Eurovizija, LGBT manjine i Mađarska: Sve je stvar novca, ali i političkog marketinga

Iako su neki od komentatora članak o vjerojatnom nesudjelovanju Mađarske na natjecanju za pjesmu Eurovizije zbog gay propagande popratili komentarima „kako to uopće nije važno“, posvetimo ovoj nevažnoj temi nekoliko redaka i pokušajmo znati nešto više. Naime, izgleda da je Mađarska odlučila ne sudjelovati na natjecanju za pjesmu Eurovizije, za kojeg smatra da širi gay propagandu. Još ništa nije potvrđeno, a službenog objašnjenja, osim jedne izjave suradnika mađarske televizije, nema, javlja DW.

Nakon najave je The Guardian istražio o čemu je riječ i, nakon što je kontaktirao svoje izvore i provjerio mađarske „režimske medije“, britanski list je u kraćem članku potvrdio što piše DW. Liberalni mediji mađarskog premijera Viktora Orbana i cijeli Fidesz nazivaju „homofobima“, „anti-imigrantski nastrojenim političarima“, što nema nikakve veze s temom, ali dobro dođe da se začini kalež otrova koji se sprema za političare u Budimpešti. Čini se da je mađarski premijer ovom odlukom, iako nitko ne kaže da je on osobno to naredio i da je sve istina, stekao jednaku pozornost kao kada je zatvorio ured Međunarodnog monetarnog fonda ili Sorosevo Srednjoeuropsko sveučilište u Budimpešti.

Ali pokušajmo to pogledati iz drugog ugla. Mađarska je krenula u demarš i odbija sudjelovati na Euroviziji, navodno zbog “gay propagande”. Nemoguće je poreći da je ovo natjecanje postalo festival za seksualne manjine, koje u Budimpešti nazivaju „homoseksualnom flotilom“. Međutim, sve ovo ima objektivne razloge, a mađarsko lupanje vratima nakon izlaska iz „spektakla“ bi  moglo biti diktirano potpuno drugačijim motivima.

Činjenicu da Mađarska napušta Euroviziju, kao obitelj biblijskog Lota grad Sodomu ili da bježi  „homoseksualne flotile, nitko nije službeno objavio ili potvrdio. Govorimo o glasinama, svjedočenjima o „izvorima“  i tumačenju takvog koraka od strane medija, onih liberalnih i konzervativnih.

“Odluka je donesena uslijed rastuće homofobne retorike u Mađarskoj, gdje je premijer Viktor Orban pokrenuo projekt “Obitelj prije svega”, politiku usmjerenu na pomoć tradicionalnim obiteljima i povećanju nataliteta”, piše, na primjer, britanski The Guardian.

Ova odluka može stvoriti dojam da se konzervativna vlada Orbana pobunila protiv ultratolerantne paradigme Bruxellesa koja se bori za “homoseksualnu dominaciju”. Možda Orban želi da se upravo takav dojam stekne, prije svega među njegovim biračima. Ako je tako, napravio je izvrsnu propagandnu kampanju.

Ali u širem kontekstu, prije svega se mora reći da su Mađari uistinu konzervativni narod, patrioti i nacionalisti, nerijetko s nostalgijom za imperijalnim vremenima. Točno je i da je to u Budimpešti potpuno nevidljivo, gradu beskrajnih zabava i provoda za mlade i sve ukuse. Budimpešta je iznenađujuća suprotnost, primjerice, ortodoksno građanskom Pragu, premda se čini da su Česi, kao vodeći liberali i ateisti istočne Europe, koji su uspješni ne samo u pivskoj industriji, već i po proizvodnji „netradicionalnih“ porno filmova, sušta suprotnost Mađarima.

Unatoč tome, nemoguće je mađarsko društvo nazvati ultra tradicionalnim. Barem ne toliko da Madžari ne bi mogli stajati na istoj pozornici Eurovizije s LGBT osobama, na kojoj se svake godine pojavljuju jednako „tradicionalni“ Turci, Albanci, Azerbejdžanci, Rusi i drugi koji se na to ne žale.

Prije svega podsjetimo da se u Mađarskoj mogu sklopiti istospolne zajednice koje LGBT osobama daju prava gotovo identična pravima tradicionalnih bračnih parova. Točno je da je Orban ustavom iz 2012. zabranio da se te zajednice nazivaju „brakom“, jer se u Mađarskoj brak tumači kao “zajednica muškarca i žene”. S obzirom na to da su istospolne zajednice u praksi gotovo ista stvar, u određenom smislu govorimo o kamuflaži de facto zakona o braku. To što LGBT aktivisti, koji kidaju okove tradicije, sada uporno insistiraju da se i te zajednice zovu „brakom“, osim što je prilično nerazumljivo, potpuno je besmisleno.

Tko bolje prati Viktora Orbana, mora priznati da je on univerzalno priznati majstor ovakvih vještina, što nije ruganje, već je vrijedno pohvale. On je stvarno talentirana osoba za politički marketing, iako ga birači poštuju zbog konkretnih postignuća, posebice zbog gospodarskog rasta i jačanja socijalnih programa.

Tako bi se u stvarnosti Mađarska mogla oprostiti od Eurovizije iz čisto ekonomskih razloga. Konkretno, sudjelovanje u ovom natjecanju pjesme i plesa nije jeftino zadovoljstvo, a verzija da se to čini zbog „gay propagande“, koju prenose neslužbeni kanali, plasirana je isključivo kako bi se ugodilo starijim i konzervativnim biračima, koji su temelj biračkog tijela Orbana i njegove stranke Fidesz.

Ovdje treba podsjetiti da je Mađarska prvi put sudjelovala na Euroviziji 1994. godine, a ponosno su već četiri puta napustili redove natjecatelja – 1996, 1999, 2006 i 2010. godine. Konzervativni Orban na vlasti je od 2010. godine, što znači da je u pogledu Eurovizije bio puno strpljiviji od svih svojih prethodnika, uključujući ljevicu i liberale. Nakon povratka 2011. godine, apologeti tradicionalnih mađarskih vrijednosti prestali „zatvarati vrata“ Euroviziji sve do ove godine i uspjeli su preživjeti čak i pobjedu “bradate žene” Conchite Wurst 2014. godine. Uporno su slali svoje kandidate, a da sami nisu pobijedili niti jednom.

Druga stvar je da je mađarska državna organizacija za televizijsko i radio emitiranje MTVA, koja emitira natjecanje u zemlji, s pravom tvrdi da moderna Eurovizija ima očitu i naglašenu homoseksualnu komponentu.

Štoviše, prema pravilima ovog natjecanja, na ovaj ili onaj način, igraju svi, čak i Turska, Azerbejdžan, Izrael, Srbija koja je 2007. pobijedila s Marijom Šerifović, deklariranom lezbijkom, čak i sama Rusija, što se vidi iz sastava onih koji su u toj zemlji dio show businessa.

Otkrivanje netradicionalnih seksualnih sklonosti određenih osoba, prije njihovog osobnog javnog priznanja, naziva se „outingom“, iako je to vrlo upitno. Na primjer, na Euroviziju je Rusiju predstavljala skupina Tatu u kojoj su Lena Katina i Julia Volkova samo koristile imidž lezbijskog para.

Reći da je Eurovizija emisija koju LGBT lobi producira isključivo za tu populaciju, iako je možda i to moguće, bilo bi pretjerano i takva je generalizacija bila prejaka. Osim toga, što se tamo može smatrati propagandom? Službeno, ovo natjecanje pažljivo izbjegava bilo kakve izjave o političkim i društvenim temama. No, pobjeda ukrajinske pjevačice Susane Jamaladinove, umjetničkog imena „Jamala“, koja je u pjesmi „1944“ opjevala progon krimskih Tatara je  prekršilo ta pravila, baš kao što su pobjede izraelskog „pjevača“ Dane International, Conchite Wurst ili opet Izraelke Nette s pjesmom Toy na svoj način kršile pravila natjecanja.

Međutim, to da su homoseksualci ciljana publika Eurovizije i činjenica da se pokušava udovoljiti njihovim ukusima sasvim je očita činjenica. Ali za to postoji i objašnjenje.

Je li točno da u show business industriji prevladavaju gay osobe, to nitko ne može reći ni opovrgnuti. Ali oni su tamo iz više razloga. Često jer su na bini jednostavno uočljiviji, osim toga, slični se privlače, kao i suprotnosti, ali to nije poanta.

Prije svega treba reći da se od trenutka od kada su europske LGBT osobe izašle iz sjene, ili “iz ormara”, kako sami vole reći, tu bio i novac za kojeg se itekako vrijedi boriti.

U zemljama u kojima gay parovi žive otvoreno, obično im je bolje od tradicionalnih obitelji iz iste srednje klase. Nema tu nikakve zavjere, jer je  matematika vrlo jednostavna – dvije plaće, bez djece, više slobodnog vremena i novca za zabavu. Zar je potrebna neka mudrost za ovu „filozofsku spoznaju“?

Zbog toga je Eurovizija postala svojevrsni gay festival s povećanim naglaskom na toleranciji, a LGBT osobe plaćaju skupe ulaznice sam da bi bile dio toga. A „domaćice“, koje se nazivaju drugom ciljanom publikom natjecanja, po definiciji ih nitko ne može zamijeniti.

S obzirom na to da neka područja Budimpešte jako podsjećaju na stalni gay festival koji traje dvadeset četiri sata dnevno, sedam dana u tjednu i tako cijelu godinu, dok Orban, unatoč svom konzervativizmu, pažljivo izbjegava homofobne izjave, peto „zbogom“ Mađara Euroviziji neće biti nikakav prekid trenda.

Ne možete iznenaditi Mađarsku s homoseksualcima, a ako biste se trebali kladiti, kladite se na to da Budimpešta ne napušta Euroviziju zbog homofobije, već zbog ranjenog nacionalnog osjećaja zato što mađarski kandidati nakon nekoliko pokušaja poput ovog nisu osvojili prvo mjesto. Ovaj je osjećaj razumljiv, posebice kada se sjetite kakve su „pjesme“ odnosile pobjede i organizaciju sljedećeg natjecanja u svoju domovinu. Tako  će se, gotovo sigurno, peti oproštaj Mađara od Eurovizije završiti petim povratkom, dok je  mađarskom premijeru Viktoru Orbanu je politički rejting narastao za nekoliko postotnih bodova, a MTVA je ove godine uzela slobodno i uštedjela novac kojeg bi potrošila za prijenos natjecanja kojeg neki prate, neki ne, ali to je već stvar ukusa.

The Guardian