Europa – Jedan teroristički napad dnevno

Europa kao da se pretvara u Bagdad 2013. godine, jer se gotovo svaki dan događaju teroristički napadi, iako ne tako razorni i ubojiti kao u Iraku, u jednoj od najgorih godina od američke invazije.

Proteklih dana su se dogodila dva napada u dva dana, jedan u Londonu, a drugi u Parizu. Nakon toga, odmah se dogodio treći, ovaj put u Bruxellesu, gradu u kojem kuca umjetno srce Europe i koji je i dalje na meti globalnog terora.

Počnimo s prva dva napada. Onaj u Francuskoj je počinjen po uobičajenom scenariju, već viđenom previše puta. Terorist, od ranije poznat vlastima, zabio se svojim automobilom u policijski kombi na Elizejskoj poljani, a onda je pokušao detonirati plinske boce u automobilu.

Naime, terorist je imao dvije plinske boce i mnogo oružja; puške, pištolje i preko 9000 metaka.

Očito je bombaš bio zbunjen, jer, ako se odlučio raznijeti, što mu je trebalo toliko oružja? No, kao i obično, identitet napadača je otkriven odmah zahvaljujući osobnoj iskaznici koja je pronađena u vozilu, a prema izvješću francuske televizije BFM, iskaznica je opet preživjela plamen koji je zahvatio vozilo.

Dobro, plamen je bio ograničen, tako da nije izgorio cijeli automobil, kao što se može vidjeti na drugim snimkama ili na fotografiji koja pokazuje da su kotači, unatoč vatri, ostali u dobrom stanju.

Malo je zbunjujuće što napadač navodno nije bio poznat policiji u Francuskoj, ali uhidbeni nalog protiv njega izdan je u rujnu 2014. za djela terorizma u Tunisu iz 2013. Osim toga, mediji saznaju da je  bio i predmet istrage Interpola i pazite sada: imao je dozvolu za nošenje osobnog i automatskog oružja izdanu od francuske Policije.

Ukratko, svi pokušavaju objasniti nešto što je zapravo misterij. Ostavivši po strani ove detalje, imamo terorista ne baš lucidnog, a da epizoda nije bila tako dramatična, izgledala bi kao karneval, sa žutim dimom koji izlazi iz auta, koji više od požara podsjeća na dim “bengalki” sa stadiona.

Nešto drugačiji je bio teroristički napad u Londonu, gdje se fanatik s kombijem zabio skupinu muslimana na kraju ramazanske molitve u Finsbury Parku, ubivši jednog i ranivši njih desetak.

Napad, koji se čini kao onaj na parlamentarnu zastupnicu Jo Cox, ubijenu zbog podrške referenduma o Brexitu, odraz je netolerancije prema različitima i njegov je učinak bio val osuda prema svima koji nisu skloni multikulturalizmu.

Napad se dogodio u izbornoj jedinici čelnika laburista, Jeremya Corbyna, koji je ostao “potpuno šokiran onim što se dogodilo”.

Napadač je britanski državljanin iz Cardiffa, a kao što se događa u nekih, kao da se ovim činom htio osvetiti muslimanima, a život mu je spašen samo zahvaljujući imamu lokalne džamije, koji je zaustavio ljutitu gomilu ljudi, koja ga je nakon masakra htjela linčovati. Predan je policiji i bit će podvrgnut psihijatrijskom pregledu.

Nakon toga imamo još jedan napad, ovaj put eksploziju na Glavnom kolodvoru u Bruxellesu. Reakcija policije je bila promptna i terorist je ubijen. Ne sreću, bomba nije imala dovoljnu snagu, a možda je bila aktivirana slučajno, zbog čega je eksplodirala daleko od gužve. Kasnije se otkrilo da je nosio eksplozivni prsluk, kojeg nije uspio detonirati.

Nema mnogo posebnih podataka, osim što je ubojica, kao i obično, vikao “Allahu Akbar”, kako to zahtijeva bogohulno štovanje ovih fanatika koji protivno Kur’anu prolijevaju krv nevinih i zazivaju, bolje rečeno, psuju Boga.

Globalni teror izgleda da poprima oblik svakodnevnih bombardiranja, a nekada dovede do suprotne reakcije, kao što pokazuje napad u Londonu.

Sada već nema sumnje da se svaki napad, bombaški ili bilo kakav drugi, mora rješavati brzo, odlučno i profesionalno, ali treba, zadržavajući lucidnost i sposobnost zaključivanja, što će nas spriječiti da vratimo istom mjerom, na što se odlučio napadač i Cardiffa.

U suprotnom slučaju će Europu preplaviti val sektaških sukoba između raznih vjerskih i etničkih skupina koji će se, ako uzmemo u obzir koliko je oružja u EU, malo razlikovati od onoga na Bliskom istoku.

No, ako želimo da bude tako, treba se odreći lažne političke korektnosti i ne podržati isprike kako se slučaj jednog ili drugog osumnjičenog ili optuženog za terorizam zagubio u hodnicima birokracije i nije se uspjelo reagirati na vrijeme.

Za takve propuste po hitnom postupku treba smijeniti sve odgovorne, od ravnatelja obavještajnih službi do najnižeg sigurnosnog službenika koji je odgovoran za propust, a bivšeg francuskog ministra unutarnjih poslova i bivšeg premijera Manuela Vallsa, koji je 2013. “iz političkih razloga odbio primiti popis terorista od vlade Bashara Al-Assada, pod izgovorom da ne želi surađivati i dijeliti informacije sa sirijskim dužnosnicima”, trebalo bi osuditi za veleizdaju i za sudioništvo u terorističkim napadima, ali ne po francuskom, nego kaznenom zakonu Sjedinjenih Država.