mjere bez ikakvog konsenzusa s opozicijom ili pristanka zakonodavnih grana vlasti, da bi na kraju Orban bio optužen da je „autoritarni vođa“.

Prilično neshvatljivo, pogotovo zato što su liberalni model u ovom trenutku svi odbacili. Osim toga, ako u obzir uzmemo činjenicu da je opozicija trenutne mađarske vlade velikim dijelom sastavljena od stranke Jobbik, Orbana se može optužiti za sve, ali za odstupanje od pravne države i klasičnog liberalizma, to sigurno ne.