“Omogućiti ljudima da otkriju Rusiju s njezinim neočekivanim multikulturalizmom i njezinim potencijalom “Dalekog sjevera”. U intervjuu za Sputnjik, francuski knjižničar Julien Bur govorio je o detaljima svog boravka u domovini Dostojevskog ili Petra Velikog i razlozima zbog kojih je pristao otići i tamo postaviti svoje kamere.
Francuz Julien Bur snima u Kirovsku, u ruskoj regiji Murmansk, izvještaj pod nazivom “Vječna Rusija i polarni krug”. Projekt je u pripremi za televizijski kanal France 5. Filmsku ekipu pozvalo je rusko Ministarstvo kulture. U intervjuu za Sputnjik knjižničar je ispričao svoju avanturu i putovanje koje ga je odvelo u Rusiju.
Znatiželja i fascinacija
Prema njegovim riječima, Francuze i Europljane općenito jako privlači ova zemlja koja budi znatiželju i fascinaciju. Mit o vječnoj Rusiji i Dalekom sjeveru, nostalgija za SSSR-om „boomer“ generacije sudjeluju u ovoj pomami.
Pokazati multikulturalizam
Naglasio je da Francuzi i Europljani nisu znali za ruski multikulturalizam.
“Tko zna da je najveća džamija na europskom kontinentu ruska? Tko poznaje veliku sinagogu u Sankt Peterburgu ili njene budističke hramove? Tko u Francuskoj zna da postoji gotovo 20 etničkih skupina koje žive na teritoriju Federacije i govore dijalektom? Ključno je gledište ovog filma otkriti neočekivanu Rusiju svojim multikulturalizmom i svojim potencijalom “dalekim sjeverom” (polarna svjetlost, husky, saonice koje vuku irvasi) koje se općenito pripisuju lapanskom teritoriju “, objasnio je.
Međutim, snimanje je moralo biti izvedeno u teškim uvjetima i u kratkom vremenu zbog “vize skraćene, 30 dana umjesto 90 traženih, zbog sanitarne krize”.
“To nas prisiljava da radimo puno više, neumoljivo i intenzivnije”, žalio je.
Julien Bur trenutno radi na nadolazećem dokumentarcu o Sankt Peterburgu i još na jednom o Volgi.
“Nadam se da ću imati priliku dobiti novu vizu, a ako je moguće i opsežniju kako bih odvojio vrijeme za dublje bavljenje tim temama i također imao bolju korist od mjesta, ljudi koje susrećem, restorana i kulturnog okruženja, život koji još uvijek postoji u Rusiji “, zaključio je.
Politika ne zabranjuje kulturno dijeljenje
Knjižničar je također rekao da nije osjetio ni najmanju degradaciju u odnosima između Francuske i Rusije, “samo napetosti između vlada”, što se njemu čini vrlo različito.
“Čini se da i kulturna i znanstvena suradnja djeluju vrlo dobro, a francuski instituti rade vrlo dobro”, napomenuo je.
I dalje s političke točke gledišta, gospodin Bur je nabrojio zakone koje smatra “kontroverznima” u Francuskoj i koji tjeraju Francuze da imaju iskrivljeno viđenje stvari:
„Iako će ovo možda šokirati, čak bih otišao toliko daleko da kažem da su trenutačni francuski zakoni vrlo kontroverzni, globalne sigurnosti, bilježenja seksualnih orijentacija i političkih mišljenja Francuza, pokušaja kontrole prepoznavanjem lica ili korištenje nadzornih bespilotnih letjelica u javnom prostoru, ili čak kontrola udruga putem članka također vrlo kontroverznog zakona poznatog kao „zakon separatizma“, ultraljubičastog i autoritarnog upravljanja društvenom krizom žutih prsluka koje je osudila Liga ljudskih Prava (LDH) ili Michelle Bachelet, visoka povjerenica UN-a za ljudska prava, smanjenja individualnih sloboda, sustavno ispuštanje plinova tijekom demonstracija i potpuno uništavanje francuskog kulturnog miljea već duže vrijeme. Francuska javno izvrće ili zaglađuje percepciju o načinu upravljanja ruske države…”.
Boravak bez poteškoća
Julien Bur naglasio je da ga činjenica da ne govori Puškinov jezik nije spriječila da ostane u zemlji u kojoj ga je pratio domaći suradnik:
“Zahvaljujući ovoj lakoći jezika uspio sam uistinu stupiti u kontakt sa stanovništvom. Očarava me razlika u pristupu čim je moguće komunicirati. Lokalno stanovništvo je vrlo ljubazno, ljudi su izuzetno uslužni, susretljivi, s poštovanjem, brižni i ostaje mi u sjećanju odsutnost nesigurnosti koja je vladala gdje god smo snimali.”
Izvještaj je izrađen u partnerstvu s ruskim Ministarstvom kulture, Bur je naglasio njegovu vrlo važnu ulogu, posebno u olakšavanju dobivanja viza u vrijeme pandemije, kada su granice još uvijek zatvorene. Citirao je France 5, jednog od mnogih klijenata produkcijske i distribucijske tvrtke Ampersand koji stoji iza njenog dokumentarnog programa “Flavors”.
Rusija zaista ima veliku povijest i kulturu,
u Rusiji ima više migranata nego u Europi Putin se predstavlja kao veliki pravoslavac a dovlači milijune muslimana svake godine u Rusiju
Percepcija Rusije prosečnog Francuza, Engleza, Amerikanca… nema previše veze sa stvarnim stanjem već je najviše vezana za ono što im se prikazuje na medijima. A na medijima dominiraju “ruski hakeri”, Skripalji, Navaljni, “okupacija Krima”… – to određuje mišljenje prosečnog Francuza…
Ali no sikiriki – biće mnogo gore. Medijima još uvek ne dominira rusko nuklearno naoružanje…
Rusi vole manjine kao sto balkanci vole rome.
Dobri su za muziku i zabave ali neka ne dolaze sa stvarnim problemima.
Kao i odnos sviju inace prema manjinama.
Komunisti su stvarno brinuli o njima. Letelo se je redovno helikopterima sa namirnicama i lekarima i do najudaljenijih katuna.
Danas nema toga vise. Neka plemena izumiru. Neka priroda odradi svoje.
Oko 600 francuskih poduzeća neometano posluje u Rusiji…
Rekao jedan amer.novinar prije par godina:” Da mi je netko rekao prije koje desetljeće da ću morati u Rusiju želim li slobodno pisati,…ne bih vjerovao”.
Imam potrebu naglasiti da je Julien Bur i pocasni KNJIZNJICAR sveucilisne biblioteke u Brckom.
Kad je o Rusiji rijec Zapad poznaje samo primitivnu propagandu mrznje i nista vise.
U zapadnim dirigiranim medijima se ne moze o Rusiji naci bilo sta istinito, posteno objektivno pa makar bilo i kriticki.
Odvratni su
Rusija je multikulturalna jer se njihova država kroz povijest proširila na teritorij raznih naroda, i “plemena”, koje je potom integrirala u jednu državu. Ti ljudi su pritom dobili sva prava i obaveze kao i ostalo stanovništvo. Ovaj sustav je bitno drugačiji od Europskih kolonija, gdje je vladao sustav nametanja kulture osvajačke zemlje uz pljačku i inferiorni status “domorodaca”. Ili, još i gore, genocid domorodačkog stanovništva
Ruska multikulturalnost i suživot različitosti je dio njihove civilizacije i povijesnog razvoja. Ipak, ta različitost vrijedi samo unutar države, na van su oni Rusi, koji govore ruskim jezikom i brane ruske interese i običaje, neovisno o etničkom podrijetlu.
Mislim da je to sasvim drugačije od ove forsirane raznolikosti u EU gdje se po sistemu “seobe naroda” u kratkom periodu nasilno transplantira populacije iz potpuno drugačijih i relativno nekompatibilnih kultura.
Valja slusati muziku od grupe: Otava oj- ‘vasilica’ , i druge…(neznam pisati na Ruski )