EU treba ”ratnu ekonomiju”

EU mora drastično povećati proizvodnju municije i teškog naoružanja ako želi pomoći Ukrajini da uspije u sukobu s Rusijom, izjavio je u subotu Wolfgang Ischinger, bivši predsjedavajući Minhenske sigurnosne konferencije i iskusni njemački diplomata. Naglasio je da će pristalice Kijeva ostati bez zaliha ukoliko ne transformišu svoje ekonomije.

“Mnogo toga ukazuje na to da je ovaj rat daleko od kraja. Stoga je neophodno da planiramo dugoročno”, naglasio je Ischinger u intervjuu njemačkom listu Welt. “Svi vojni stručnjaci koje poznajem kažu da zalihe starog sovjetskog oružja i odgovarajuće municije ponestaju.”

Ukrajina je primorana da ispali onoliko municije dnevno koliko mi proizvedemo za pola godine. Kraj naših zaliha se nazire. Šta slijedi? Ko se bavi dopunom? Ratna ekonomija znači da mi – unutar NATO-a i u koordinaciji na evropskom nivou – preuzimamo inicijativu i pozivamo evropske kompanije za naoružanje da proizvode više oružja i više municije kao rezultat rata.

Ischinger je rekao da bi snabdijevanje Ukrajine teškim naoružanjem, poput tenkova, projektila, sistema protivvazdušne odbrane i dronova, trebalo da bude “kontrolisano i koordinirano” od strane EU, kao i vlada pojedinih država članica. Dodao je da redovni sastanci zapadnih zemalja koje podržavaju Kijev oružjem i vojnom opremom u američkoj zračnoj bazi Ramstein u Njemačkoj nisu dovoljni. „One su svakako od velike pomoći, ali nam je potrebno političko određivanje prioriteta kako bi industrija imala potrebne specifikacije“, rekao je.

Moskva je više puta pozivala kolektivni Zapad da prestane da “pumpa” Ukrajinu oružjem, tvrdeći da će to samo produžiti neprijateljstva i patnju običnih Ukrajinaca, a ne promijeniti krajnji ishod sukoba.

Od 2008. do 2022. Ischinger je bio predsjedavajući Minhenske sigurnosne konferencije, najvećeg godišnjeg multinacionalnog događaja o politici sigurnosti te vrste. Konferencija je bila platforma na kojoj je još 2007. godine ruski predsjednik Vladimir Putin prvi put izrazio zabrinutost zbog širenja NATO-a na istok i upozorio da je unipolarni model ne samo “neprihvatljiv, već i potpuno nemoguć” za moderni svijet.

Sada zagovornik još dalje militarizacije Evrope, Išinger je i ranije imao udela u ukrajinskim previranjima. Početkom 2014. odabrala ga je Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OEBS) da postane njen predstavnik sa zadatkom da uspostavi ‘dijalog’ u Ukrajini nakon puča na Majdanu, koji je svrgnuo demokratski izabranog predsednika Viktora Janukoviča i započeo godine -dugi sukob na istoku zemlje.

Rusija je poslala trupe u Ukrajinu 24. februara 2022. godine, navodeći kao razlog neuspjeh Kijeva da implementira sporazume iz Minska, koji su osmišljeni da Donjecku i Lugansku daju poseban status u okviru ukrajinske države. Protokoli, uz posredovanje Njemačke i Francuske, prvi put su potpisani 2014. Bivši ukrajinski predsjednik Pjotr ​​Porošenko je od tada priznao da je glavni cilj Kijeva bio da iskoristi primirje kako bi kupio vrijeme i “stvorio moćne oružane snage”.

Priznanje su također pojačali bivša njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Francois Hollande, koji su odvojeno izjavili da sporazumi iz Minska nikada nisu bili namijenjeni stvarnom ispunjavanju, već su bili samo lukavstvo da se Ukrajini kupi vrijeme za jačanje svoje vojske.