Facebook, libijski rat i migranti

Čini se da bitka u Libiji, koja se godinama vodi između vojske generala Haftara i takozvane Vlade nacionalnog sporazuma iz Tripolija i njezinih islamističkih saveznika, ne jenjava. Međutim, sada ima dva ratišta. Jedno stvarno, u južnim predgrađima Tripolija, a drugi virtualno, na društvenim mrežama prije svega na Facebooku i Twitteru.

Facebook kao “multiplikator sile”

The New York Times u piše kako se na Facebooku, takoreći u realnom vremenu, objavljuju podaci s bojišta, o položajima za napad ili obranu, ciljevima koje treba gađati, prijetnje protivnicima i podrška svojim jedinicama. Ovom praksom se koriste obje strane.

Facebook, piše The New York Times,  “nije samo ogledalo kaosa, nego može djelovati kao multiplikator sile”. Podsjeća kako ovakvo korištenje društvene mreže znači vojnu uporabu platforme.

Čelnici društvenih mreža su rekli da su intervenirali i zatvorili stranice i profile izvan registra, ali su neke još aktivne. Čini se da će zbog toga morati odgovarati pred posebnom komisijom američkog Senata, pred koju su pozvani rukovoditelji Facebooka i Twittera.

Međutim, malo je vjerojatno da su predstavnici kompanije u Senat pozvani iz humanitarnih motiva i da se smanji razina nasilja.

Kontroverze su vjerojatno nastale kada je Facebook, slučajno ili ne, postao mjesto gdje su se počele širiti vijesti koje mogu stvoriti neugodnost za sustav i one koje su sustavno zanemarivane u glavnim medijima.

Rezultat pregovora s američkim zakonodavcima će vjerojatno biti da će se odavno angažiranim timovima koji određuju što je “ispravno” i koje su to “točne vijesti” koje treba prenijeti, a što su takozvane “lažne vijesti”. Samo je ovaj put na redu libijski slučaj.

No, iza polemika se ne mogu sakriti dva teksta o Facebooku “koji je pomogao Libijcima da se 2011. ujedine protiv pukovnika Muammara Gaddafija”.

U tom se članku otkriva kako su društvene mreže korištene za “podizanje ustanka”, što su kasnije detaljno opisali razočarani “revolucionari” koji su i sami bili dio “brigade cyber-kolaboracionista” koje je za poticanje Arapskog proljeća u Tunisu formirala CIA.

Sada američki Senat poziva na odgovornost Facebook i Twitter da se njihove platforme koriste u vojne svrhe, što je točno, ali se “zaboravlja” koliko se američka vojska služila uslugama dvije tvrtke kada je dolijevala ulje na vatru pobune koja je dovela do početka kriminalne intervencije NATO pakta u Libiji.

Tada je suradnja dala željeni rezultat i uklonjen je protivnik koji je “napravio grešku” što je preživio desetke prethodnih napada.

Ovo nam pomaže da razumijemo kako, unatoč dokazima, američki zakonodavci i dalje ustraju nazivanju revolucijom ono što je zapravo bila otvorena agresija na Libiju samo kako bi se uklonio pukovnik.

To je bila akcija koja je dovela do masovne klaonice, još uvijek aktualne, za koju su svi krivi, od Hillary Clinton, koja je i dalje prvak američkih liberala, do tmurnog Sarkozya i ratnog huškača Trumpa.

Gdje je nastao problem? Odgovor je jednostavan. Na terenu bitku gube islamisti iz Tripolija i Misrate, a inicijativa je na strani Libijske narodne armije generala Haftara i brigade Zintan. Stoga se Facebook i Twitter moraju “urazumiti”, izvještavati kako treba, što bi službeno bila istina Pentagona, a posebno trebaju paziti da u realnom vremenu ne dopuštaju objave koje u vođenju ratnih operacija mogu biti korisne strani koji ne podržava NATO.

Iako je u Libiji teško reći tko koga podržava, jer general Haftar ima kontakte s Rusima, Talijanima i Francuzima, dok su Amerikanci uglavnom povezani s islamistima i bivšim revolucionarima.

Facebook i migranti

Ovdje također imamo izobličenje istine, još od libijske “revolucije” koja nam pomaže u razumijevanju sadašnjosti. Mi još uvijek govorimo o ratovima raznih suprotstavljenih frakcija u Libiji, dok su u pitanju ratovi između stranih sila koje koriste unutarnje sukobe kako bi postigle svoje ciljeve. Uglavnom zbog kontrole libijske nafte, ali i zato što širenje kaosa u samom srcu sjevera Afrike korisno za različite svrhe.

Usprkos tim proturječjima, The New York Times je pronašao dokaze “kako se putem Facebooka otvoreno prodaje oružje, unatoč politici kompanije koja zabranjuje takvu trgovinu”. Tu su i trgovci ljudima.

“Trgovci ljudima za uspjeh u pomaganju ilegalnim migrantima da morem dođu do Europe mogu zahvaliti i korištenju svojih stranica kako bi povećali opseg svojih poslova. Gotovo svaka naoružana skupina u Libiji ima svoju Facebook stranicu”, piše The New York Times.

Tko zna koliko dugo trgovci ljudima koriste ove društvene medije za oglašavanje svojih usluga? Oglasi o brodovima za koje mislimo da su prilično ozbiljni se koriste za ilegalna putovanja i krijumčarenje njihovih nesretnih klijenata.

Još se tvrdi kako su istražitelji i političari cijele Europe i Sjedinjenih Država, gdje su sjedišta svih velikih internetskih kompanija, objavili rat ovoj pošasti.

Ova objava rata, nakon koje se nije dogodilo ništa, barem u smislu uhićenja i razbijanja ove neobične mreže, je bio uzaludan napor, jer je bilo dovoljno pozornije pratiti što se objavljuje na Facebooku o Twitteru. Jednaki napor će uložiti posebna komisija američkog Senata pri istrazi korištenja društvenih mreža u vojne svrhe. Najviše što se može očekivati je upozorenje rukovoditeljima kompanija koje informacije treba objaviti, a koje se moraju blokirati istog trenutka, jer na bojnom polju mogu dati prednost snagama koje se ne bore za “prave” ciljeve.